Razne novinarske analize vukovarskih presuda nisu se ni stišale, kad se ovih dana na Interliberu u Zagrebu pojavila bivša glasnogovornica haškog tužiteljstva Florence Hartmann sa svojom knjigom Mir i kazna. Ustvrdila je kako ideju o međunarodnoj pravdi treba spasiti (sic!). To je navodno bio glavni motiv pisanja njene posljednje knjige, čije je hrvatsko izdanje osobno predstavila. Teza knjige jest da su svjetske sile od odluke o formiranju Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju 1993. pa do današnjih dana radile na opstrukciji suda, kako bi skrile svoje političke dogovore sa zločincima. Knjiga ističe Carlu del Ponte i njezinu pozitivnu ulogu u traženju zločinaca, poput uhićenja Miloševića i traženja izručenja Karadžića i Mladića. I tu se u stvari krije podvala. Florence Hartmann govori pozitivno o svojoj šefici Carli del Ponte. Ona ne analizira del Pontinu odgovornost, od tamo gdje je sve počelo, od nepodizanja odgovarajućih optužbi za razaranje Vukovara, sve do nedavnih sramotnih haških osuda za zločine u tom gradu! Nakon imenovanja u kolovozu 1999. za glavnu tužiteljicu, Carle del Ponte 5. studenog dolazi u Zagreb i sastaje se s hrvatskim ministrom pravosuđa Zvonimirom Šeparovićem. Pri tom susretu ministar Šeparović predaje joj opsežnu dokumentaciju o srpskim napadima na Vukovar i Dubrovnik, te optužne prijedloge protiv šestorice najodgovornijih za zločine u tim gradovima. Između ostalih, predlaže da se podignu optužnice protiv generala Blagoja Adžića i Veljka Kadijevića. Tim povodom zamjenik tužiteljice Graham Blewitt izjavio je da jedino tužiteljica sama može odlučivati hoće li ili ne započinjati istragu, te dodao da čak ni sudsko vijeće u Hagu ne može izmijeniti odluku tužiteljice da vodi neku istragu. Del Ponte je tada u Zagrebu novinarima izjavila da njezin prioritet ostaje dovršetak istrage zločina počinjenih u Hrvatskoj u 1991. i 1992. Bilo je to prije nego je započela kampanju optužbi protiv Hrvatske, zbog vojno-redarstvenih akcija oslobađanja od agresora. Očito da se njezin prioritet naglo promijenio, jer je u stvari postala sastavni dio onoga što Hartmann naziva opstrukcijom pravde.