Cvrčak i mrav

Cvrčak bio pjevao, Ljeto svo, A kad stiže zima s ledom, On se s teškom bori bijedom: Nigdje - zalud muka sva - Mušice ni crvića. On od gladi cviljet stade, Drugu mravu tuži jade, Moli barem zrno dva, Da kroz zimu progura, I dok sunce ne zapeče. "Platit ću ti, tako reče, Časti mi, do ljeta sve: Glavnicu i kamate." Mrav je nerad zajmodavac, Te baš nema pogrješke:" Što ti posto ljeti bje? - Molitelju reče mravac. - Svakom, bio star ili mlad, Pjevah, ne bilo ti krivo! - Pjevao si? Mrav će živo, E pa onda pleši sad." (La Fontaine)

Uobičajeno tumačen kao tekst o marljivom radu, njime (između ostalog) La Fontaine, tristotinjak godina unaprijed, slikovito uprizoruje ekonomsku paradigmu današnjice.

Organizirani, visokoproduktivni, uzajamno nekontaktni  mravi uspješno rade u velikom mnoštvu. Šutljivi, direktirani kolektivnim obilježjima i radno normirani potrebama sustava, mimoilaze se u nadi da će se vitalno samoodržati i ostvariti svoj biološki cilj. Programirani kalkulacijom služe organizmu (mravinjaku) u vlastitom interesu. U svjetlom trenu (ljetnih) mogućnosti predviđaju neizbježnu nadolazeću krizu. Podučeni prirodom svog sustava, znaju da je ekonomski stres nužan poput godišnjeg doba i da, prepušteni samima sebi, skrbe sada za neminovno nepovoljno sutra.

Mravi ne dokoličare. Ne prepuštaju se aktivnostima nejasnoga cilja. Ne igraju se. Ničemu se ne čude. Užurbani, nikad ne zastajkuju. Skloni nemiru, ne maštaju.

Limitirani brojanjem, proračunavanjem, mjerenjem zaokupljaju se opreznim predviđanjima. Procjenjuju rizike i izračunavaju korist.

Tržišni akter suvremenice dijeli mravlju strategiju preživljavanja. Usredotočen je stem znanju. Bira sadržaje područja u kojima se jasno znanstveno mjeri i eksperimentalno utvrđuje. Odmiče od (vrijednosnih) interpretacija i usmjeren je objektivnim činjenicama iz kojih se (prividno) osobno izostavlja. Svoju snagu za rad  oblikuje kao (robni) resurs kojeg nudi po tržišno prikladnoj cijeni. Smatra se (ljudskim) materijalom kojim se gradi ekonomski boljitak zajednice.

Njegov (kapitalistički) sustav svevremenski je, i u svojoj savršenosti nedoradljiv organizam. Dok pojedinci njime prolaze, on je vječan. Sistem predviđa svoj opstanak unatoč ponovljivoj zimi. Svaki mrav, zastrašen porazom (egzistencijalnim nestankom), tjeskobno se priprema za neminovnu surovu hladnoću. Ako nepovoljnu klimu dočeka nespreman, pojedinac će (umjesto društvenu manjkavost) dokazati osobnu nedostatnost. Najbolje adaptiran, poduzetan mrav, ukalupljen  društvenim okvirom  te formalno i tehnički povezan s drugima, pokreće trgovinsku igru prepoznavanjem (i dovitljivim stvaranjem) potreba ostalih. On aktivira ponudu i potražnju kalkuliranjem i predviđanjem masovnih želja. Stvaranjem proizvoda ekonomski se obogaćuje i uspješno opstaje. Uz poduzetnika, pokretanje društvene igre dinamizira tehnolog i investitor. Dok su oni inicijatori (tržišnih) zbivanja (i kolekcionari dobitka), doprinos (beznačajnih ostalih) podložan je njihovom dirigiranju. Mjesta za socijalni balast (one koje su u službi ekonomski neprofitabilnih aktivnosti) ima, do ograničenog nivoa.

Dok mrav nezaustavljivo radi, cvrčak pjeva po svom. Individualan, živi izvan kolektivnog mozga. Nekonformističan, daje iskaz vlastitog dojma. Raduje se. Živi kroz svoj glas. Zamjetan je kao pojedinac. Biva u sada.

Neopterećen predikcijom nepovoljnosti, a zatečen zimom, pothlađen i promrzao kuca na mravlja vrata. Vjeruje u njihovu dobrotu i ponizno priznaje svoju grješku. Dijelio je lijep pjev i izigrao koncept (mravljeg) korisnog. Radovao se i unizio kriterij (mravljeg) dobrog. Dao je pjesmu, onima koji ispravnost mjere računom. Uprisutnio se u trenutku pred onima za koje vrijeme ima drukčiji tijek.

Mrav je pozvan na samilosti. Cvrčak računa na njegovu susretljivost. Vjeruje u milost njegova srca.

Radno korektan, prividno tolerantan i naizgled kolektivan mrav, u odgovoru cvrčku otkriva svoju istinsku osobnost. Pokazuje kako je u paradigmi njegove misli, cvrčak besposličar. Zadivljen vlastitim perfekcionizmom , samozadovoljno ga posramljuje.  Kažnjava bespomoćnog u ime pravde. Odvojen od smisla za lijepo, i suosjećajnosti potrebne za dobro, ciničnim prekoravanjem cvrčka potvrđuje vlastitu taštost. Opčinjen svojom ispravnošću, ne poima vlastitu rigidnost i krutost koja ga, unatoč životu u mnoštvu, otkriva kao izoliranu i praznu jedinku. U unižavanju satrvenog cvrčka, otkriva se kao pojedinac strojne skupine bez smisla za život; robotske postrojbe programirane za sirovo održavanje bez ljepote.  

Tako odgojna basna o marljivosti postaje tekst koji otvara brojne rasprave umjesto da jednostavnom pedagoškom porukom zatvara diskusiju. U jednoj od njih, misao o opačini lijenosti, zamijenjena je ukazivanjem na srčanu ispražnjenost (zasluženo) materijalno sitih, a u ljudskosti sasvim promašenih stvorenja.

Željka Pintar