Uzalud nam specijalistički studij ako će diplomirani stručnjaci sjediti na burzi, dok će tekstove u medijima i dalje prepravljati nestručne osobe, novinari u žurbi ili umjetna inteligencija

Uloga i zadaća lektora hrvatskoga jezika prvi put u povijesti hrvatskoga zakonodavstva uređena je jednim zakonom. Riječ je o Zakonu o hrvatskom jeziku (čl. 10.) koji je stupio na snagu 15. veljače 2024. Nevidljivim i hrabrim čuvarima hrvatskoga jezika po prvi put je omogućeno zapošljavanje u tijelima državne vlasti i državne uprave. Stvorene su pretpostavke za vraćanje digniteta lektorima u hrvatskom društvu kao i adekvatno novčano nagrađivanje njihova rada. 

Zakonska rješenja u svezi s lektorima i lektorskim uslugama otvorila su nužno pitanje potrebe lektorskoga specijalističkoga studija. S tim u svezi na Portalu HKV-a objavili smo nedavno dva priloga: o prijedlogu uvođenja jednogodišnjega studija lekture na Fakultetu hrvatskih studija i razgovor s umirovljenom profesoricom Sandom Ham, autoricom normativnih priručnika. Pokraj toga smatrali smo da bi o tome treba li uvesti specijalistički studij lekture hrvatskoga jezika u visokoobrazovni sustav Republike Hrvatske trebalo pitati i lektore koji se svakodnevno samozatajno bave tim poslom. Za mišljenje smo zamolili nekoliko lektora koji imaju dugogodišnje iskustvo lektoriranja i rade u institucijama državne vlasti, znanstvenim i umjetničkim ustanovama, izdavačkim kućama te javnim glasilima. U dva slučaja nismo dobili odgovore od onih od kojih se to najmanje očekivalo.

Nazivi ustanova, izdavačkih kuća i javnih glasila u kojima su lektori zaposleni izostavljeni su jer su na navedeno anketno pitanje odgovarali osobno. Naslovi su uz objavljena mišljenja redakcijski, sastavni dio anketnih odgovora.

_______________

Neven Penzar, lektor: Valjalo bi stvoriti studij na kojemu bi se školovali lektori; takvog studija u nas nema, a nasušno nam treba

"U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio."

(Vladimir Nazor: Hrvatski jezik)

Narod bez jezika i nije narod, zar ne? Jer što će vam puste zastave, domoljubne pjesme, obilježavanje datuma važnih za povijest cijelog naroda ako više nemate svoj jezik, ako ste ga zapustili, podcijenili, podredili nekom drugom jeziku, onom koji govori „cijeli svijet“. U zemlji u kojoj se do pisane, pa i izgovorene riječi drži kao do lanjskog snijega, zemlji u kojoj su knjige još samo zgodan ukras na policama, a ljudi se uglavnom sporazumijevaju znakovnim pismom u svojim sve kraćim porukama teško je biti učitelj i čuvar jezika.

O hrvatskom jeziku, hrvatskom standardnom jeziku koji je u službenoj uporabi u Republici Hrvatskoj, brinu se i čuvaju ga ponajprije lektori. To je zanimanje, nažalost, odavna podcijenjeno, a s vremenom je odnos prema njemu sve gori, uostalom, kao i prema jeziku. Lektori su za svoj sve nezahvalniji posao sramotno plaćeni, a mnogi ih, osobito vlasnici raznoraznih glasila, drže nužnim zlom. No kada od hrpe jezičnih besmislica treba stvoriti suvisao, logičan i pitak tekst, poruku za koju je njezinu pošiljatelju iznimno stalo do toga da bude jasna, nedvosmislena, pa i stilski dotjerana, lektor odjednom postaje dragocjen poput suhog zlata. Jer lektor je taj koji će, znaju to dobro urednici knjiga, novina, časopisa…, spasiti stvar i svojim znanjem i osjećajem za jezik učiniti to da pojedina knjiga, članak ili novinska vijest bude na čast njezinu autoru, a ne predmet sprdnje. Nažalost, sve je manje onih koji to shvaćaju, kojima je iskreno stalo do toga da se u ovoj našoj zemlji sporazumijevamo na našem jeziku i da taj jezik zadrži sva ona obilježja zbog kojih su ga njegovi govornici, oni koji su do njega držali, oduvijek smatrali lijepim i bliskim.

Želimo li spasiti vlastiti jezik od odumiranja, a na dobro smo utabanom putu da se to dogodi, trebali bismo, za početak, početi ponovno, kao u nekim ne tako davnim vremenima, držati do njega, čuvati ga. I poštovati njegove čuvare, jezične učitelje, lektore. Štoviše, valjalo bi stvoriti studij na kojemu bi se školovali lektori. Takvog studija u nas nema, a nasušno nam treba.

Gordana Mihelj, lektorica: Založila bih se za uvođenje seminara Lektura u okviru specijalističkoga studija hrvatskoga jezika

Studij hrvatskoga jezika, koji postoji na filozofskim fakultetima, nužno uključuje sve elemente lekture (pravopis, gramatiku, leksik, sintaksu) tako da nije nužan specijalistički lektorski studij, ali založila bih se za uvođenje seminara Lektura u okviru specijalističkoga studija hrvatskoga jezika na svim fakultetima na kojima se studira hrvatski jezik, ako već nije uveden.

Vlatka Horvat, lektorica: Pokretanje specijalističkoga lektorskog studija hrvatskoga jezika nasušna je potreba jer je razina pismenosti u javnom prostoru dotaknula dno

Treba li pokrenuti specijalistički lektorski studij hrvatskoga jezika u visokoobrazovnom sustavu RH? Mislim da je pokretanje specijalističkoga lektorskog studija hrvatskoga jezika nasušna potreba jer je razina pismenosti u javnom prostoru dotaknula dno, a loše stanje hrvatskoga standardnoga jezika odraz je opće krize kulture i znanja, ali i nacionalnoga identiteta. Danas se lektorom naziva svatko tko zna uključiti Spell Check na računalu, što je sramotno za struku.

Standardni je jezik pretrpio goleme štete, a klasični kroatistički studiji često previše vremena troše na teoriju i povijest, dok praksa i živa jezična kultura ostaju po strani.

Taj studij ne smije postati još jedna tvornica diploma s pomodnim nazivima. Na njega bi se smjeli upisivati samo oni koji već imaju izvrsne temelje, visoku jezičnu intuiciju i koji doista vole i osjećaju hrvatski jezik, a ne oni koji samo traže brzi certifikat. Praksa bi morala biti rigorozna. Lektor se ne postaje sjedenjem u predavaonici, nego bjesomučnim radom na živim tekstovima, seciranjem novinskih članaka, administrativnih dopisa i zakonskih akata.

No pokretanje takvog studija samo je dio posla. Ključno je pitanje: tko će te stručnjake zaposliti i platiti? Danas izdavači, medijske kuće i državne institucije prvi režu troškove na lektorima, smatrajući ih nepotrebnim teretom. Uzalud nam specijalistički studij ako će diplomirani stručnjaci sjediti na burzi, dok će tekstove u medijima i dalje prepravljati nestručne osobe, novinari u žurbi ili umjetna inteligencija.

Specijalistički bi studij lektorima morao vratiti izgubljeni autoritet i dignitet. Lektor ne smije biti netko koga se u redakcijama utišava rečenicama „ma pusti to, ljudi ionako razumiju“ ili „ostavi, tako smo oduvijek pisali“. Lektor mora biti ustavobranitelj jezika u svakom tekstu.

Katarina Krolo, lektorica: Svaki magistar hrvatskoga jezika i književnosti trebao bi s fakulteta izaći s dovoljno znanja da obavlja lektorski posao

Smatram da uvođenje specijalističkoga studija za lektore nije potrebno.

Svaki magistar hrvatskoga jezika i književnosti trebao bi s fakulteta izaći s dovoljno znanja da obavlja lektorski posao bez uže specijalizacije za to. Osobito jer na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, primjerice, student može odabrati Diplomski studij – smjer jezikoslovlje, eventualno bi se na tom smjeru mogao ponuditi jedan „lektorski“ predmet po godini – koji bi se nadovezivao na Jezične vježbe I. i II. na Preddiplomskom studiju kroatistike. Kakva je organizacija na Hrvatskim studijima – ne znam. Ja sam završila Diplomski studij kroatistike – smjer književnost i osjećam se kao da mi nije nedostajalo predznanja ni znanja... Sve ostalo su finese i iskustvo.

Također, ne znam gdje bi se svi ti ljudi trebali zaposliti nakon završenog „novog“ studija...

Naše zanimanje je silno podcijenjeno i mislim da osnivanje specijalističkoga studija to neće promijeniti.

Viktorija Madunić, lektorica: Potreba za lektorima jest velika, ali kada god pogledate ponudu poslova – ne traži se nikad nijedan

Za početak, ne znam zašto se to što predlažete ne bi odvijalo na kroatistici na Filozofskom fakultetu. Naime, hrvatski standardni jezik iznimno je tražen ispit, ali istina je da u okviru tog kolegija nikad nismo lektorirali nijedan tekst. U praktičnom smislu to nije, naglašavam, bilo dobro i nadam se da su se okolnosti u međuvremenu promijenile (diplomirala sam 2003.) te da studenti danas imaju priliku naučiti kako se lektorira i redigira.

Razlozi zbog kojih bi bilo dobro pokrenuti studij:

– jer bi to podcrtalo važnost pismenosti i opismenjavanja

– tijekom studija lektorirala sam jedan jedini tekst, koji je bio uvjet za pristupanje pismenom dijelu ispita iz Metodike nastave hrvatskoga jezika i književnosti.

– hrvatski standardni jezik slušao se tri godine bez ikakvog praktičnog rada. 

Razlozi zbog kojih sam protiv prijedloga:

– lektor treba imati široko jezično obrazovanje, osjećaj za jezik, jezični talent te općenitu naobrazbu i opću kulturu. To bi mogao biti sklizak teren u smislu da se svede na provođenje nečijih purističkih ili inih fiks-ideja

– može se organizirati u sklopu studija kroatistike i kroatologije

– stvarna potreba za lektorima jest velika, ali kada god pogledate ponudu poslova – ukratko, ne traži se nikad nijedan.

Budući da se često govori o obrazovanju u skladu s potrebama tržišta rada, što je razumno, bojim se da biste imali poplavu nezaposlenih lektora, a to nikome nije u interesu

– iako ne mislim da bi umjetna inteligencija mogla obavljati lektorski i redaktorski posao, prilično sam usamljena u tom svom poimanju poslova u bliskoj budućnosti. To se iz dana u dan provlači kao tema na različitim razinama pa je tako baš u jednom od posljednjih tekstova na kojima sam radila jedan hrvatski pisac istaknuo:

„Prije dvije godine napisao sam: 'Danas je UI odličan lektor, vrlo dobar prevoditelj, osrednji urednik, vrlo ograničen ilustrator i loš pisac.' Ovi alati svakodnevno napreduju pa je UI danas vrhunski lektor, prevoditelj i urednik, dobar ilustrator i neloš pisac.“

Ivana Đerke, lektorica: Na temelju vlastita iskustva – podupirem ideju da u državi mora postojati specijalistički studij za lektore, ali od srca preporučujem onaj na FFZG-u

Specijalistički lektorski studij hrvatskoga jezika zapravo već postoji u visokoobrazovnom sustavu Republike Hrvatske, i to na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pod nazivom specijalistički poslijediplomski studij Primijenjene kroatistike, smjer: lektura, korektura i redaktura tekstova na hrvatskome jeziku. Budući da sam na samome kraju upravo tog studija, mogu samo ukratko prepričati svoje dojmove, koji su više nego odlični. Voditeljica je prof. Bernardina Petrović, studij u principu traje dvije godine, od čega se jedna godina odnosi na vježbe i predavanja (koje drže uglavnom profesori s FFZG-a i Instituta hrvatskoga jezika), a druga godina na pisanje specijalističkoga rada. Uz mene, bilo je još devet studentica na našoj godini. Budući da sam već sedam godina i zaposlena kao lektorica i da zaista volim taj posao, smatram da sam na tom studiju produbila postojeća znanja, razmijenila iskustva s kolegama koji se također bave tim poslom te upoznala nove ljude koji su mi pomogli da lektorsko zanimanje promotrim iz neke nove perspektive. Najviše mi se svidjelo to što smo tijekom studija lektorirali i redigirali različite vrste tekstova pa smo jasno mogli uočiti razlike između npr. lekture radijske vijesti i lekture školskoga udžbenika. Uz to, profesori su bili vrlo zainteresirani i motivirani, osobito prof. Petrović, kojoj smo se uvijek mogli obratiti s pitanjima i dvojbama. Dakle, na temelju vlastita iskustva – podupirem ideju da u državi mora postojati specijalistički studij za lektore, ali od srca preporučujem onaj na FFZG-u.

Zahvaljujem lektorima hrvatskoga jezika što su našli vremena i odgovorili na anketno pitanje!

Priredio: Marko Curać