Sjedinjena klatež protiv nacionalne televizije

Kao oprezni pristaša stanovite škole u Chicagu koja je prije mnogih desetljeća zahtijevala da se u bavljenju teorijom književnosti prije svega raščiste termini a tek zatim raspravlja, definiram eto još jednom riječ klatež kao sinonim za sve ono što danas gmiže, puže i glavinja hrvatskom političkom scenom. Ta i takva sjedinjena klatež koja je davno izgubila boju, okus, ideološku prepoznatljivost i autentičnost, neki se dan na sajmištu dogovorila oko pomoći nesretnim i ugroženim komercijalnim televizijama a na štetu Hrvatske radiotelevizije, dakle nacionalne televizije (i radija). Nije, naime, HRT nacionalna televizija samo po pokrivenost teritorija (pokrivaju ga i komercijalne) nego po tomu što prati ili bi trebala pratiti cjelinu hrvatskoga života, kao upućena i svim područjima otvorena i utjecajna kulturna ustanova.

U brzom izračunu dobivena je svota od oko sto milijuna kuna koja je sjedinjenim glasovima rečene klateži oduzeta Hrvatskoj televiziji i predana na korištenje inozemnim profiterima - i to je pragmatični i žalosni ishod cijele priče prodane pod imenom novoga zakona o HRT-u. Ujedno je taj ishod potvrda da se na vlasti i u oporbi nalaze ljudi koji ne štite hrvatske interese i zato moraju (isto tako sjedinjeni) otići sa politički scene i potražiti posao na razini s koje ne će biti u mogućnosti napraviti veću štetu.

Tko sve koga sve maltretira

Nekako istodobno s tom otimačinom koja je zamišljena u Ministarstvu kulture a blagoslovljena na sajmu, održana je nevelika svakogodišnja svečanost na kojoj oglašivači nagrađuju pojedine televizije i ljude u njima. Da među oglašivačima ima pametnih i razboritih ljudi, dokazao je Ivica Vidović (slučajno ima isto ime i prezime kao glumac), koji je točno definirao Hrvatsku televiziju, stavljajući na ključno mjesto i hrvatski jezik jer je svjestan da se radi o srži hrvatskog identiteta, potvrđujući tako i on da HTV drži poglavito kulturnom institucijom hrvatskoga naroda.

Zanimljiva je bila i izjava jednoga od nagrađenih, Zorana Šprajca – uza sve zamjerke najobjektivnijeg voditelja Dnevnika – da politika maltretira HRT. I to je točno, ali nije cjelovito jer je poznato iz sociološko-kriminalističke sfere da su nasilnici obično bili i sami izloženi nasilju u djetinjstvu, što u našem slučaju znači da je ta politika koja maltretira HTV na materijalan način i sama maltretirana . Tko ju maltretira? Pa iste one sile iz kojih dolaze vlasnici "hrvatskih" komercijalnih televizija, te ćemo jednoga dana na nekom budućem Wikileaksu čitati koji je veleposlanik tih dana nazivao članove koalicijske Vlade i oporbene čelnike i kako ih je maltretirao, s uvijek slabo prikrivenim prijetnjama što će biti ako ne će biti.

Združene komercijalne televizije i same su, naravno, lobirale, pa ih se moglo vidjeti kako čuče u predsoblju Andrije Hebranga, a HTV se odlučio razjasniti svojoj publici čiji kapital stoji iza koje interesne skupine iz bijeloga svijeta. No ni ta informacija nije bila cjelovita jer iza država i medijskopoduzetničkih organizama stoje imena iz kojih bi se dalo dodatno iščitati različite zanimljivosti. HTV-ova obavijest nije pomogla u konačnici, ali je barem malo senzibilizirala javnost.

Pupovac kao sveti Đorđe

U kaotičnoj i prestrašenoj hrvatskoj politici koja se psihotički trza na svaki zvuk telefona iz kojega dolaze upute i ucjene (Bruxelles, London, Haag, Washington), uspravlja se u slučaju Zakona o HRT-u divovski lik zaštitnika Hrvata i hrvatskih interesa, dotično Milorada Pupovca. U trenutku kada je vidio kamo stvari kreću i kada je razumio da ne treba nužno podržati klatež jer ima i previše ruku u zraku, Pupovac je u maniri Vesne Pusić zgrabio priliku da se prikaže potvrđeno naivnoj hrvatskoj javnosti kao sveti Đorđe koji ubija licemjernoga zmaja u obliku domoljubno-liberalne falange, te tako dobije simpatije koje će mu dobro doći kao džokeri u prevashodno srpskim poslovima. Uz to, oduševljena će javnost zaboraviti da je lagao o prekrštavanju srpske djece u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, da je (uz pomoć Ministarstva kulture) obnavljao spomenik četničkim koljačima, itd. No, da ne znamo sve što znamo i da smo se jučer doselili u Hrvatsku pa pojma nemamo, mogli bismo reći da se napokon jedan Srbin počeo ponašati kao politički Hrvat. A ni to nije točno jer da se ponašao kao politički Hrvat u današnjoj hrvatskoj političkoj močvari, radio bi protiv hrvatskih interesa. Eto, zato je u Hrvatskoj uvijek zanimljivo. Isto će tako biti zanimljivo vidjeti hoće li i kako će HRT (poglavito HTV) financijski isplivati iz ove krize. Najgori mogući potez bio bi prosvjedno programsko osiromašivanje jer i sada neka područja siromašno pokriva, a taj njezin grijeh iskoristili su u raspravama mnogi od onih kojima nije na srcu programska i zakonom propisana cjelovitost HTV-a, nego uništavanje nacionalne televizije.

Hrvoje Hitrec