Detalji

Objavljeno: 10. kolovoza 2010.

„Ja s vam neću" je izraz koji smo tijekom rata koristili u pošalici kada bi nekome htjeli izraziti neko neslaganje oko nekog nebitnog pitanja, a poslije toga bi često dodali frazu „Ja ratujem sam". Danas mi se sve to čini drugačije i iste riječi bih upotrijebio u istu svrhu, samo s mnogo više ozbiljnosti i reko bih: „Ja s vama političarima neću, ja ratujem sam". Rekao bih im tako da znaju da s njima ne želim ništa zajedničko, pa niti proslavu Dana pobjede, zato jer oni režiraju tu proslavu, zato jer oni biraju ko će na nju doći, gdje će tko stati, što će tko reći i sve ostalo. Uglavnom nitko ništa ne pita one koji su najzaslužniji što uopće postoji mogućnost proslave tog dana.(uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 06. kolovoza 2010.

Zašto je tako trnovit put do slobode i neovisnosti? Zašto se tako brzo odričemo onoga što smo stoljećima sanjali ? Stalno se svi čudimo zašto se toliko ignorira Domovinski rat, pa čak se pokušava i marginalizirati i obezvrijediti sam značaj Domovinskog rata. Ne treba se ništa čuditi. Sama bit svega nalazi se u zlu koje je zadesilo ovaj narod prije 64 godine, u komunizmu. Pa nisu li se Hrvati i prije 2. svjetskog rata međusobno sukobljavali oko ideje jugoslovenstva? Jesu, itekako... Kao što ideja o Velikoj Srbiji stanuje već stotinu godina u bolesnim mozgovima, tako i ideja o jedinstvenoj državi svih Južnih Slavena također stanuje u nekim bolesnim mozgovima. Ti bolesni mozgovi, pročetnički i projugoslovenski, vrlo dobro surađuju, također već stotinjak godina... Da li je jugoslovenstvo samo krilo četništva? Prosudite sami.(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 01. kolovoza 2010.

Tko pozorno prati projugoslavensku političko-medijsku korporaciju u Hrvatskoj, vjerojatno je zapazio da njezini predstavnici vrlo često izjavljuju da nikakva Jugoslavija više nije moguća. Radi se o očito dogovorenoj šifri, namijenjenoj naivnom hrvatskom pučanstvu koje se ne opterećuje politikom. Kada, naime, taj naš apolitični građanin koji ipak štošta razaznaje na sceni, iz usta nekog prononsiranog protuhvatskog političara ili novinara čuje da i takav tip tvrdi kako neke nove Jugoslavije ne će biti – onda je siguran da je ne će biti i mirno spava. Usput šalje u vražju mater razne histerike, nacionaliste i slične likove koji mu zagorčavaju život i plaše ga crnim vizijama koje nisu drugo do njihove bolesne deluzije. Nije takav vaš homo apolitikus ni posve u krivu, ako uzima u obzir temeljni državni dokument u kojemu ni nakon nedavnih izmjena nije izbrisana zabrana udruživanja u balkanske političke saveze. No posve je u krivu glede poniranja u praksu koja pruža nedvojbene dokaze da se nova Jugoslavije konstituira na svim područjima i da je hrvatski Ustav samo poklopac na loncu u kojemu se odavno kuha jugoslavenska juha, a kada do kraja zavrije, poklopac će sam od sebe odletjeti od siline otrovne pare.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 30. srpnja 2010.

Slučaj Matvejević – Pešorda pratio sam s nevelikim zanimanjem, diveći se ipak potajno upornosti sjajnoga pjesnika i prozaista Mile Pešorde da sudskim putem traži zadovoljštinu za Metvejevićeve objede, dotično kleteve. Ne jednom rekao sam u privatnom društvu da u Pešordinoj tvrdoglavosti ima elemenata opsjednutosti svojedobnim Matvejevićevim programatskim napisom, što mi se učinilo pretjeranim i suvišnim zato jer slična jugoslavenska blebetanja, uvrede i klevete slušam već dvadeset i pet godina (uključujući i prijetnje smrću) pa sam valjda toliko oguglao da mi se ni obrva ne pomakne, a kamoli da posežem za sudom. No Pešorda je kao tankoćutan pjesnik i građanin koji poznaje zakon pošao slijepoj božici koja je otvorila oči i dala mu za pravo, pa prije pet godina presudila Matvejeviću, uvjetno (pet mjeseci, uz dvogodišnju kušnju). Na temelju tada važeće odredbe zakona, koja je za klevetu dopuštala i izricanje zatvorske kazne. To što je u pitanju književnik, sud ne zanima niti ga treba zanimati. Kleveta je kleveta, pa je svejedno radi li se o automehaničaru ili piscu.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 29. srpnja 2010.

Komentator "Večernjega lista" otprilike je točno pozicionirao srbačku proslavu masakra nad Hrvatima u žalosni tijek suvremene hrvatske povijesti. Premda biranim riječima i krajnje suzdržano, definirao je na svoj način događaj u Srbu kao apoteozu konačnoga povrtaka Srba na hrvatsku političku scenu, sa cjelokupnom prtljagom koju su bili odložili 1995. i iz nje potom godinama vadili komad po komad statusa, povijesne laži i izokretanja činjenica. Kolumnistica "Jutarnjeg lista" je s pravom prespavala barem dvadeset i pet zadnjih godina i probudila se baš na vrijeme da vidi kako se u međuvremenu u Hrvatskoj ništa nije promijenilo. Eto, opet se slavi 27. srpnja kao dan ustanka u Hrvatskoj, ondje je predsjednik države, ondje su crvene zvijezde i lijepe kape partizanke. Sve štima. I predsjednik države je ondje, ne Jugoslavije, ali Socijalističke Republike Hrvatske. Malo ju zabrinjava što policija nema crvene zvijezde na kapama, ali vidi da je okrenuta cijevima prema skupini nacionalista s groznim hrvatskim zastavama, ustaša dabome, pa nije ni važno. A možda je i neka smetnja na televiziji.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 28. srpnja 2010.

Dok ovo pišem, čekam vijesti iz Srba. Deset je sati i trideset dvije minute, 27. srpnja godine 2010., oblačno dopodne. Nisam na mjestu događaja iz dva razloga. I ja osobno i moj automobil osobito doživjeli smo teže zdravstvene probleme na Braču. Žao mi je kao psu da nisam bio jučer na Kosovu kod Knina, u Boričevcu i u Udbini, a danas u Srbu. Čovjek snuje a Bog određuje, uvijek je ponavljao moj djed. Jedino što me je razveselilo u jutrošnjim novinama bila je Kustićeva kolumna – citirao je Sveto pismo i iz toga citata proizlazi da desni idu u raj, a lijevi u pakao.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 23. srpnja 2010.

Internetske stranice generala Slobodana Praljka sadrže niz zanimljivih dokumenata o zbivanjima tijekom Domovinskoga rata, od ratnih operacija oko Sunje 1991., pa sve tamo do operacije "Oluja". Kako odmiče suđenje u Haagu, tako te stranice postaju sve bogatije, pa se na njima može naći i cijeli niz svjedočanstava osoba čiji se ratni put ispresjekao na ovaj ili onaj način s ratnim putem generala Praljka. Ovoga puta za dio našeg Portala posvećen Domovinskom ratu i općenito hrvatskim žrtvama odabrali smo prenijeti iskaz Željka Vranovića, iz kojeg se između ostalog zorno vidi s kojim su se sve problemima morali nositi branitelji Sunje i okolnih mjesta, jedinoga područja koje je ostalo cijeli Domovinski rat slobodno na južnoj obali Save istočno od Siska.(mm)

Detalji

Objavljeno: 12. srpnja 2010.

U jednom razgovoru s Eckermannom, već ostarjeli Goethe citirao je nekog mudraca koji je rekao: "Ako svijetu nečim ugodimo, on se već pobrine da to drugi put ne učinimo". Mislio je, pritom, na srdžbu literarnih protivnika nakon pojave Werthera, svoga mladenačkog romana. No, Goethe je očito bio suviše stabilan da bi podlegao i Wertherovom usudu i zavisti kritičara, pa je nastavio "ugađati svijetu" sve boljim djelima. Možda Goethe i nije najbolji vodič u govorenju o fenomenu velečasnoga Sudca, ali je činjenica da i u njegovu slučaju ima mnogo onih koji bi se pobrinuli, i već to rade, da ne nastavi djelovati kako mu narav i Bog nalažu. Goethe je u salonskim razgovorima bio podosta ironičan kada je tema bila besmrtnost, tvrdeći da se tim mislima trebaju baviti otmjeni staleži, a osobito žene koje nemaju posla, te još da misli o besmrtnosti pristaju onima koji na ovome svijetu nisu imali sreće. Autor "Fausta" govorio je isto tako da je kršćanstvo bilo neuspjela politička revolucija, koja je stoga bila prisiljena postati moralnom revolucijom.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 09. srpnja 2010.

U ovoj priči, ispričat ću Vam sudbinu dvojice srpskih vojnika, zarobljenih u selu Novi Grad kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini. Smatram, da su svojim djelom, zaslužili da ih spomenem imenom i prezimenom, priča iz prve ruke. Vjerojatno je već poznato da smo prilikom borbenih djelovanja na području općine Odžak, zarobili priličan broj naoružanih boraca suprotne strane (600 – 700 ljudi). Ti ljudi su se nalazili u zatvorima, trpjeli su svakakve torture (ne organizirane – ali pojedinaca je bilo koji ne zaslužuju uniformu koju su nosili).(uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 05. srpnja 2010.

Pokrenut je internetski portal posvećen velečasnom Zlatku Sudcu. Dobra vijest za sve one koji ga simpatiziraju, loša za one koji ga ignoriraju. Dobra i za filmofile, koji će moći vidjeti pregršt filmova čiji smisao nije samo jurnjava automobilima i pucanje u vožnji. Portal je prva etapa puta kojemu je cilj – televizija. Umro je Alfred Pal, grafičar i slikar. Nedavno je umro i Branimir Donat, alias Tvrtko Zane. S njima dvojicom i Ladislavom Kleinom uređivao sam svojedobno satirički mjesečnik "Paradoks" u drugoj njegovoj fazi pod ravnanjem Milana Havličeka (prvi glavni urednik bio je Pajo Kanižaj). I Donat i Pal bili su ondje jer su u to vrijeme teško mogli biti gdje drugdje, obilježeni kao bivši robijaši. Od Alfreda Pala koji je čak dvaput gulio na Golom otoku, dobio sam prve, makar i šture, informacije o tom komunističkom Gulagu. Bio je čovjek srdačan, ljubitelj života i umjetnosti. Premda se nakon zabrane "Paradoksa" 1968. nismo pretjerano često viđali, ostali smo prijatelji. S Donatom je bilo teže, njegove političke "spelancije" u samostalnoj Hrvatskoj bilo je teško pratiti i još teže razumjeti iz kojih pobuda ili kojih izvora dolaze. Ali je Donat zadužio književnu kritiku i povijest književnosti, poglavito zainteresiranošću za one pisce koji nisu ostavili pretjerano snažan trag, ali bez kojih povijest hrvatske književnosti ne bi bila cjelovita.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 02. srpnja 2010.

U zadnjem broju Glasa Koncila od 27. lipnja 2010 na str. 10 gđa A. Tadić je objavila vijest uz podnaslov „Primjer, poticaj i opomena", kako su nakon šest i pol desetljeća na otoku Daksa, kraj Dubrovnika, u subotu 19. lipnja 2010. u prijepodnevnim satima, svoje posljednje počivalište u blagoslovljenoj grobnici dobili, posmrtni ostaci pedeset jedne osobe čiji je život na okrutan i nasilan način na tom mjestu prekinut u listopadu 1944. Predsjednik udruge „Daksa 1944/45" gospodin Mato Račević se među ostalim zahvalio vlasnicima ovog malog prekrasnog otočića, što su dopustili da tijela ovih svetih žrtava ostanu pokopana na mjestu njihovog mučeničkog stradanja, a koje su oni talko svojom žrtvom posvetili.(I.Lisac)

Detalji

Objavljeno: 29. lipnja 2010.

U subotu, dne 19. lipnja A.D. 2010. s početkom u 11 sati pokraj spomen-križa i spomen-obilježjâ na otočiću Daksi kraj starodrevnog nam Dubrovnika, u nazočnosti članova obitelji umorenih, prijatelja i poštovatelja te mnogobrojnih hodočasnika i velikog broja članova dvadesetak Udruga proisteklih iz II. svjetskog i naravno Domovinskog rata, na posve dostojanstven način pokopani su zemni ostatci nevinih hrvatskih (a čijih bi drugo, op. p.) žrtava umorenih u listopadu 1944. od strane predstavnika bezbožnog i totalitarnog jugokomunističkog režima – dičnih nam "osloboditelja" (čitaj – odmetnutih partizanskih bandi). Njihov jedini grijeh (mislim na žrtve) bijaše taj što su ljubili svog Boga, svoju Državu i svoj hrvatski Narod. Na Daksi su tog zlokobnog listopada 1944. (o čemu je dosta već pisano na dugo i široko!) pobijeni ugledni dubrovački intelektualci, svećenici, državni dužnosnici i obični građani. Naravno, svi su redom bili - Hrvati! (P.Vulić)

Detalji

Objavljeno: 28. lipnja 2010.

Vrlo jednostavno i površno rečeno, cilj suvremenoga hoda po stratištima godine Gospodnje 2010. jest da Jadovno zamijeni Jazovku, da se Jasenovcu vrati status što ga je imao u bivšoj Jugoslaviji, a da se Bleiburg relativizira. Koliko god je i meni samom već teško uvijek ponovno pisati o tužnoj povijesti dvadesetoga stoljeća, aktualna licemjerna parada po grobištima sili me tumačiti što se doista zbiva. A događa se ovo: pod firmom posjeta svim stratištima, promovira se infantilna simetrija sa svrhom oživljavanja hipoteke hrvatskom narodu – hipoteke koja ne postoji , ali koju treba uskrsnuti da bi se njome opteretio i novi naraštaj Hrvata. Scenarij je očit: svi ljudi koji su ubijeni u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske imaju svoje narodno ime: Romi, Srbi, Židovi. Svi oni ljudi koje su ubili komunisti u istom tom ratnom razdoblju, po svršetku rata i za cijelo vrijeme trajanja komunističke Jugoslavije nemaju narodno ime. Oni su jednostavno fašisti (ili poslije nacionalisti) prije svega zato da bi se izbjegla istina o genocidu nad Hrvatima, da bi se ideološkim nazivom zamijenilo hrvatsko ime, da se žrtve nakon što su lišene života liše i narodnosti.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 25. lipnja 2010.

Devedeset i devet posto hrvatskih građana ili ne zna da izlaze srpske novine "Novosti" ili ih ignorira. Ni jedno ni drugo nije dobro, jer je isti postotak svojedobno ignorirao "Srbobran", pa je sve završilo s vrlo neugodnim zbivanjima jer su građani posredstvom hrvatskoga tiska bili obaviješteni o porukama "Srbobrana" i onoj ključnoj –naime "do istrage vaše ili naše". Jedan od onih koji prate srpske "Novosti" što dana današnjeg izlaze u Zagrebu (a gdje će?), gospodin Damir Kalafatić, obavijestio je nas koji ne kupujemo taj cijenjeni list, da se pojavila karikatura prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. U stilu slogana nedavne parade pederasta ("Hrvatska to može progutati") na isti je krajnje uvrjedljiv način prikazan otac moderne samostalne hrvatske države, koji telefonski komunicira s Račanom u pozadini,a slušalica mu u obliku seksualnog pomagala penetrira u usta.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 23. lipnja 2010.

Dva je genocida doživio hrvatski narod u dvadesetom stoljeću, po svršetku Drugoga svjetskog rata i u vrijeme srpske i crnogorske agresije na Hrvatsku početkom devedesetih godina. Ni za jedan genocid krivci nisu kažnjeni. Za masakr nad Hrvatima 1945. nije kažnjen ni jedan jedini pojedinac. Za etnocid 1991. do 1995. ad hoc međunarodni sud za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji kaznio je nekoliko nižerangiranih srbijanskih oficira, nešto se četnika našlo pred srbijanskim i hrvatskim sudovima, i to je sve. Stvorena je tako visoka i stalna kultura nekažnjavanja zločina nad Hrvatima. Njih se izjednačava s Armencima i Kurdima, koje je također dopušteno masovno ubijati.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 22. lipnja 2010.

U Zagrebu i Voćinu održan je 5. žrtvoslovni kongres koji je okupio iznimno velik broj sudionika, oko stotinu predavača i mnoštvo pozorne publike, a radovi će biti tiskani u posebnom zborniku. Svaka čast dr. Zvonimiru Šeparoviću, koji godinama vodi bitku za dostojanstvo žrtava i u tomu ima brojne suborce od kojih je jedan i dr. Mile Bogović. Povjesničar i gospićko-senjski biskup imao je i uvodni referat, nudeći i na ovom mjestu svoju viziju Svehrvatskoga groba koji bi se nalazio podno Udbine, na rubu Krbavskoga polja, ispod Crkve hrvatskih mučenika čije je tijelo već izraslo na udbinskome visu, a radovi na unutarnjosti dobro napreduju. Dr. Šeparović pozvao je na kongres prilično raznoliko društvo kojemu je zajednička iskrena sućut prema žrtvama u ratu i u miru. Naime, prvi se put (koliko znam) govorilo i o žrtvama u prometu, mladim ljudima koji ginu na cestama, o žrtvama svakovrsnih zlostavljanja, o nasilju sustava nad prosvjetnim djelatnicima (nedostajao je referat o nasilju sustava i nastavnika nad školarcima!), pa i o djeci ratnicima u afričkim zemljama.(H.Hitrec)