Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2010.

Na kojoj je razini hrvatski rejting trenutno u Europi, odnosno koliko se ta ista „Europa“ sustavno maćehinski i pomoću dvostrukih kriterija odnosi prema Hrvatskoj, zorno pokazuje incident koji se dogodio tijekom predsjedničke inauguracije Ive Josipovića u Zagrebu. Naime, kako se moglo pročitati iz vijesti Hine, ali i u dopisu Hrvatskog novinarskog društva tog dana, ono što je trebao biti najobičniji redovni novinarski zadatak za novinara HTV-a Gorana Rotima pretvorio se u incident u koji su umiješani Delegacija EU i povjerenik za proširenje i europsko susjedstvo Štefan Füle. Naime, Rotim je prilikom Füleovog boravka u Hrvatskoj na inauguraciji Predsjednika Republike, zakazao s njim intervju, no iz Delegacije EU unaprijed su zatražena pitanja uz obrazloženje da se "treba što bolje pripremiti". Rotim je želeći izbjeći "inscenirani intervju" dostavio razrađen popis sedam područja o kojima će biti riječ. No, nakon obavljenog razgovora, novinaru su iz Delegacije stigli "prijeteći mailovi" u kojima mu se prenosi Füleovo nezadovoljstvo načinom vođenja intervjua, zbog čega su "šef Delegacije EU Vandoren i neimenovana Füleova glasnogovornica odlučili kazniti Rotima tako što će mu zabraniti ili onemogućiti sve buduće intervjue s visokim europskim dužnosnicima"!(mmb)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2010.

Dočekali smo, ali s punom i začepljenom školjkom! Samoproglašena „čvrsta točka“ djelomično silazi s političke scene. Na njoj je neometano čučala puna dva mandata zahvaljujući političkim promašajima HDZ-a, jedinstvu jugobolnih manjina i medijima. Na isti način izabran je i novi predsjednik Josipović, zato zbog Mesićeva odlaska nema razloga slavlju, jer stvar treba odčepiti. Mesić je na mjesto predsjednika došao u vrijeme kad je Hrvatska bila regionalna sila, kad se uspješno odupirala protuhrvatskoj haaškoj politici, kad se uspješno odupirala dužničkom ropstvu, kad se pozicionirala kao srednjoeuropska i mediteranska država, kad su Hrvati bili Hrvati, kad smo imali polupredsjednički sustav i Hrvatski državni sabor, kad su se gradile sveze domovinske i iseljene Hrvatske, kad se vodila aktivna politika prema Bosni i Hercegovini, kad su Hrvati iz BiH bili strateški interes, kad se strancima nije prodavalo važne resurse poput banaka, medija, Plive, Ine, turističkih kapaciteta itd., kad smo imali respektabilnu vojsku, kad je Hrvatska živjela od svojega rada, kad su odnosi države i većinske Katoličke crkve bili na visokoj razini, kad je Hrvatska u SAD-u imala strateškog partnera, kad su se podizali spomenici hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije i kad je četnik bio četnik. Preuzeo je Hrvatsku kao samosvjesni subjekt slobode.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 23. veljače 2010.

I dok je novoizabrani predsjednik Ivo Josipović nakon svoje predsjedničke inauguracije pomalo razočarano komentirao nedolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića na njegovu svečanost riječima „Srbija je odbila pruženu ruku“, Srbija i dalje očekivano nastavlja s politikom tjeranja vode na vlastiti mlin. Konkretno, traži od Haaga da zabrani RH da Oluju slavi kao Dan pobjede. Kako piše Večernji list, koordinator pravnog tima Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu Saša Obradović izjavio je u ponedjeljak za B92 da hrvatski pravni zastupnik Andreja Metelko-Zgombić nije predložila povlačenje tužbe kojom Hrvatska pred ovim sudom tereti Srbiju za genocid. Njihovo razočaranje može se smatrati i donekle opravdanim, s obzirom da je novoizabrani hrvatski predsjednik i prije formalnog preuzimanja dužnosti u više navrata najavio kako "ne vidi razlog da se nastavi s tužbom za genocid ako bi Beograd prihvatio pregovore o nestalim osobama, suđenjima za ratne zločine i vraćanju kulturnog blaga koje je nestalo tokom rata".(mmb)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2010.

Već sam upozoravao kako se tendenciozno krate ili krivotvore mnogi službeni i Ustavom štićeni nazivi. Danas o još jednoj pojavi. Naime, u Ustavu je zapisano da je naslov hrvatske himne «Lijepa naša domovino», a ne samo «Lijepa naša». Ispuštanje domovine postalo je praksom. I ne samo iz naslova himne, nego i na drugoj, manje simboličnoj razini. Ispuštamo domovinu na mnogo načina. Razina rasprave o Zakonu o prebivalištu u Hrvatskom saboru bila je više nego bijedna, a usporedbe i metafore koje su se čule iz oporbenih redova (poglavito) više nego primitivne. Kao primjerice da dvije četkice za zube ne mogu stajati na istom mjestu. Zanimljivo je da se takvi biseri sviđaju medijima, pa ih usrdno prenose, što onda govori i o njima. Nego, pravo je pitanje – a gdje se to u vrhovnim pravnim aktima naše države uopće spominje prebivalište? Nigdje. A ne spominje se jer je to komunistička floskula kojom se ograničava sloboda kretanja i pojačava nadzor nad osobom, znači demokraciji strana kategorija. Postojalo je u komunizmu i prebijalište – to su bile «milicijske stanice».(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2010.

Pred neki dan, u dvadeset sati u dvorani „Cinestar kina“ u „Kaptol centru“, kao jedini gledatelj, odgledao sam domaći ratni film „Crnci“. Iako sam u kino došao s izvjesnim oprezom pogledati film, kojega su mediji reklamirali kao priču (scenarij) oslonjenu na slučaj „Garaža“ iz Osijeka, na kraju projekcije bio sam iznenađen što je zločin, u pozadini guste i slojevite atmosfere filma, bio tek naznačen i najvećim dijelom oslobođen nacionalnog i političkog značenja. Film se uzdigao do općeg i usredotočio na dvojbe, krivnju i savjest svojih junaka. U lepezi likova sva lica su bila, kroz škrtost govora i bogatstvo filmskog jezika, glumački sjajno profilirana. Pohvala ide ponajprije dvojici redatelja/scenarista Juriću i Deviću, ali valja nabrojiti i svakog pojedinog glumca: Ivu Gregurovića, Rakana Rushaidata, Krešimira Mikića, Nikšu Butijera, Franju Dijaka, Emira Hadžihafizbegovića kao i majstorsku kameru i montažu. Najdojmljiviji je ritam filma koji tvore kratke sekvence dolazaka, odlazaka, prolazaka likova gonjenih unutarnjim nemirom, naglašavaju ga zvukovi koraka teških vojničkih čizama u neodređenom prostoru koji bi mogao biti škola ili upravna zgrada nekog pogona pretvorenog u sjedište male specijalne vojne postrojbe. Jednako je vizuelno bogato i napetošću bremenito lutanje male postrojbe šumom.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 21. veljače 2010.

Da nije bilo zamjene predsjednika Republike Hrvatske, koncem proteklog tjedna bi glavna vijest vodećih hrvatskih tiskanih medija bio “skandal u Osijeku”, kako je događaj nazivao Jutarnji list. Učenici koji su sudjelovali u maškarama nazivaju se “maskirani KKK učenici”, u priču se upliće i jedan profesor koji se “pridružio zabavi”. Idućeg dana isti medij donosi članak u kojem se može čuti i druga strana, učenici i profesori Elektrotehničke i prometne škole iz Osijeka. Oni niječu da se radilo o bilo kakvom rasizmu za što ih je dan ranije Jutarnji list izrijekom optužio, već da se radilo o dvadesetominutnoj predstavi koja osuđuje rasizam! Jednako tako, učenici koji su sudjelovali u predstavi niječu sudjelovanje profesora. Postavlja se pitanje zbog čega se odmah, jučer, nije razgovaralo s “optuženicima”? Radi li se samo o neprofesionalnosti i nemaru, ili nečem još gorem?(djl)

Detalji

Objavljeno: 19. veljače 2010.

Prisega novoga predsjednika RH mora se ponoviti prvenstveno zato jer nije izgovorena u cijelosti kako je trebala biti, te zato što I. Josipović nije nosio predsjedničku lentu. Objašnjenja predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec u najmanju su ruku upitna, a dijelom i suprotna činjenicama i logici. Po njezinu tumačenju nije važno što je Josipović umjesto «Republika Hrvatska» rekao samo Republika jer – kaže uvažena sutkinja – to je Republika s velikim «r» .Ta izjava gospođe Omejec vjerojatno će ostati u antologiji mudrih misli, u svakom slučaju kao znanstveni prilog fonetici, fonologiji i sličnim disciplinama. Ja sam nazvao SUVAG i pitao stručnjake može li se izgovoriti veliko «R», pa su rekli da može. Onda sam ih pitao a kako se izgovara malo «r». Nakon toga pitanja postali su nervozni i počeli rabiti neke folklorne izraze.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 17. veljače 2010.

Dosta se ovih dana pisalo o jednom od posljednjih intervjua odlazećeg građanina-predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, kojeg je dao televiziji RTL. Da podsjetimo, intervju je ostao nedovršen, budući da ga je građanin-predsjednik, a vrlo uskoro samo građanin, naprasno prekinuo vulgarnim rječnikom, kako mu je dosta takvih … (kako je tek nama!). To samo po sebi i ne bi zasluživalo poseban osvrt, budući da smo u proteklih deset godina često mogli biti svjedoci sirovosti i vulgarnosti u javnim obraćanjima Stjepana Mesića, posebice stoga što konačno završava drugi, posljednji mandat predsjednika kojeg su rijetki osim njega samog hvalili. Ono što, nažalost, zaslužuje spominjanje, jest njegovo naslijeđe. Ovdje ćemo se samo zadržati na jednoj sastavnici tog nasljeđa koja je, izgleda, zaživjela kod njegovog nasljednika dr. sc. Ive Josipovića, već i prije nego što je službeno preuzeo dužnost koja bi trebala biti najčasnijom u Hrvatskoj.