Detalji

Objavljeno: 11. srpnja 2010.

Već nekoliko dana portal jednog dnevnog lista neprestance upozorava na desetgodišnjicu djelovanja „Teatra Ulysses" i na koncert povodom te proslave u pulskoj Areni. A s ekrana nas bombardiraju najavom te proslave koju će emitirati na nacionalnoj televiziji. Tim povodom nadaje mi se nekoliko pitanja:Koji je razlog, osim politike, jedno „privatno kazalište" digao na državnu razinu? Što je u ovih deset godina u umjetničkom smislu toliko važnog postigao „Teatar Ulysses" kada mu se daje tolika općedruštvena /politička važnost? Zašto je idejnom pokretaču tog projekta uvijek bila važna politička podrška, zašto on uvijek mora biti državni umjetnik? Iz kojih državnih/društvenih sredstava se u ovo doba opće gospodarske krize financira to kazalište? Poznato je da u trenutku kad su u državi značajno smanjena sredstva za kulturu, kad je metropola u debelom financijskom manjku, smanjuju se sredstva za sve kulturne i umjetničke djelatnosti značajan dio novca za financiranje „Teatra Ulysses"daje upravo grad Zagreb.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 07. srpnja 2010.

Davor Velnić (r. 1953.) sve je snažnije nazočan u hrvatskoj književnosti. Živi i stvara u Rijeci. Za njega urednici knjige Nije namjerno... (skice i crteži), pišu da je „nepokorena narav i nepomirljiva misao, zagledan u dolinu prkosa i molitvi, u mutne krajolike ljudske slabosti...", te da „njegovi tekstovi hrabro zahvaćaju neistražene prostore općeprihvaćenih predrasuda; svjedoče nagost svijeta jer narcisoidnost preambicioznih, bijedu razmetljiva intelektualizma i čvrsto savezništvo umišljenosti i ustrašenosti." Davor Velnić je skrenuo pozornost na sebe 1998. godine, prvom knjigom pripovjedaka „Otoci i sjećanja". Već druga knjiga bila je roman „Sveti prah" objavljena u Zagrebu 2000. Treće Velnićevo djelo uzvitlalo je prašinu u književnim krugovima jer je pod naslovom „Čitajući Krležu" iskazao svoj osobni i kritičarski stav prema djelu ovog nekda nedodirljivog književnika, leksikografa i političara, na način koji je razljutio njegove apologete. Velnić je imao hrabrosti otvoreno i autonomno razmišljati o temama koje su bile izvan dosega ideološke neupitnosti. Nakon ove intrigantne knjige objavio je raspravu „U iskonu glagoljice", Rijeka 2002., a 2007. roman „Pola suze" koji je dobro primljen od književne kritike, ali i od čitatelja.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 06. srpnja 2010.

U ponedjeljak smo objavili već jedan osvrt dijelom potaknut sindikalnim referendumom. U njemu se uspjelo prikupljanje potpisa pripisuje sazreloj želji hrvatskoga društva da napokon i ono o nečemu stvarno odlučuje. No, kako svaka medalja ima dvije strane, naišli smo i na potpuno suprotna mišljenja po kojima je tako veliki broj prikupljenih potpisa znak kako hrvatski građani jednostavno nisu spremni odreći se komotnosti i sigurnosti državnih službi i općenito života na državnim jaslama. Drugim riječima, biranje između novog Zakona o radu kakvog predlaže Vlada, i raznih sadašnjih beneficija propisanih kolektivnim ugovorima, a koje često nisu opravdane produktivnošću i kompetentnošću, treba shvatiti kao biranje između dvije suštinski različite Hrvatske. One s kompetitivnom privredom kojoj barem deklarativno težimo, i stvarne sadašnje Hrvatske, s da ne kažemo dogovornom ekonomijom, gdje većina društva živi na račun produktivne manjine.(mm)

Detalji

Objavljeno: 05. srpnja 2010.

Pokrenut je internetski portal posvećen velečasnom Zlatku Sudcu. Dobra vijest za sve one koji ga simpatiziraju, loša za one koji ga ignoriraju. Dobra i za filmofile, koji će moći vidjeti pregršt filmova čiji smisao nije samo jurnjava automobilima i pucanje u vožnji. Portal je prva etapa puta kojemu je cilj – televizija. Umro je Alfred Pal, grafičar i slikar. Nedavno je umro i Branimir Donat, alias Tvrtko Zane. S njima dvojicom i Ladislavom Kleinom uređivao sam svojedobno satirički mjesečnik "Paradoks" u drugoj njegovoj fazi pod ravnanjem Milana Havličeka (prvi glavni urednik bio je Pajo Kanižaj). I Donat i Pal bili su ondje jer su u to vrijeme teško mogli biti gdje drugdje, obilježeni kao bivši robijaši. Od Alfreda Pala koji je čak dvaput gulio na Golom otoku, dobio sam prve, makar i šture, informacije o tom komunističkom Gulagu. Bio je čovjek srdačan, ljubitelj života i umjetnosti. Premda se nakon zabrane "Paradoksa" 1968. nismo pretjerano često viđali, ostali smo prijatelji. S Donatom je bilo teže, njegove političke "spelancije" u samostalnoj Hrvatskoj bilo je teško pratiti i još teže razumjeti iz kojih pobuda ili kojih izvora dolaze. Ali je Donat zadužio književnu kritiku i povijest književnosti, poglavito zainteresiranošću za one pisce koji nisu ostavili pretjerano snažan trag, ali bez kojih povijest hrvatske književnosti ne bi bila cjelovita.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 05. srpnja 2010.

Kristina Semenjuk cijenjena je pjesnikinja iz Novske. Ondje je rođena 1964. godine, provevši sretno djetinjstvo i mladost. Prezime joj otkriva ukrajinsko etničko podrijetlo. Na žalost, s 18 godina razboljela se i izgubila vid. Ta činjenica nije, na sreću, utjecala na Kristinin životni optimizam, a poglavito ne na njezinu potrebu za lirskim izražavanjem. Stoga knjiga koju predstavljamo nosi karakterističan naslov „I mogu srcem vidjeti", iz kojeg je evidentno da je mlada autorica očinji vid zamijenila vidom srca. U nadahnutom pogovoru ovoj knjizi novljanski književnik Duško Lončar skrenuo je pozornost na sintagmu navedenu u naslovu. On je ispravno zaključio da je srce u Kristininoj poeziji snažna metafora, te da je ono središte individualnosti i mjesto Božanskog djelovanja. Za svakog kršćanina je potpuno jasno što se misli ovom sintagmom. Srce je središte našeg bića i našeg susreta sa Stvoriteljem. Upravo ova činjenica objašnjava optimizam i radovanje svjetlu koji prožimaju pjesme ove mlade autorice. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 04. srpnja 2010.

Katastrofalnom položaju hrvatskog naroda danas u Bosni i Hercegovine uvelike je doprinijela hrvatska državna politika. Kako bi se uvidjelo na kojoj je razini rješavanja bosanskohercegovačkih problema službeni Zagreb dovoljno se sjetiti zadnjih Josipovićevih posjeta Mostaru, Sarajevu i Banja Luci. Tom prilikom restaurirale su se naveliko ideje o bratstvu i jedinstvu, a činjenično stanje i međunacionalni problemi su se jednostavno gurnuli pod tepih. Zato trenutne upravljačke strukture u Hrvatskoj uvelike podsjećaju ponašanjem na partijsku delegaciju iz Hrvatske kasnih osamdesetih, kada su se i pored već uvelike zahuktalog Miloševića do zadnjeg trenutka polagale nade u „ravnopravnost naroda i narodnosti" kao temelju avnojevske i federativne Jugoslavije.(mm)

Detalji

Objavljeno: 02. srpnja 2010.

No, život se za sve nas bespovratno promijenio, Esther i ja smo dobili i kćer. Djeca su rasla i mi smo se mučili kako ih dignuti na noge. Bili su dobri đaci i sa školom nije bilo problema, završili su gimnaziju i fakultet, sin je postao građevinski inženjer, slijedio je tatu, a kćer je, po uzoru na mamu, studirala jezike. Jedno vrijeme radila je kao inokorespondent u nekoj firmi za vanjsku trgovinu, tu je i upoznala svoga prvog muža, Nijemca i s njim otišla u inozemstvo. No ja sam opet počeo kockati, uz kocku je išao i alkohol, ponovno sam se vratio starim navikama. Ljudi s kojima sam kockao više nisu bili isti oni s kojima sam se družio prije i za vrijeme rata, stari kartaši su osiromašili, nestali ili otišli u inozemstvo. Novi krug u kojem sam kockao sastojao se od obrtnika, sitnih funkcionera vlasti, bogatih poljoprivrednika, ponekog sportaša. Igrali smo poker za novac, isprva za male sume, a onda s povećanjem standarda za sve veće i veće iznose. Dobivao sam i gubio, uglavnom gubio.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 01. srpnja 2010.

Prošla su već više od dva mjeseca kako nafta istječe iz bušotine British Petroleuma u Meksičkom zaljevu, i sve više zagađuje kako morski i podmorski svijet, tako i obale najmoćnije svjetske sile, Sjedinjenih Američkih Država. Posve je razumljivo da je to već tjednima glavna vijest u SAD, i izgledalo je kao da samo sam prestanak istjecanja nafte u more može ukloniti s tim povezane vijesti s naslovnica američkih medija. Taj incident, naravno, sve više šteti popularnosti i ugledu najmoćnijeg čovjeka najmoćnije svjetske sile, nobelovcu Baracku Obami. I, tko mu priskače u pomoć? Zločesti Rusi. Otkrivena je mreža od desetak ruskih špijuna u SAD, i sada je konačno najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD i svijeta stavljena u drugi plan. Važnije je naravno kako se Uncle Sam obračunava s ruskim špijunima. Što reći? Ništa, samo čestitati službi za odnose s javnošću nobelovca Baracka Obame.(djl)