Detalji

Objavljeno: 01. kolovoza 2010.

Tko pozorno prati projugoslavensku političko-medijsku korporaciju u Hrvatskoj, vjerojatno je zapazio da njezini predstavnici vrlo često izjavljuju da nikakva Jugoslavija više nije moguća. Radi se o očito dogovorenoj šifri, namijenjenoj naivnom hrvatskom pučanstvu koje se ne opterećuje politikom. Kada, naime, taj naš apolitični građanin koji ipak štošta razaznaje na sceni, iz usta nekog prononsiranog protuhvatskog političara ili novinara čuje da i takav tip tvrdi kako neke nove Jugoslavije ne će biti – onda je siguran da je ne će biti i mirno spava. Usput šalje u vražju mater razne histerike, nacionaliste i slične likove koji mu zagorčavaju život i plaše ga crnim vizijama koje nisu drugo do njihove bolesne deluzije. Nije takav vaš homo apolitikus ni posve u krivu, ako uzima u obzir temeljni državni dokument u kojemu ni nakon nedavnih izmjena nije izbrisana zabrana udruživanja u balkanske političke saveze. No posve je u krivu glede poniranja u praksu koja pruža nedvojbene dokaze da se nova Jugoslavije konstituira na svim područjima i da je hrvatski Ustav samo poklopac na loncu u kojemu se odavno kuha jugoslavenska juha, a kada do kraja zavrije, poklopac će sam od sebe odletjeti od siline otrovne pare.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 30. srpnja 2010.

Slučaj Matvejević – Pešorda pratio sam s nevelikim zanimanjem, diveći se ipak potajno upornosti sjajnoga pjesnika i prozaista Mile Pešorde da sudskim putem traži zadovoljštinu za Metvejevićeve objede, dotično kleteve. Ne jednom rekao sam u privatnom društvu da u Pešordinoj tvrdoglavosti ima elemenata opsjednutosti svojedobnim Matvejevićevim programatskim napisom, što mi se učinilo pretjeranim i suvišnim zato jer slična jugoslavenska blebetanja, uvrede i klevete slušam već dvadeset i pet godina (uključujući i prijetnje smrću) pa sam valjda toliko oguglao da mi se ni obrva ne pomakne, a kamoli da posežem za sudom. No Pešorda je kao tankoćutan pjesnik i građanin koji poznaje zakon pošao slijepoj božici koja je otvorila oči i dala mu za pravo, pa prije pet godina presudila Matvejeviću, uvjetno (pet mjeseci, uz dvogodišnju kušnju). Na temelju tada važeće odredbe zakona, koja je za klevetu dopuštala i izricanje zatvorske kazne. To što je u pitanju književnik, sud ne zanima niti ga treba zanimati. Kleveta je kleveta, pa je svejedno radi li se o automehaničaru ili piscu.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 29. srpnja 2010.

Hrvatska atletičarka Sandra Perković postigla je fantastičan uspjeh osvojivši zlatnu medalju u bacanju diska na Europskom prvenstvu u atletici u Barceloni! Sandra je osvojila zlato hicem od 64,67 materijal, postignutim u posljednjoj seriji. Rođena je u Zagrebu, 21. lipnja 1990., i članica je atletskog kluba Dinamo-Zrinjevac. Trener joj je nekadašnji sjajni bacač kugle Ivan Ivančić. Ono što ovom rezultatu daje posebnu težinu, Sandrina je mladost. Izuzetna je rijetkost da tako mlada bacačica osvoji medaljom da ne govorimo o zlatu. Bacači sazrijevaju u prosjeku oko tridesete godine, ili još kasnije. Drugoplasirana Rumunjka Grasu je 1971., godište, trećeplasirana Poljakinja Wisniewska je 1972. godište, kao i četvrta, Ruskinja Sadova.(djl)

Detalji

Objavljeno: 29. srpnja 2010.

Komentator "Večernjega lista" otprilike je točno pozicionirao srbačku proslavu masakra nad Hrvatima u žalosni tijek suvremene hrvatske povijesti. Premda biranim riječima i krajnje suzdržano, definirao je na svoj način događaj u Srbu kao apoteozu konačnoga povrtaka Srba na hrvatsku političku scenu, sa cjelokupnom prtljagom koju su bili odložili 1995. i iz nje potom godinama vadili komad po komad statusa, povijesne laži i izokretanja činjenica. Kolumnistica "Jutarnjeg lista" je s pravom prespavala barem dvadeset i pet zadnjih godina i probudila se baš na vrijeme da vidi kako se u međuvremenu u Hrvatskoj ništa nije promijenilo. Eto, opet se slavi 27. srpnja kao dan ustanka u Hrvatskoj, ondje je predsjednik države, ondje su crvene zvijezde i lijepe kape partizanke. Sve štima. I predsjednik države je ondje, ne Jugoslavije, ali Socijalističke Republike Hrvatske. Malo ju zabrinjava što policija nema crvene zvijezde na kapama, ali vidi da je okrenuta cijevima prema skupini nacionalista s groznim hrvatskim zastavama, ustaša dabome, pa nije ni važno. A možda je i neka smetnja na televiziji.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 28. srpnja 2010.

Dok ovo pišem, čekam vijesti iz Srba. Deset je sati i trideset dvije minute, 27. srpnja godine 2010., oblačno dopodne. Nisam na mjestu događaja iz dva razloga. I ja osobno i moj automobil osobito doživjeli smo teže zdravstvene probleme na Braču. Žao mi je kao psu da nisam bio jučer na Kosovu kod Knina, u Boričevcu i u Udbini, a danas u Srbu. Čovjek snuje a Bog određuje, uvijek je ponavljao moj djed. Jedino što me je razveselilo u jutrošnjim novinama bila je Kustićeva kolumna – citirao je Sveto pismo i iz toga citata proizlazi da desni idu u raj, a lijevi u pakao.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 27. srpnja 2010.

Hrvatski mediji vrlo skromno izvijestili su o odluci predsjednika sudskog vijeća Alphonsa Orie u predmetu Gotovina, Čermak, Markač kojom je odbijen podnesak glavnog tužitelja haaškog Tužiteljstva Sergea Brammertza u svezi topničkih dnevnika. Naime, haaško Tužiteljstvo tražilo je izdavanje sub poene Hrvatskoj kojom bi se od naše zemlje tražilo predavanje topničkih dnevnika. Kako piše Davor Ivanković u Večernjem listu, sudsko vijeće zaključilo je kako nema dovoljno informacija koje bi upućivale na to da Republika Hrvatska posjeduje tražene dokumente. Drugim riječima, nema smisla tražiti sub poenom ono čega naša zemlja nema.(mm)

Detalji

Objavljeno: 26. srpnja 2010.

Splićanin Drago Čondrić do zbirke «Evanđelje po čovjeku» bio je nepoznato je ime u suvremenoj hrvatskoj poeziji. U «Bilješci o autoru» ove zbirke, pored činjenice kako je riječ o umirovljeniku, stoje i slijedeće riječi: «Poezijom se (onako, za svoju duši) bavi cijeloga života, ali do sada nije ništa objavljivao». Ovako nesmotreno i «ćoškasto» sročena obavijest ni malo ne motivira na listanje knjige, jer tko, osim rodbine i prijatelja, ima danas vremena za čitanje pjesničkih uradaka umirovljenika koji «do sada» ništa nisu objavili, ali su cijeloga života pisali «onako, za svoju dušu». Što to uopće znači «onako, za svoju dušu»? Možda označava poeziju u funkciji razbibrige, opuštanja, ili čak psihoterapije? Ipak, pročitao sam rukopis Čondrićeve zbirke, pomalo znatiželjan o kome se radi. Iznenađenje je bilo veliko, jer napisane pjesme nisu otkrivale dokonog umirovljenika koji piše iz dosade, ili za uspomenu unucima, već pjesnika s nadahnućem i božanskom iskrom. Malo nevještog u zanatskom smislu, ali iznimno obrazovanog, senzibilnog i dojmljivog književnika.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 25. srpnja 2010.

U 214. broju „Hrvatskog zatvorenika" objavljen je opsežan tekst člana predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva Željka Tomaševića na temu proslave u Srbu 27. srpnja. Osim što još jednom dokumentirano podsjeća na četničke masakre nad katoličkim i muslimanskim stanovništvom ljetnih dana 1941. u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni, tekst iz prepiske autora s nadležnim hrvatskim tijelima daje vrlo dobar uvid u to kako je došlo do financiranja obnove spomenika "ustanku naroda Like" u Srbu.(mm)