Suđenje generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu, optuženima za ratni zločin u akciji Medački džep, nastavljeno je jučer u istom stilu kao i do sad čitanjem vojne dokumentacije te iskaza dvojice zaštićenih srpskih «svjedoka», koji su krajem ožujka "iza zatvorenih vrata" ispitani videovezom, a od kojih je jedan izjavio da mu je otac bio masakriran. Dakle, rezimirajmo. Nakon spaljivanja i nabijanja na kolac, izmišljenoga sukoba s kanadskim vojnicima, na red je došlo i masakriranje. Pa iako ni toliko puta do sad već spomenuti Aneks VII koji je izradila Stručna komisija UN-a osnovana temeljem 780. Rezolucije Vijeća sigurnosti radi istraživanja kršenja ratnoga prava na području Hrvatske i BiH, izričito napominje da glede civila (kojih uostalom u Medačkom džepu nije ni bilo ili ih je bilo vrlo malo, jer su naime svi bili naoružani) nikakvoga kršenja međunarodnoga prava nije bilo, srpski «svjedoci» uporno tvrde drugačije. Većinu vremena alkoholizirani bi kanadski vojnici, srpski zaštićeni «svjedoci» i prolupali dirigent Savo Štrbac za svaku pravednu i zakonitu instituciju trebali predstavljati običnu hrpu nepouzdanih i neuračunljivih ljudi koji nemaju apsolutno nikakvoga kredibiliteta da budu vjerodostojni svjedoci bilo čega, a kamoli da direktno utječu na sudbinu ljudi koji su časno i pošteno branili svoju domovinu. Naravno, za međunarodni sud u Haagu, sudove u Hrvatskoj pa i hrvatske medije koji ovakve nebulozne iskaze ili bolje rečeno ispade u javnost prenose kao argumentirane pravne činjenice, oni su itekako vjerodostojni i pozvani da ispišu novu i lažnu povijest jednoga naroda, koja će mu biti na vječnu sramotu, umjesto na vječnu slavu.(mmb)

 

 

I ovoga je ponedjeljka u sad već za komentiranje nezaobilaznoj emisiji Hrvatskoga radija «S predsjednikom uz kavu» urednika Maria Harapina, predsjednik Mesić u relativno kratkom vremenu uspio iznijeti nekoliko pojedinosti koje vjerojatno kod svake osobe mogu izazavati oprečne reakcije, no ovakav sajam taštine koji nam vodeći ljudi države ovih dana demonstriraju nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Tako je, nakon prekjučerašnje samohvale premijera, na red jučer došao predsjednik Mesić. I on je kao i Sanader iznio mnoštvo teško probavljivih upakiranih fraza o velikom uspjehu hrvatske diplomacije, odličnim odnosima s Amerikom i svim divotama koje nas očekuju u NATO-u. No, Mesić je pritom uspio otići i korak dalje i požaliti se da je dio medija prema njegovu mišljenju, umanjio njegovu ulogu u posjetu Georgea Busha i da su više ugađali Vladi i premijeru. Strašno, kako su se samo usudili. Taština našega predsjednika koji je inače naviknut da bude glavna medijska zvijezda svih događaja, tiskovina i emisija nikad im tako nešto ne će moći oprostiti. A da ne će tako lako oprostiti ni svome medijskom rivalu Sanaderu, moglo se vidjeti iz izjava kako bi se ako ga pozovu, mogao pridružiti najavljenim sindikalnim prosvjedima protiv Vlade. Šteta je samo što ga ni sindikalni vođe tamo ne žele.(mmb)

 

 

"Posjet američkog predsjednika sigurno je vrhunac naših bilateralnih odnosa, ali i vrhunac učvršćenja međunarodnog položaja Hrvatske. Ono što su naraštaji Hrvata sanjali, događa se ovih dana. Mislim da su ovo povijesni i veliki dani za Hrvatsku", izjavio je u nedjelju novinarima premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader prije početka izborne skupštine zagrebačkog HDZ-a. Hm… Čak ako je i od Sanadera - reklo bi se - previše je. U zadnjih nekoliko dana od kada je američki predsjednik otišao iz Hrvatske, premijer demonstrira toliku razinu samodopadnosti i samoreklame, da bi se tako nešto prilično teško podnijelo čak i kada bi se radilo doista o nečemu što su naraštaji Hrvata sanjali. A ovako, ako je Sanader možda doista i zaboravio - mi nismo - pa ćemo ga tako podsjetiti da su naraštaji Hrvata sanjali svoju samostalnu i neovisnu državu, koju su pred neko vrijeme i ostvarili. S druge strane, o Bushu i NATO-u ih nitko ni za mišljenje ne želi pitati, a kamoli onda da se zna da li i što sanjaju.(mmb)

 

 

Umirovljeni general Hrvatske vojske Ivan Korade obilježio je prošlih desetak dana na najgori mogući način ubivši pet ljudi prije nego što je sam sebi oduzeo život. Osobe koje je ubio su Davor Petriša (36), starac Franjo Kosa (63), starica Cilika Hudić (62) i njezin maloljetni unuk Goran (15), te policajac Mario Kusanić (32). Tako će ostati zabilježeno da je čovjek koji je podigao hrvatski stijeg kninskoj tvrđavi tijekom Oluje kao zapovjednik VII gardijske brigade "Pume" pretvorio trinaest godina kasnije u monstruoznog ubojicu svojih susjeda, ubivši na kraju i još iz zasjede i jednog policajca. Sve ove činjenice toliko su strašne da je uopće teško pisati o ovoj temi. Ipak, treba postaviti nekoliko pitanja onima u hrvatskom društvu koji danas na krajnje primitivan način sudjeluju u mrcvarenju mrtvog Korade, i svega izravno i neizravno vezanog uz njega.(mm)

 

 

Mora se reći kako je posjet predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Georga W. Busha Republici Hrvatskoj bio odlično organiziran, što i ne treba posebno čuditi budući da grad Zagreb ima dugu tradiciju dočeka važnih osoba, točnije druga Tite. Tako je po desetljećima uhodanoj špranci, primjerice, policija obišla stanare duž puta kojim je trebao proći naš veliki gost, prefarbane su neke fasade s grafitima, čak su asfaltom začepljene i neke od najvećih rupa na cesti prema Predsjedničkim dvorima. A da se pazilo na svaku pojedinost svjedoči nekoliko detalja koje smo izdvojili. Počet ćemo s najavom prosvjeda na Trgu Franje Tuđmana, koja je vrlo brzo promijenjena tako da se slučajno ime Franje Tuđmana ne bi pojavljivalo u hrvatskim medijima.(mm)

 

 

Kao što je sam Pero Kovačević najavio o ožujku u razgovoru za Večernji list, Sud časti Hrvatske stranke prava isključio ga je stranke i time osigurao da predsjednik Đapić ostane jedini kandidat za predsjednika na predstojećim unutarstranačkim izborima. Tako je nakon Tončija Tadića i Miroslava Rožića, i još jedan istaknuti i marljivi HSP-ovac našao izvan te stranke. Kako Ruža Tomašić zbog zdravstvenih tegoba Đapiću ne predstavlja nikakvu konkurenciju, može se reći da je i unutar HSP-a, nešto slično kao i Sanader unutar HDZ-a, Đapić konačno riješio svih onih koji bi mogli ugroziti njegovu poziciju. Ne bi se stoga čudili da na sljedećim stranačkim izborima Đapić dobije i 103% glasova, i da na taj način pokaže svima kako je upravo on jedina osoba u Hrvatskoj koja je u stanju voditi HSP.(mm)

 

 

Kako piše portal Javno.hr, bračne razmirice vlasnika Nacionala Ive Pukanića i njegove supruge Mirjane nakon nešto više od pola godine izrodile su se u nevjerojatan slučaj. Naime, u četvrtak je gospođa Pukanić - koja je u javnost htjela vjerojatno iznijeti mnogo inkriminirajućih činjenica o svome suprugu (a vjerojatno i njegovom poslu) - ušutkana na način da je po nečijem naređenju strpana u bolnicu (istina ne u Vrapče, nego milosrdno i prigodno u bolnicu Sestara milosrdnica). Ovoga puta, zagrebačka policija i Hitna pomoć, a da prisilno odvezu Mirjanu Pukanić, pozvani su u vrijeme dok je u svome stanu počela razgovor s novinarima, kako je i potvrđeno prema podacima iz Policijske uprave zagrebačke?! Ovakva sila viđana je samo u staljinistička i komunistička vremena kada se nepodobne proglašavalo ludima i trpalo u umobolnice uz opravdanje da samo ludi ljudi mogu biti protiv blagodati koje pruža komunistički sustav.(mmb i mm)

 

 

Bileća je locirana u istočnoj Hercegovini. Po popisu stanovništva prije rata je bilo 13.269 žitelja, od čega oko 80.3% Srba ; 14.7% Muslimana i 5 % ostalih. Na području Bileće bilo je nekoliko mjesta zatočenja : Hall, policijska stanica, internat, civilni zatvor, đački dom , podrum, logor, škola rezervnih oficira i vojne barake. (http://shp.bizhat.com)