Na današnjem (20. travnja) obilježavanju 63. godišnjice proboja iz logora Jasenovac Stjepan Mesić uputio je poruku "mi ne zaboravljamo", nastavljajući kako i danas ima gadova koji će reći da je sve ovo (zločini u Jasenovcu) bilo izmišljeno. Tko bi bili ti gadovi, i tko to u današnjoj Hrvatskoj poriče zločine počinjene u Jasenovcu nismo saznali od predsjednika RH. Ali puno izravniji bio je Ivan Fumić prije njega, koji je ni manje ni više optužio Katoličku Crkvu kao "posljednji bastion" koji danas brani ustaški poredak. Zašto? Zato što "vrh katoličke crkve u velikom luku zaobilazi Jasenovac, ali ne i Bleiburg". To što je o žrtvama Bleiburga bilo godinama potpuno zabranjeno govoriti, i to što su se žrtve Jasenovca na najbeskrupulozniji način preuveličavale kako bi se Hrvate označilo kao genocidan narod Fumić i Mesić bezobrazno prešućuju, nastojeći valjda politički i tko zna kako još profitirati od stare jugoslavenske propagande. Štoviše, baš su Fumić i Mesić jedne su od rijetkih osoba u modernoj Hrvatskoj koje su ustvrdile kako je Bleiburšku tragediju pratilo tek nekoliko ubijenih osoba.(mm)

 

 

Dalj se nalazi u Republici Hrvatskoj u istočnoj Slavoniji blizu ušća Drave u Dunav. U Dalju je još u 9. mjesecu načinjen masakr nad nesrpskim življem i već tada se otvaraju logori u hangarima poljoprivrednog dobra, podrumima privatnih kuća preko ceste u zgradi M.Z. Mjesta zatočenja Kao u većini srpskih sela tako su i u Dalju postojali logori koje je otvarala JNA i oni koje su otvarali četnici , srpski dobrovoljci, arkanovci, šešeljevci i drugi. (http://shp.bizhat.com)

 

 

Sve ono što se posljednjih nekoliko dana provlačilo u medijima vezano uz aferu Pukanić, svodi se na potrebu postavljanja samo jednog jedinog pitanja: Koliko je zapravo taj čovjek moćan? Drama, koje smo tako bili svjedoci, samo je najsvježiji, ali možda i najeksplicitniji prikaz stvarnoga stanja i razine demokracije u ovoj državi. Postavlja se pitanje zašto je taj čovjek toliko nedodirljiv i zaštićen poput ličkoga medvjeda. Koje on to moćne prijatelje i čime drži u šaci i što to govori o njima samima, ali i o narodu koji te ljude uporno bira na njihove pozicije. Jer, nitko nije direktno birao Ivu Pukanića, ali jest njegove prijatelje koji mu kako izgleda i omogućavaju sve diskutabilne poteze koje je proteklih godina, bez ikakvih konzekvenci povlačio. A bilo ih je mnogo - od javnog prijateljstva s osuđenim otmičarom malodobne osobe i neslužbenim šefom hrvatske mafije, poigravanja s Haaškim sudom i onima koje je on progonio, do njegovih žestokih obračuna preko stranica vlastitog lista sa svima onima koji ga, kako on sam voli reći mrze.(mmb)

 

 

Bilo je samo pitanje trenutka kada će se predsjednik Mesić drvljem i kamenjem obrušiti na onih 500.000 kuna dodijeljenih za obilježavanje obljetnice Bleiburga. I nije trebalo dugo čekati. On, koji stalno naglašava potrebu nazivanja svakog zločina pravim imenom možda je ovom prilikom i najdalje otišao u nijekanju razmjera zločina koji su počinjeni neposredno nakon 2. svjetskog rata, iako su po Sloveniji nedavno otvoreno niz masovnih grobnica o čemu su čak i hrvatski mediji opsežno izvijestili. Kako objasniti sljedeću Mesićevu igru riječi: "na Bleiburgu poginulo samo nekoliko ljudi, a najveći broj poginuo je na Križnom putu, ali se obilježava Bleiburg"? Ili tvrdnju kako "treba reći istinu da nijedan poginuli u Jasenovcu nije kriv ni za jednog na Bleiburgu, ali su mnogi na Bleiburgu krivi za mnoge u Jasenovcu".(mmb)

 

 

Kao što su svi mediji izvijestili, predsjedniku HHO-a Ivi Bancu pozlilo je u srijedu tijekom razgovora uživo u eteru Radija Trsat o zbivanjima vezanim uz slučaj Mirjane Pukanić. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da se proteklih petnaestak godina profesor Banac svoju karijeru izgradio prvenstveno na kritiziranju Tuđmana, načina na koji je vodio državu, opisujući njegovu vlast kao nedemokratsku, i da ne nabrajamo dalje. S druge strane, u vrijeme Tuđmanove vlasti nismo primijetili da je Banca, i osobe iz sličnog političkog okruženja, išta sprečavao po medijima izjavljivati doslovce što ih volja, o bilo kojem političaru uključujući i samog «autoritativnoga» predsjednika Tuđmana. Naravno zato što se kritizirati moglo bez ikakvoga straha da bi se radi toga nekome nešto moglo dogoditi, a upravo je Banac dobar primjer kako se iz toga mogla izvući i korist. Odjednom, u današnjoj Republici Hrvatskoj, koja je napravila «golemi napredak» u ispunjavanju demokratskih i europskih standarda naspram Tuđmanove ere, Ivo Banac zbog jedne «obične» - kako to sadašnji predsjednik običava kazati obiteljske drame - od samog spominjanja jednog od aktera koji je po profesiji novinar doživljava predinfarktno stanje?(mmb)

 

 

Što se zapravo događa na hrvatskoj burzi, pitanje je koje je ovih dana u Lijepoj Našoj jedno od najaktualnijih, pogotovo ako se u obzir uzme činjenica koliki se postotak građana prije nekog vremena odlučio (i preko svojih mogućnosti) za kupnju dionica. Tako mediji pišu kako je u posljednja tri mjeseca potres na burzi progutao 100 milijardi kuna, a cijena dionica pala je 40 posto. Istodobno, tvrtke na temelju kojih se utvrđuje Crobex u ta tri mjeseca ne bilježe gubitke, već rast dobiti od 20 do 50 posto. U tom će inženjeringu najviše stradati 100.000 malih ulagača koji su se, među ostalim, zahvaljujući i reklamnim kampanjama, uključili u tržište kapitala. Ekonomisti općenito vjeruju da isti čimbenici potiču i ekspanzije i kontrakcije, no dok je faza gospodarskog rasta nešto posve drugo, strah - a to je ono što je nastupilo sada - daleko je učinkovitija sila od euforije. Ako te teze pretočimo u problematiku pada Crobexa, to bi značilo da je stanje na burzi isključivo odraz povjerenja koje investitori gaje prema vrijednosnim papirima i drugim investicijama. Gubitak tog povjerenja uzrokuje padove i to ništa ne može zaustaviti, dok investitori kao cjelina odluče ponovno vjerovati. No, je li tome baš tako ili se u cijelu priču uplela doza financijskoga inženjeringa, kako tvrde mnogi financijski stručnjaci u Hrvatskoj?(mmb)

 

 

Jučer je među nekim istaknutim pripadnicima tzv. hrvatske političke ljevice zavladala panika. Nemir u njihovim redovima prouzročila je za sve njih (a i za nas) iznenađujuća odluka predsjedništva Sabora koje je prihvatilo pokroviteljstvo nad obilježavanjem 63. obljetnice Bleiburga i za troškove organizacije odobrilo iznos od 500 tisuća kuna, dok je za iste svrhe spomen-domu Jasenovac dodijeljeno ove godine pet puta manje. A ako ćemo biti optimistični, možda je pokroviteljstvo Sabora nad obilježavanjem 63. obljetnice Bleiburga prva naznaka da se unutar vladajućeg HDZ-a zaključilo kako je došlo vrijeme rasvjetljavanja povijesnih zbivanja. Jasno je kako samo iz Hrvatske može poteći inicijativa kojom bi se stalo na kraj s lažima o Hrvatima kao fašističkom i genocidnom narodu i jugoslavenskom komunističkom pokretu kao pokretu koji je dao najbolje rješenje za reguliranje odnosa na prostorima bivše Jugoslavije. No, za to jedno pokroviteljstvo ne će biti ni približno dosta, već treba biti nastavljeno punim angažmanom države oko ovih vrlo važnih pitanja.(mmb)

 

 

Na sudskom procesu protiv hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača jučer je «svjedočila» dotična Mira Grubor, laborantica u kninskoj gradskoj bolnici za vrijeme trajanja Oluje. Njen je iskaz vrvio tolikom količinom laži i nebuloza, da na kraju ni sucu Oriu vjerojatno nije bilo previše jasno «što je pjesnik htio reći». No, uspješno raskrinkavanje svake pojedine svjedokinjine izmišljotine ponovno se mora pripisati odvjetničkom timu obrane, koji od samoga početka procesa pokazuje zavidnu razinu znanja, truda i zalaganja u namjeri da se dokaže prava istina. No, to nam u ovome slučaju nikako ne bi smjelo biti dovoljno. Jer, dotična Mira Grubor danas radi ni manje ni više nego kao policajac na Novom Zelandu, stoga bi nadležna tijela svakako trebala ozbiljno porazmisliti o mogućnosti da se protiv nje pokrene postupak za davanje lažnog iskaza, jer je upravo rijetkost da predstavnik policije tako beskrupulozno laže pred sudom.(mmb)