Hrvatski «nezavisni» mediji na različite su načine popratili 63. obljetnicu Bleiburga. Tako su se procjene posjetitelja kretale u razmjeru od 3 do 10 tisuća ljudi, što je samo po sebi totalni nonsens, jer se takve stvari u današnje vrijeme ne moraju nagađati, nego prilično lako točno utvrditi, osim ako naravno u nečijem interesu nije suprotno. Ono što je hrvatskim «nezavisnim» medijima u ovom slučaju zajedničko, jest način izvještavanja koji je u prvi plan stavio pojavljivanje nekoliko ljudi u crnom. Od tri slike na naslovnici, na dvije su bile osobe sa ustaškim znakovljem i hrvatske zastave među kojima se naziralo i nekoliko crnih zastava a ispod tih bila je mala sličica hvarskog biskupa...tekst nije trebalo ni čitati jer su slike sugerirale spoj "ustaša i Crkve", ali zato javne osude poslijeratnih komunističkih zločina nije bilo. Ni riječi o 1500 jama u koje su bacane žrtve zločinaca zbog kojih se ustvari i skup u Bleiburgu svake godine i održava, ni riječi o zločincima, njihovim imenima, naredbodavcima, zapovjednoj odgovornosti, 63-godisnjoj medijskoj šutnji, "odgovornim" političarima koji i danas opravdavaju masovna ubojstva bez suda nakon 2.svj. rata osvetom.(mmb)

 

 

«Zdravo Marijo» naslov je desetog po redu albuma pjevačice Severine Vučković, nekad poznatije kao «Seve nacionale». No, ono što je nekad bila Dalmatinka, odnosno djevojka sa sela koje su je na to mjesto i postavile, današnja Severina izgleda je spakirala kofere i od djevojke s mora otišla na istok, prema obalama Dunava. Ustvari, možda se od tamo, nakon što je sa svojim mentorom Goranom Bregovićem snimila album, više nije trebala niti vratiti. Jer, ovaj glazbeni uradak teško da može biti namijenjen hrvatskoj publici, prije bi čovjek stekao dojam da se Seve orjentirala prema novom, istočnom tržištu. E pa dobro. Njeno je to pravo, kao što je i njeno pravo da snima što hoće, kada hoće i gdje hoće, pa makar to bile i turbo-folk poskočice. Sve dok njena «umjetnost» ne postane uvredljiva. Nakon svih njenih skandala koje je na ovome mjestu nepotrebno nabrajati jer su ionako dobro poznati, a i mjesto im je prvenstveno u žutim rubrikama , a ne na ovome Portalu, vjerojatno je vrlo teško ponovno i iznova biti provokativna i svojoj publici (ma koja god to bila) stalno nuditi nešto novo. Pa je ovoga puta Seve koristila dobro prokušanu metodu, koju je uostalom prije nekih dvadesetak godina probala i pjevačica Madona (i relativno brzo od nje odustala), a to je indirektno pljuvanje ili zbijanje šale na račun Katoličke crkve.(mmb)

 

 

Kad će osvanuti taj dan da će se u Hrvatskoj prestati manipulirati poviješću? Kad ćemo postati vlasnici istine o sebi, a ne sakupljači laži i podmetnutih izjava razno-raznih dušebrižnika? Kad će sustav trodiobe vlasti uspostaviti instrumentarij samokontrole i početi brinuti o onima zbog kojih se ova država zove zemlja i domovina Hrvata? Tko o čemu, neki uvijek o jednim te istim temama: Tuđmanovoj «vladavini» i potenciranju podjela na partizane i ustaše 60 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ta je polarizacija u tolikoj mjeri danas zahvatila hrvatsko društvo da predstavlja osnovno pitanje i «problem» čitavoga naroda i njegove budućnosti. A što i tko se zapravo iza takvih podjela krije? Oni koji iz laži još uvijek pokušavaju i djelomično uspijevaju politički profitirati. A ono što bi se zapravo danas trebalo učiniti jest da se svaki od spomenutih zločina znanstveno do kraja istraži, od Jasenovca do Bleiburga - zločin je zločin i žrtva je žrtva. Prečica nema. Trenutno rasprave u Hrvatskoj opet jasno pokazuju da tek kada se jednom utvrdi i javnosti učini dostupna istina možemo konačno krenuti naprijed.(mmb)

 

 

Niz afera koje su se zaredale u posljednje vrijeme, i o kojima su čak i mediji opširno izvještavali, pokazuju koliko je po pitanju korupcije stanje u Hrvatskoj katastrofalno. Ima se osjećaj kako ćemo ako bilo gdje zagrebemo površinu otkriti malverzacije, nezakonitosti, sukob interesa. I dok bi u normalnim okolnostima oni uključeni u nezakonite aktivnost morali bojati mogućih istraga i sudski postupaka, u Hrvatskoj je upravo obrnuto. Čini se kao da se takvi ne boje nikoga i nečega. Jednom kada dospiju u medije sve postaje predstava s njima u glavnoj ulozi, pri čemu se oni dobro zabavljaju radeći od cijele nacije budalu. A s onim pojedincima koji nisu uključeni u njihov krug malverzacija spremni su obračunati se svim sredstvima, ako i treba i mafijaškim metodama, što nije toliko neočekivani razvoj događaja kada se uzme u obzir koliki se novci spominju. Novci su toliki, da je situacija očigledno potpuno izmakla kontroli.(mm)

 

 

 

Prema tragičnom otkriću slovenskog tjednika Demokracija, 4000 leševa Hrvata spaljeno je u slovenskome Auschwitzu. Prema "Demokraciji", vojni su zarobljenici, po Ozninoj naredbi, u tvornici Impol u Slovenskoj Bistrici krajem Drugog svjetskog rata spalili oko 4000 leševa ubijenih ustaša, domobrana i hrvatskih civila. Već više desetljeća u Slovenskoj se Bistrici šuškalo kako je krajem Drugoga svjetskog rata u peći tvornice Impol spaljeno nekoliko tisuća hrvatskih domobrana i civila, no ti događaji nikad dosad nisu dobili javnu potvrdu, a o sudskoj odgovornosti nekoga ili nekih da i ne govorimo. A kako bi se i dobila javna potvrda ili pak traženje sudske odgovornosti kad je opće poznato da je i ovo spaljivanje zajedno s masovnim poslijeratnim ubijanjem (povjesničari procjenjuju da je u Sloveniji nakon Drugoga svjetskog rata ubijeno od 200 do 300 tisuća ljudi) tijekom dugih desetljeća bivšega režima bilo najstrože čuvana tajna. (nemacenzure.com)

 

 

Iako smo jučer i sami primijeti kako je dopis direktora programa Domagoja Burića vezan uz ljetnu HRT-ovu emisiju "30 u hladu" u kojem se traži više nacionalne simbolike bio nespretno sročen [Tračak razuma na HRT-u], cijeli slučaj znatno je prerastao okvire koji bi bili normalni i na žalost dobio ne toliko neočekivani nastavak. Iako bi se o samom načinu na koji je Burić svoje ideje prezentirao dalo, dakle, raspravljati, to ne umanjuje suštinu problema. A to je kronični nedostatak nacionalnoga na onome što bi trebala biti nacionalna televizija. A da na HRT-u radi mnogo onih koji se s takvom politikom slažu, najbolje pokazuje peticija kojom se traži da se osim HND-a i Programskog vijeća HRT-a na Burćev domoljubni dopis očituju i glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić te Blago Markota. Novinari, urednici, realizatori i producenti u prigovoru tvrde da je Burić povrijedio profesionalni dignitet svih koji su tijekom tri godine bili uključeni u realizaciju projekta “30 u hladu”. No, kada se pogleda lista potpisnika, na njoj se nalaze i osobe o čijem je profesionalnom dignitetu odista deplasirano govoriti. Zato listu potpisnika treba tumačiti prvenstveno kao politički motiviranu, a pozivanje na profesionalizam shvatiti tek kao smokvin list.(mmb)

 

 

Uputa direktora programa HTV-a Domagoja Burića da lagana ljetna emisija ‘30 u hladu’ dobije jači nacionalni predznak sama po sebi ukazuje na dvije stvari. Prvo, da se na HRT-u i pored silnih čistki još uvijek nađe neko razuman koji shvaća kako bi nacionalna televizija trebala biti nacionalna, i to se onda osudi reći. Drugo, pokazuje koliko je u stvari tragično stanje u toj hrvatskoj medijskoj kući, ali i u hrvatskom medijskom prostoru općenito, kada su se ove upute izrodile u poveći skandal. Ovaj puta skandal se i ne tiče toliko političara, već otkriva zorno kakvu i koliko agresivnu anacionalnu politiku želi provodi dio novinara i urednika danas na HRT-u, iako su svi odreda plaćeni novcem koji se ubire upravo na nacionalnoj razini, odnosno od televizijske pretplate. Kako inače objasniti činjenicu da je jedan dopis za internu uporabu o potrebi jačanja nacionalne komponente programa izazvao takvu buru negativnih komentara, i odmah završio u onim medijima kojima stigmatiziranje hrvatstva glavna preokupacija.(mmb)

 

 

Iako nedjeljni parlamentarni izbori u Srbiji na prvi pogled nisu donijeli ništa dramatično novoga, barem što se ostvarenih rezultata tiče, reperkusije relativne pobjede Borisa Tadića i njegove pro-zapadne opcije mogle bi u konačnici biti vrlo značajne. Pisali smo kako je odabir takozvane demokratske naspram radikalne strane u Srbiji, ujedno i novi podstrek slovenskoj vanjskoj politici, koja je posljednjih nekoliko mjeseci aktivno angažirana u protežiranju srpskih interesa i njihovom približavanju Europskoj Uniji. Tako na slovenske reakcije i nije trebalo dugo čekati. U priopćenju slovenskog predsjedništva EU početkom tjedna “toplo se pozdravlja jasna pobjeda proeuropskih snaga”. “Ispune li se potrebni uvjeti, kao što je rečeno u zaključcima Vijeća 29. travnja, ovo bi omogućilo Srbiji napredak na njezinu europskom putu, uključujući status kandidata”, kaže se još u priopćenju koje je u ime EU izdalo slovensko predsjedništvo. Priča postaje zanimljivijom, a ujedno i ironičnom ako se u obzir uzme činjenica da će upravo Miloševićeva socijalistička partija, nakon samo osam godina od njegova svrgavanja s vlasti po svemu sudeći biti presudna za sastavljanje "proeuropske" Vlade Borisa Tadića. Da nije tragično bilo bi smiješno.(mmb)