29. lipnja 2008. predsjedanje EU-om službeno su od susjeda nam Slovenaca preuzeli Francuzi i time vjerojatno donijeli Hrvatskoj jedno veliko olakšanje. Jer, iako se unaprijed moglo očekivati kako će slovenska politika pokušati dobro iskoristiti svojih pet minuta, točnije 6 mjeseci «vladavine», nitko ipak nije vjerovao da će Slovenci «zapucati» iz svog raspoloživog oružja. Ako bismo napravili kratki pregled ove šestomjesečne napetosti i pritisaka koji su kontinuirano dolazili preko granice, valja se ponajprije prisjetiti famoznog ZERP-a u svezi s kojim su Slovenci počeli paradirati još prije nego što je trebao stupiti na snagu, koristivši apsolutno svu moć položaja predsjedavanja Unijom za lobiranje, u smislu da se primjena istog Hrvatskoj nikako ne dozvoli. Naravno da se iza čitave galame oko ZERP-a i njegove primjene nisu nalazile tri slovenske koče i količina ribe koju bi one izlovile, već mnogo bitnije i Slovencima vitalnije pitanje rješavanja graničnih sporova s Hrvatskom, a na koje bi primjena zaštićenog ekološkog pojasa mogla imati velikog utjecaja, dođe li do međunarodne arbitraže. Sve u svemu u čitavoj je zbrci oko sastavljanja Vlade u Hrvatskoj Rupel iskoristio priliku i činjenicu da je hrvatskoj političkoj eliti već poslovično važnije zauzimanje udobnih fotelja i položaja koje donose moć i povlastice, a time i imovinsku korist, nego zaštita nacionalnih interesa.(mmb)

 

 

Forum za slobodu odgoja izrazio je u nedjelju duboku zabrnutost i ogorčenost činjenicom da su se makarski srednjoškolci odlučili "okititi" nacističkim simbolima.  U priopćenju se ističe kako je objašnjenje učenika da se radilo o šali jednostavno neprihvatljivo jer javno isticanje ustaškoga, fašističkoga i nacističkog znakovlja nipošto ne može biti šala, pa je netko itekako za to odgovoran. Krasno. I sve bi bilo u redu da ne postoji nekoliko nedoslijednosti, barem što se reagiranja spomenutog Foruma tiče. Pod broj jedan, učenici su se istina Bog slikali ispod znaka kukastoga križa, a njihovu neinformiranost, neznanje i glupost potvrđuje činjenica da se na slici uopće ne radi o nacističkom simbolu, već znaku budističke religije. Toliko o «ozbiljnosti i opasnosti» namjera nekolicine pubertetlija, koji vjerojatno ni sami ne znaju što su spomenutim činom htjeli postići, osim možda napraviti nepodopštinu. A podigli su medijske prašine i više no što je bilo tko mogao i sanjati, jer nekima dokazi o neonacistima u Hrvatskoj trebaju više nego ikada.(mmb)

 

 

Ovo je priča o pobjedi i porazu,... priča o junaštvu, hrabrosti, danas će reći ludosti... priča o slobodi i okovima, tronu i blatu, slavi... priča o zaboravu ! Ovo je priča iz prošlosti, pisana za budućnost... Priča kojoj je baš između te prošlosti i ove sadašnjosti izmijenjen dio sadržaja, neke stranice potrgane, krv kojom je pisana isprana ... Autori su, kao i oni u čija su srca upisali svoje snove, ostali baš na onim potrganim ili ispranim stranicama ... ili pak zalutali na onim svježe pisanim. A gdje su ostali njihovi snovi? Gdje je Istina?(uhd91.com)

 

 

Povodom Dana državnosti koji je 25. lipnja 2008 godine trebao biti obilježen svečanim mimohodom na Trgu bana Jelačića, a koliko je bio svečan svjedoče i fotografije objavljene reportaže na kojima je uz redom pošlihtane dužnosnike vidljiva tek nekolicina namjernih ili slučajnih promatrača, održana je i svečana sjednica Vlade, na kojoj su bili nazočni i predsjednici republike i Sabora, Stjepan Mesić i Luka Bebić. Nakon govora premijera koji je izlagao o hrvatskoj punoljetnosti i obvezama koje ona sa sobom nosi mikrofona se prihvatio predsjednik Mesić. No on je i ovu prigodu iz samo njemu znanih razloga iskoristio za raspirivanje vatre, odnosno podjela hrvatskoga društva na partizane i ustaše 60 godina nakon Drugoga svjetskoga rata. Mesić ni ovoga puta nije rekao ni riječ o stvarima vezanima uz tu temu o kojima bi se danas još jedino trebalo pričati, a to su žrtve. Žrtve kako fašističkih, tako i komunističkih zločina, koje nikakav maskirani antifašizam ne može prikriti. No predsjednika ni ovoga puta žrtve nisu zanimale. Uostalom, za njega su zločini samo oni koji su se dogodili u Jasenovcu, Bleiburg preko njegovih usana ne prelazi često, a i kad ga se dotakne spominje ga na način da mu se što više ospori kvalifikacija zločina počinjenog nad hrvatskim narodom. U jednom od svojih mnogobrojnih "nadahnutih" monologa, uspio je čak zločine s Bleiburga usporediti s onima iz Domovinskoga rata, jer po njemu Bleiburg ne može obezvrijediti antifašizam, kao što ni zločini u ratu ne mogu obezvrijediti Domovinski rat! (mmb)

 

 

Slovenska vlada odlučila je da će prije početka ovogodišnje turističke sezone na svojim autocestama umjesto postojećeg naplaćivanja cestarine na naplatnim kućicama uvesti sistem paušalnog plaćanja preko naljepnica (vinjeta). Takva je odluka i u Hrvatskoj, a posebice među turistima izazvala srdžbu i ogorčenje. Na prvi se pogled čini da je problematično to što će se vinjete, prema dosad objavljenim informacijama, moći kupiti samo za pola ili cijelu godinu, što će milijunima turista koji kroz Sloveniju prolaze ljeti na putu prema Jadranu i/li hrvatskim građanima koji zimi putuju prema skijalištima stvoriti dodatni trošak. No tih bi se 35, odnosno 55 eura moglo opravdati kad bi se naplaćivala usluga koja postoji. No situacija je znatno drugačija. Naime slovenske su «autoceste», ako ih se tako uopće može nazvati isprekidane mnoštvom magistrala, pa o punoj usluzi, koja bi čak i da postoji s obzirom na broj kilometara bila preskupa – ne može biti govora. Što se tiče mogućnosti preuzimanja bilo kakvoga rizika - ne isplati se, jer su predviđene kazne od 300 do 800 eura. Postavlja se pitanje što li su Slovenci time zapravo htjeli postići? Ako je i ovaj potez nekakv inat Hrvatskoj uoči turističke sezone, kojim nam se želi pokazati kako se eto s rogatim (a to bi u ovom slučaju trebali biti oni) ne valja bosti. No pitanje je tko će na kraju priče ostati izboden.(mmb)

 

 

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith ustvrdio je u ponedjeljak pred Haškim sudom, kao svjedok tužiteljstva, kako je 1995. onemogućavanje povratka srpskog stanovništva izbjeglog u Oluji bila hrvatska državna politika. Već ova izjava je začuđujuća budući da se mi ne sjećamo nikakvog onemogućavanja povratka srpskim izbjeglicama, a da je toga bilo nesumnjivo bi međunarodna zajednica, kojoj je sam Peter Galbraith bio jedan od glasnijih predstavnika, izvršila snažan pritisak na Republiku Hrvatsku. Na Haaškom sudu bivši američki veleposlanik je iznio još niz kritika na račun naše zemlje, pa je između ostaloga ustvrdio kako se radilo na zakonima i propisima koji su otežavali dobivanje hrvatskog državljanstva i povratak imovine. Također, naveo je kako je masovan palež i pljačke srpske imovine na prostorima oslobođenima nakon Oluje bili naređeni ili namjerno dopuštani . Podsjećamo, Galbraith je kao obećavajući mladi američki diplomat, s odgovarajućim obiteljskim «pedigreom», bio u Hrvatskoj u nekim presudnim trenutcima Domovinskoga rata, odnosno od lipnja 1993. do siječnja 1998. godine. No, njegova su djelovanja bila onda, kao uostalom i danas, malo je reći kontradiktorna. Štoviše, njegovo svjedočenje pokazuje kako nikada nije prebolio što njegovo čedo, zvano Plan Z4, nije zaživjelo i lansiralo ga u orbitu s ostalim diplomatskim zvijezdama koje su napravile zavidne karijere na račun naših stradanja.(mmb,mm)

 

 

Prije nekih desetak dana četrdesetak hrvatskih intelektualaca uputilo je pismo hrvatskoj Vladi iz razloga što je iz saborske procedure povukla prijedlog o imenovanju uglednog hrvatskog povjesničara Milana Kruheka, bivšeg ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, članom Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, zbog primjedbe kako je spomenuti zajedno sa oko tristotinjak drugih uglednika potpisao peticiju o obnovi procesa Mili Budaku i drugima koji su po kratkom postupku osuđeni u političkim procesima. U pismu su postavili pitanje znači li to da je tim činom svakome od njih ujedno i uskraćeno pravo na javno dijelovanje. Pismo je naravno od strane hrvatskih medija potpuno prešućeno i i čitava je priča na tu temu dobila svoj apsurdni kraj. Ove je subote nekoliko desetaka hrvatskih intelektualaca, neobeshrabljenih medijskim ignoriranjem, ponovno uputilo pismo– podrške. Ovoga puta, njihove riječi nisu prošle potpuno nezapaženo, vjerojatno stoga što je riječ o trenutno najpopularnijem i najkritiziranijem hrvatskom pjevaču, uz čije ime se povezuje ljubav prema Bogu i naciji, što je od strane današnje politike, koja između ostaloga upravljajući velikim dijelom medija na određeni način kreira i dio javnoga mišljenja, odmah povezuje s ustaštvom, iako jedno s drugim nema apsolutno nikakve veze.(mmb)

 

 

Vladimir Zagorec koji u Austriji čeka odluku o izručenju Hrvatskoj, svoje je optužbe, iznesene na račun navodnih političkih ucjena predsjednika Mesića i njegovih najbližih suradnika ponovio i u razgovoru za austrijski list «Die Presse». Tako danas i u EU mogu čitati o manevrima predsjednikova kruga počinjenim navodno u namjeri da se dokopaju , kako Zagorec tvrdi nepostojećih dokumenata koji bi inkriminirali tadašnji najuži državni vrh, posebice pokojne Tuđmana i Šuška. Njegove su riječi, kako su uostalom nedavno prenijeli i neki hrvatski mediji, potvrdile i snimke austrijskih tajnih službi, iz kojih je vidljivo kako se Zagorcu za spomenutu uslugu nudi takozvani «deal» s hrvatskim državnim odvjetništvom. Ostavimo li po strani Zagorca i optužbe zbog kojih ga država kazneno goni i utemeljenost kojih će se tek utvrditi na sudu, ono što upada u oči jest očita opterećenost, moglo bi se reći opsjednutost dijela današnje hrvatske političke elite politikom koja je devedesetih godina prošloga stoljeća stvorila samostalnu državu i izborila slobodu. Koliko je dijelu njih i dan danas mrska pomisao na to vrijeme pokazuju i potezi očajnika, odnosno nespretni pokušaji da se i pod cijenu kršenja zakona i rušenja vlastitog političkog i moralnoga kredibiliteta na sve moguće načine što više ocrni ime prvoga hrvatskog predsjednika. Kampanja je to, koja se na perfidan i mora se priznati suptilan, ali i jednako toliko agresivan način vodi posebice od 2000. godine i koja je na žalost u dijelu hrvatske javnosti već i postigla određene učinke. No, iako moćna ta ista politička elita u svojim nastojanjima kontinuirano nailazi na probleme koje nije lako eliminirati. Jer potrebno je još puno više mudrosti, manipulacije i sposobnosti da bi se omogućilo modificiranje povijesne istine, posebice ako je ona dijametralno suprotna onome što se hrvatskoj javnosti danas na sve moguće načine pokušava uvaljati.(mmb)