Predsjednik Županijskog suda u Vukovaru Ante Zeljko potvrdio je novinarima kako tom sudu još nije dostavljen nalaz i mišljenje vojno-civilnog povjerenstva o uzrocima pada vojnog helikoptera MI-8, koji se na današnji dan prije godinu dana srušio u vukovarskoj vojarni 204. vukovarske brigade. Koliko su hrvatski politički dužnosnici oboje i zainteresirani i upoznati sa spomenutim slučajem najbolje pokazuje nedavna izjava ministra obrane Branka Vukelića. On je, sudjelujući u obilježavanju ovogodišnjeg Dana državnosti u Vukovaru 25. lipnja, izrazio nadu kako će uzroci pada helikoptera u vukovarskoj vojarni biti poznati "do kraja lipnja", a čekaju se, kako je rekao, "još samo ekspertni nalazi nekih institucija". Kakvi nalazi i kojih institucija – nije pobliže objasnio, vjerojatno jer to ni njemu samome nije poznato. Prigodno, ovih je dana Hrvatska zajedno s Albanijom potpisala protokol za primanje u NATO. Ne zna se da li je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, a tijekom susreta s s američkim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Stephenom Hadleyem s kojim je razgovarao o ratifikaciji navedenog protokola, uspio izvjestiti i o «bajnom» stanju u kojem se danas nalaze Oružane snage RH.(mmb)

 

 

U utorak su u velikim gradovima diljem Lijepe Naše osvanuli plakati sa slikom Mirka Norca i velikim crvenim natpisom «prodan» i «autorska prava pridržava vlada RH». Među braniteljima se priča kako iza ovih natpisa stoji zagrebačka HVIDR-a, koja se od takvih insinuacija nije ni ogradila. Pustoš na Trgu bana Jelačića za vrijeme organizirane proslave dana državnosti, 130 000 ljudi na tom istom trgu za vrijeme trajanja koncerta Marka Perkovića Thompsona održanog povodom Dana branitelja, a sada i ovi plakati, najbolji su pokazatelji koliko je nezadovoljstvo hrvatskih građana vlastitom političkom elitom i načinom na koji ona vodi ovu državu, zapravo veliko. Revolt je polako počeo tinjati nakon 2000. i sramotnih poteza koje je povukao predsjednik Mesić vezano uz Haag i transkripte, a zatim i Zakona kojim je Račanova vlada dala Haaškome sudu nadležnost za Bljesak i Oluju. Od toga vremena na dalje hrvatski nacionalni identitet počeo se sve više gušiti, posebice u medijima za koje se danas najbolje vidi kako je njihova neovisnost, ako o njoj još uvijek i može biti riječi na prilično niskim granama. Tada se pojavio Ivo Sanader, vođa novog i reformiranog HDZ-a, koji je javno govorio o progonima branitelja, organizirao prosvjede (svi se sjećamo splitske rive) da bi, kada se konačno domogao vlasti, okrenuo ploču za 180 stupnjeva i počeo najprije balansirati, a zatim otvoreno trgovati hrvatskim nacionalnim dobrima i interesima i to prvenstveno u svrhu zadovoljavanja osobnih političkih ambicija, koje ga uz sav trud, usput budi rečeno i nisu baš daleko odvele.(mmb)

 

 

Splitski poduzetnik Željko Kerum najavio je za slijedeću godinu sudjelovanje u utrci za splitsku gradonačelničku fotelju, u tijeku je obnova hotela Marjan u njegovom vlasništvu, a sve su glasnije priče da će kupiti zagrebački hotel Esplanadu. U emisiji 10 do 8 koja je u ponedjeljak emitirana na Novoj tv, poduzetnik, koji prema nekim procjenama već sada «teži» preko 500 milijuna eura, ozbiljno je istaknuo političke ambicije. Ono što je posebno zanimljivo jest količina podrške koju su mu hrvatski građani, ispitani slučajnim odabirom u Zagrebu i Splitu zapravo pružili, mahom vođeni istim argumentima - bolje je da hrvatske hotele kupuje Kerum nego stranci i bolje da se politikom bavi on, koji je financijski neovisan i očito uspješan, nego oni koji to nisu. Bez obzira kakva bila prava istina i pozadina o stvaranju Kerumova carstva, jedno mu se ne može zanijekati, a to je da nema dlake na jeziku. I upravo ta, kako bi narod rekao pomalo «vlaška» neposrednost i logika, ali i javno izricanje stvari koje se u medijima poslovično prešućuju, prebacuju na pozitivnu stranu, što se većega dijela naroda tiče.(mmb)

 

 

Ove bi se godine 5. kolovoza, točnije na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti trebao obilježiti i prvi Dan branitelja Hrvatske. No, kako stvari stoje, branitelji bi ubuduće taj svoj dan trebali obilježavati s nekim drugim datumom, najviše se spominje 28. svibnja dan kada su 1991. godine predstavljene prve brigade ZNG-a. Danas se taj dan obilježava kao dan oružanih snaga i dan kopnene vojske. Tu inicijativu pokrenulo je 156 ratnih zapovijednika iz 76 ratnih postrojbi, jer smatraju kako je 5. kolovoza ionako pretrpan raznim protokolima pa branitelji padaju u drugi plan. No, ako se malo bolje porazmisli, baš je taj peti kolovoza, jedan od rijetkih datuma za koji svi ljudi u ovoj državi znaju što znači i što se to njime obilježava, jer taj je datum praktički označio kraj Domovinskoga rata i pobjedu Hrvatske vojske. Nije li onda najprikladnije da se s tim danom i na toj proslavi pozdrave i neosporne zasluge onih koji su tako nešto i omogućili. Pitanje je koliko bi branitelji profitirali prebacujući svoje slavlje na neki drugi datum, pogotovo ako se u obzir uzme da puno ljudi u Hrvatskoj danas nije sigurno niti kada se točno slavi Dan državnosti, koji je isto mijenjan.(mmb)

 

 

Neuspjeh referenduma o izglasavanju Lisabonskog ugovora kao temeljnog dokumenta EU provedenog u Irskoj zadao je težak udarac ujedinjenoj Europi koja se teško oporavila od udaraca s prvim europskim ustavom, koji je 2005. propao na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, a na kojem se radilo od 2001. godine. Pod snažnim vodstvom njemačkog predsjedništva u prvoj polovici prošle godine, EU je uspjela postići dogovor oko novog ugovora, u kojem su zadržane najvažnije odredbe iz propalog ustava. Ugovor je potpisan potkraj prošle godine u Lisabonu i da bi stupio na snagu mora biti ratificiran u svim zemljama članicama. Međutim, izgleda da taj proces ne će proteći nimalo brzo i «bezbolno» kako su to njegovi tvorci najvjerojatnije zamislili. A što više vremena do njegove ratifikacije prođe to će više, vrlo diskutabilnih stvari vezano uz sam sadržaj ugovora polako ali sigurno isplivati na površinu. Vodeće političke snage utjelovljene u potpisnicima Lisabonskog ugovora u velikom su procijepu gubitka vjerodostojnosti zbog proguravanja ugovora na mala vrata s jedne, i nasušne potrebe za povećanjem efikasnosti rada Unije u najvažnijim sferama njenog djelovanja. Naprosto je tragikomično pratiti kako su neki od njih prisiljeni pribjegavati metodama "preveslavanja" naroda dostojnim naših političara.(mmb)

 

 

 

Naši i srpski položaji bili su vrlo blizu. Svaki na svojoj strani šume a između čistina, grmlje, visoka trava... Bila je to prva srpska crta na kojoj su branili koridor . I jedna i druga strana je bila dobro utvrđena na svojim mjestima. Oni su znali gdje su naši rovovi i zemunice a mi smo znali za njihove. Noćna pucnjava je uvijek počinjala oko 9 na večer. Nakon večere i litre rakije Srbi su postajali hrabriji. Ipak, prvo su nas dozivali njihovi mobilizirani vojnici koji su htjeli komunicirati ...hmm. Glasovi su sablasno odjekivali u noći dok nekome nebi dosadilo i dok netko nebi opalio rafal prema drugoj strani. Tada bi oni nasuprot odgovorili s 5 rafala, pa onda opet ovi sa tromblonima, e onda se uključuju minobacači ...pa rokanje do u jutro.( www.hvidra.net )

 

 

Premijer Sanader pokazao je još jednom kako je na ljestvici vrijednosti ništa osim njega nije važno. Recept i rezultat uvijek su isti. Manipulacije, skrivanje istine od javnosti, iskrivljavanje činjenica, podmetanja i sila. Rezultati? Zadnji njegov uspjeh izbor je za potpredsjednika Međunarodne demokratske unije (IDU) koja okuplja stranke centra i desnog centra iz cijelog svijeta, 26. lipnja u Parizu. Dakle, nakon izbora u rujnu prošle godine za potpredsjednika Svjetskog udruženja demokršćanskih stranaka (CDI) još jedna veliki korak naprijed za našeg premijera. No, sve to treba platiti. A moneta za potkusurivanje je Republika Hrvatska koja nezaustavljivo tone u sve veći kaos, anarhiju i apatiju. Točnije, Republika Hrvatska postala je, usudili bismo se reći, žrtveno janje za zadovoljavanje Sanaderovih osobnih ambicija u europskim, odnosno svjetskim okvirima. Jer, budući da Sanader nije zapravo nitko i ništa u tim okvirima, svoju poziciju može graditi jedino dajući na račun hrvatskih interesa ustupke svugdje gdje se to od njega traži i ne traži. Ovo drugo, kao uvijek novi dokaz potpune vjernosti svojim vanjskim "prijateljima" koji će ga možda malo potapšati po ramenu sljedećom prilikom kada se s njima susretne.(mm)

 

 

Kada dođe ljeto, svugdje u toplijem svijetu ljudi postaju ležerniji, pokazuju ono što inače ne bi, i uopće bivaju raspušteni kao djeca na praznicima. Doduše, u Hrvatskoj ta blagdanska raspuštenost traje od Božića prethodne do rujna u tekućoj godini, a posebno je 2008. bilo toliko sretnih spajanja neradnih dana te bi se moglo reći da smo dostigli savršenstvo dokonosti, kojemu je na putu još samo nedovoljno razvijeno umijeće ubijanja dosade, no za to je potreban novac. A njega, uglavnom, nemamo. Da ne bi bilo posve dosadno, pobrinuli su se svršetkom lipnja Bebić, Sanader i Mesić  (u nastavku teksta Besame, besame mucho), prvenstveno da bi zabavili sebe, a zabavu su nazvali Danom državnosti. Ne znam točno kojim protokolarnim redom, ali čini se da su prvo otišli u prvostolnicu i stoički izdržali što su imali čuti, naime, da je neka podanička čeljad prevršila mjeru dobrog ukusa u gaženju nacionalnoga ponosa. Sva su se tri soprana s vremena na vrijeme osvrtali, ne bi li ugledali tu čeljad i na kraju zaključili da čeljad nije u Katedrali. Zatim su sebi za zabavu priredili i svečanu sjednicu Vlade, na kojoj je Sanader odčitao neutralan, svijetloj europskoj budućnost posvećen tekst, Bebić ga je sivo slijedio, ali je onda Mesić počeo govoriti bez papira, «iz glave» ,što bi rekli školnici. A kada Mesić govori iz glave, uvijek je dozlaboga interesantno, jer zahvaća široku ljestvicu od Shakespearea do NDH.(H.Hitrec)