Detalji

Objavljeno: 26. veljače 2009.

Vaclav Klaus, predsjednik Češke ponovno je, baš kao što je to učinio i u prosincu prošle godine, prošloga četvrtka «prodrmao» europske strukture u svojem obraćanju Europskom parlamentu. Razlike u odnosu na izlaganje koje je podiglo prašinu u prosincu jesu još žešća retorika i kritika ustrojstva i djelovanja EU, ali i činjenica da se Klaus ovoga puta Parlamentu obratio s pozicije šefa trenutno predsjedavajuće države. A ono što je rekao, sudeći prema negodovanju europskih čelnika, predvođenih predsjednikom Europskog parlamenta Hansom Gert-Poetteringom, nikome u Bruxellesu nije bilo pretjerano drago čuti. Klaus je između ostalog EU usporedio s bivšim Sovjetskim Savezom. Također smatra da se Europski parlament previše miješa u živote europskih građana, a ustvrdio je i kako će Lisabonski ugovor, kojim se želi modernizirati europske institucije, situaciju samo pogoršati, odbivši pritom kazati hoće li ga Češka uopće potpisati. Češki predsjednik kritizirao je također europski odgovor na gospodarsku krizu, kazavši da EU treba manje regulacije, a ne više. Gospodarski sustav EU-a, po njegovu mišljenju, guši tržište i vodi prema sve više centralno upravljanom gospodarstvu. "Premda je povijest više nego jasno pokazala da je to slijepa ulica, ponovno idemo istim putem", rekao je. Dakle, ovoga puta kritike dolaze iz usta najviših europskih čelnika. Još su alarmantnije i ozbiljnije ako se u obzir uzme položaj u kojem se Hrvatska glede ulaska u EU trenutno nalazi, a u koji ju je svjesno i namjerno dovela susjedna Slovenija. Riječ je nesumnjivo o ucjeni ustupom vlastitog teritorija, a jasno je da tako nešto Slovenija nije i nema političke snage učiniti sama.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 26. veljače 2009.

Ekonomska kriza započela krajem prošle godine u Sjedinjenim Američkim Državama (iako je de facto započela i znatno ranije!), širi se nesmiljenom brzinom. Svakodnevno nas izvještavaju o recesiji, padu izvoza, otpušanju radnika, sve većem broju nezaposlenih, padu proizvodnje i potrošnje, padu vrijednosti nekretnina kakav nije zabilježen od velike depresije iz predratnoga doba... (D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 25. veljače 2009.

Hrvatska televizija prikazala je u subotu 21. veljače snimku koncerta “Šokačka rapsodija” održanog u rasprodanoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski još 6. svibnja 2008. Snimka je prikazana u terminu od 23 sata do 1 sat poslije ponoći. Smatramo da ovakvi vrhunski kulturni događaji zahtijevaju daleko primjerenije praćenje, kako na HTV-u, tako i od strane drugih medija. Velik dio ljudi u Hrvatskoj vjerojatno niti ne zna što je to Šokačka rapsodija, a, da se poslužimo modernim nazivljem, radi se o vrhunskom hrvatskom glazbenom proizvodu. Dakle, što je uopće Šokačka rapsodija? Radi se o projektu Društva za promicanje hrvatske kulture i baštine Šokadija iz Zagreba, koje od 2006. godine svake godine organizira koncerte tamburaškog orkestra od 100 tamburaša. Do sada su koncerti održani u Zagrebu S web stranice društva Šokadija (http://www.sokadija.hr/) možemo saznati da "Orkestar '100 tamburaša' s pravom možemo nazvati i hrvatska tamburaška reprezentacija jer u njemu svira većina najboljih hrvatskih tamburaša. Svi oni glazbeno su obrazovani. Tijekom godine sviraju u svojim orkestrima, tamburaškim sastavima ili kulturno-umjetničkim društvima a uz to pripremaju program za koncentriranje s ovim orkestrom koji se sastaje prema dogovoru, a najmanje jedanput godišnje.(djl)

Detalji

Objavljeno: 25. veljače 2009.

Nisam odmah reagirao na Šeksovo svjedočenje u montiranom «slučaju Glavaš», odnosno na potvoru HHO-a o lažljivom svjedoku. Vladimir Šeks ima putra na glavi u slučaju histeričnog akcijskoj plana za uhićenje generala Gotovine, ali nema u «slučaju Glavaš» gdje je svjedočio po istini, ničime ne opterećujući Glavaša već i zato što u doba navodnih incidenata nije imao ingerencije u Osijeku. Ono što je zasmetalo HHO i vjerojatno (posebno) osječkoga novinara iz hho-redova jest spominjanje pete kolone u Osijeku za vrijeme rata. Na spomen pete kolone doslovce podivljaju svi oni koji su petoj koloni na ovaj ili onaj način pripadali u sve vrijeme agresije na Hrvatsku – tvarno ili duhovno. A budući da u ovo današnje vrijeme imaju na raspolaganju sve poluge za krivotvorenje povijesti, eto i prilike da još jednom kažu kako nikakve pete kolone nije bilo, jer ako je bilo i ako netko nadobudan po tome stane čačkati, moglo bi se doći do zanimljivih imena. Za sada samo nekoliko osobnih iskustava. Bio sam nekoliko puta u Osijeku u jeseni l99l. i osjetio još toplo zgarište utrobe osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, pogođenog srpskim granatama. Uz tu zgradu, ali posebno i preko puta nje, bilo je s vojnoga stajališta interesantnijih zdanja, ali su srpske granate udarile baš u nju, vrlo precizno. Netko im je iz samoga Osijeka morao dati točne koordinate. Drugo: tko je pucao s krovova i s prozora, komu se pripadali ti snajperisti u Osijeku , ali i u svim drugim gradovima, uključujući Zadar i Zagreb? Pa zašto ne bi ti isti svoje zločine, onda i sada, pripisali drugima jer i to je dio petokolonaških zadaća?(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2009.

17. veljače ove godine u Jutarnjem listu je objavljen još jedan komentar Miljenka Jergovića. Ovaj put s naslovom “Blaga himna za divlji svijet” (Jutarnji.hr). Možda Jergovićev tekst i ne zaslužuje nikakav komentar, prvi je utisak pisca ovih redaka bio da se radi jednostavno o, oprostite na izrazu, idiotizmu. No, prvi me utisak prevario, radi se o organiziranom načinu djelovanja onih koji ne vole hrvatsku državu, a koji su gotovo posve okupirali medijski prostor. Stoga i ovaj komentar. U konkretnom slučaju pisac je Miljenko Jergović, o kome je već bilo riječi na stranicama ovog Portala. Ukratko, radi se o književniku i novinaru koji je tijekom opsade Sarajeva, može se slobodno reći, dezertirao iz Sarajeva u Zagreb (da, kada se radi o vojnom obvezniku, onda je prava riječ dezertirao). Svoje je napuštanje Sarajeva objasnio riječima da su oni koji brane grad isti kao i oni koji ga napadaju, čime se odmah jasno stavio na stranu svih onih kojima je cilj izjednačiti krivnje agresora i napadnutih, tj. onih koji se brane. Nikada se u svojim tekstovima nije pitao, primjerice, što bi bilo da su svi vojno sposobni Sarajlije pobjegli iz grada. Jasno je što bi se dogodilo, srpske bi snage ušle u grad i došlo bi do masakra, kao što je došlo u svakom naseljenom mjestu kojeg su zauzele srpske snage bilo u Hrvatskoj, bilo u Bosni i Hercegovini.(djl)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2009.

Zaista se rijetko dogodi da prođe čitavi tjedan, a da nas predsjednik Stjepan Mesić ne «počasti» kojom svojom izjavom od koje nam trenutno naraste tlak i dobijemo žgaravicu čak i ako je bioprognoza pozitivna. Čovjek bi nakon ovoliko godina zapravo pomislio da će na raznorazne bisere predsjednika građana oguglati, odnosno razviti svojevrsna obrambena antitjela, no kako godine prolaze i Mesićeve riječi postaju sve iritantnije i time teže probavljive. Tema zbog koje ga ovog puta spominjemo je odnos Hrvatske i Srbije, što je za hrvatskog predsjednika, s obzirom na učestalost bavljenja istom prava poslastica. Ono što je zanimljivo jest kako je njegova retorika vezano uz «napredovanje» hrvatsko-srpskih odnosa s vremenom postala puno slobodnija, otvorenija, jednostavno rečeno – jasnija. Ono što je dakle neprijeporno jasno jest kako Mesić stalno ima potrebu naglašavati kako su odlični hrvatsko-srpski odnosi preduvjet bilo kakvog razvoja i napredovanja tih dviju država, stalno se pozivajući na geografsku uvjetovanost istim «regionalnim» prostorom. Nitko pametan ne osporava da dobre odnose između dviju susjednih zemalja treba razvijati. No nitko pametan ne može samo tako prijeći preko stvari koje su se događale prije nekih petnaestak godina. A veliki se dio hrvatske politike ponaša upravo kao da ih je zahvatila kolektivna amnezija.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 23. veljače 2009.

O dr. Ivi Josipoviću kao o mogućem kandidatu SDP-a za predsjednika Hrvatske već smo pisali na Portalu (Predsjednički kandidat dr. Ivo Josipović). Pisali smo i o njegovim objektivnim referencama koje su u smislu obrazovanja svakako neupitne. Završio je Pravni fakultet (na kojem je i jedan od omiljenijih predavača), Muzičku akademiju, doktor je znanosti i sveučilišni profesor, stručnjak za međunarodne kaznene sudove, ali i skladatelj - komponira suvremenu glazbu, a tu su i brojne funkcije u Saboru. Čovjek «sjedi» i u mnoštvu Odbora. Mogućnost da ga SDP na kraju i imenuje svojim kandidatom ne bi trebala previše iznenaditi, pogotovo ako se u obzir uzme okolnost da i nemaju nešto pretjerano zanimljivih i kvalitetnih pretendenata za tu funkciju. No, u svojem prethodnom komentaru o dr. Ivi Josipoviću dotakli smo se i nekih segmenata njegova profesionalnog rada i zalaganja koji ozbiljno dovode u pitanje njegovu poželjnost za hrvatskog predsjednika. Josipović je sam za sebe istaknuo kako on nipošto ne bi bio običan fikus, nego više kaktus koji bi stalno bockao i podbadao. No u svojim izjavama kojima je počastio hrvatsku javnost u Stankovićevoj Nedjeljom u 2, jasno je dao do znanja i u kojem bi smjeru išlo to njegovo bockanje. Ukratko, Josipović bi bockao na isti način i u istom tonu kao i aktualni predsjednik Mesić za kojeg tako nestrpljivo očekujemo da ode u političku mirovinu.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2009.

Od kako je u Haagu započeo proces protiv hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača na Portalu su se često mogli pronaći komentari o pojedinim zanimljivim i bitnim dijelovima suđenja. Ponajprije se tu misli na iskaze svjedoka Tužiteljstva koji su redom padali na testu vjerodostojnosti, iako naravno, bez ikakvih kaznenopravnih posljedica izazvanih davanjem lažnih iskaza. No ništa od toga nije upalilo Tužiteljstvu koje u svojim rukama nema baš ništa što bi potkrijepilo teorije o zločinačkom pothvatu i etničkom čišćenju Srba u Oluji. Pa s obzirom da Tužiteljstvo nema ništa, ništa im nije ni preostalo nego izmisliti novu priču i ponovno, kao već mnogo puta do sada ucijeniti hrvatsku Vladu. A Vlada kakva već je onda je takvim ucjenama vrlo lako podlegla i primila se prljavog posla. U samoj optužnici od početka postoji teza o «prekomjernom granatiranju Knina», koja je nakon raspadanja svih drugih točaka za Tužiteljstvo postala «slamka spasa». Nju je valjalo u zadnji čas podebljati pronalaženjem nepostojećih topničkih dnevnika iz Oluje. Ovaj posao pripao je hrvatskoj strani, budući da su u haaškom Tužiteljstvu bili dovoljno pametni da se sami ne kompromitiraju ovakvim radnjama. A hrvatska strana odlučila je naravno nastaviti svoju dosadašnju sramotnu politiku prema Haagu i zasukati rukave. A zasukati rukave značilo je u slučaju nepostojećih topničkih dnevnika ni manje ni više nego fabriciranje materijala, odnosno dnevnika kako bi «gospoda» u Haagu dobila nešto što ne postoji.(mmb)