Nakon što je u nedjelju održan i drugi krug lokalnih izbora, konačno se može podvući crta i realno sagledati što je i koliko tko dobio, a tko izgubio. Pod tim «tko» prvenstveno se podrazumijevaju naravno dvije najveće stranke u Hrvatskoj, HDZ i SDP. Što se «raspodjele moći» tiče, odnos snaga ostao je poprilično nepromijenjen. HDZ je prošao bolje od očekivanja s obzirom na ekonomsku krizu i niz afera koje su dobro prodrmale državu. Ipak, zadovoljstva nema previše jer su pritom ipak izgubili Split, Rijeku i Osijek, (Zagreb nisu ni imali) pa čak i Vukovar i Dubrovnik što bi za sljedeće parlamentarne izbore moglo biti itekako znakovito. SDP je također, s obzirom na činjenicu da se na lokalnim izborima u pravilu glasa protiv aktualne vlasti, debelo podbacio, odnosno u drugom krugu uspio izgubiti sa svoje tri najveće uzdanice – Ostojićem u Splitu, Piculom u Velikoj Gorici i Vidovićem u Sisku. No ostave li se na trenutak HDZ i SDP i njihova međusobna natezanja u smislu tko je dobio, a tko izgubio više po strani, lako je uočiti kako su najveći pobjednici netom održanih izbora manje više zapravo «ničiji ljudi». (mmb)

 

 

Tijek prve polovice suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču u kojem je optužba iznosila svoje dokaze i pozivala svjedoke bio je takav da nismo uvijek bili sigurni radi li se od dijelu suđenja kojeg vodi optužba ili obrana. Nakon godina i godina za pripremu, ispalo je kako optužba zapravonema ništa , osim političkih floskula i nekoliko osoba čija vjerodostojnost nestala već nakon nekoliko prvih pitanja obrane u protuispitivanju. Koliko je situacija teška za optužnicu indikativna je i prošlotjedna vijest kako će se ponovo u haaškoj sudnici pojaviti predsjednik Republike Hrvatske, i to kao svjedok obrane generala Čermaka. Očigledno, kako mu se bliži kraj mandata a haaške laži kopne kao snijeg u proljeću, predsjednik Mesić odlučio se prebaciti i redova svjedoka optužbe na stranu obrana, ne bi li ga se valjda pamtilo u javnosti samo po zadnjem svjedočenju koje upravo sprema. A optužba kada nema dokaza, onda ih izmišlja. Pa se sada podiže nevjerojatna prašina oko topničkih dnevnika koji bi valjda trebali dokazati ono što nitko nije vidio i za što nije nađen ni jedan drugi materijalni dokaz - iako se u slučaju granatiranja Knina radi o gradu s kućama od cigli i betona koje granate oštećuju jednako kao i u svim drugim gradovima ovog svijeta. (mm)

 

 

O upravo završenoj kampanji dekana Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Josipa Kregara za gradonačelnika glavnog grada Republike Hrvatske moglo bi se puno pisati. Moglo bi se pisati o iznimnim financijskim sredstvima koje je ovaj kandidat uspio skupiti i tako parirati po broju reklama, plakata i drugim načinima oglašavanja Milanu Badiću - čovjeku koji gotovo već desetljeće ima zadnju kada je trošenje novca iz nepresušne zagrebačke blagajne u pitanju. Time je Josip Kregar vjerojatno za jednog nezavisnog kandidata oborio sve rekorde, a tajnu njegovog uspjeha u financiranju kampanje vjerojatno nikada ne ćemo saznati, što i nije zapravo posebno važno, budući da s druge strane nema dvojbi o njegovoj političkoj pripadnosti. Ono po čemu ćemo mi pamtiti kampanju u gradu Zagrebu je jedan efektni i originalni "štos" kojim se preko Interneta nagovaralo glasače da iziđu na izbore i zaokruže ime prof. dr. sc. Josipa Kregara.(mm)

 

 

Hrvatsku je ovih dana zahvatila «loto histerija». Iznos nagrade popeo se na za većinu smrtnika gotovo nezamislivih 26 milijuna kuna, stoga i ne čudi da je listić u proteklom kolu uplatilo više od 600 000 ljudi. S obzirom da se radi o 15 milijuna kombinacija što znači da je realna šansa za dobitak mala, ali nešto veća u odnosu na prethodna kola kad je igralo značajno manje ljudi. Najviše će naravno i ovoga puta zaraditi upravo Hrvatska lutrija. No, interes za loto kao i općenito igre na sreću postoji u cijelom svijetu, na kraju krajeva – netko ipak i dobije novac. No ono što je posebno zanimljivo, sudeći po raznoraznim ispovijestima dobitnika u medijima, taj lako zarađeni novac za koji se, kako narod voli reći nije moralo «ni orati ni kopati» u većini slučajeva procuri kroz prste gotovo jednako brzo kako je i došao. Novine su tako pune priča o ljudima koji su dobili milijunske iznose, jedan od njih čak 7 milijuna, a danas od toga nemaju ništa, čak se nalaze u dugovima i minusima, što je istodobno i žalosno i smiješno. U obzir naravno treba uzeti da svi ljudi ne znaju jednako dobro s novcem, ali otići na prosjački štap kraj tolikih milijuna koje većina ljudi ne bi zaradila u «tri života», mora se priznati, pravo je «umijeće».(mmb)

 

 

 

Mržnja je bolesno stanje uma. Nakon svih mrtvih prijatelja, nakon teškog ranjavanja zbog kojeg i dan danas trpim teške posljedice, nakon svih spaljenih hrvatskih kuća, nakon svake hrvatske žrtve, s ponosom mogu reći da ne mrzim nikoga. Nikada nisam mrzio Srbe jer me tome nitko nije učio. Pa ne mrzim ih ni danas nakon svega zla koje su napravili... Ovih dana dobivamo različite poruke podrške za naš Portal, za trud koji ulažemo u priču o isitni o Domovinskom ratu. Ali među svim tim porukama podrške ima i onih kojima smo stali na žulj. Neka, to je i bio cilj.... (www.uhd91.com)

 

 

Slobodna se Dalmacija prije tri dana u članku jednog od svojih novinara prihvatila uvijek osebujnog hrvatskog istraživačkog novinarstva, pišući o nekretninama Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj. Autor je tako nadahnuto primijetio, odnosno ostao iznenađen činjenicom da Caritas humanitarno djeluje u čak, pazite sada podatka, 13 gradova, i da se u pojedinim mjestima Katolička Crkva odvažila otvariti i voditi javne kuhinje. Stvarno krajnje zabrinjavajuće humanitarno djelovanje jedne vjerske organizacije. I to usred svjetske krize. Nadalje, u Slobodnoj Dalmaciji otkrili su i  postojanje četiri katoličko-bogoslovna fakulteta o kojima novinar možda i ne bi pisao  da se neki ne nalaze, kako kaže, u samom centru Zagreba i Splita - gdje kvadrati stoje iznimno puno. Šteta što se u svojoj konsternaciji autor teksta ograničio uglavnom na konstatiranje zabrinjavajućeg stanja, ne predlažeći kako stoljećima katoličanstva u Hrvatskoj nakupljane probleme riješiti. Tako nije predloženo ni neko bolje mjesto na koje bi se katoličko-bogoslovni fakulteti mogli smjestiti – mogao bi to primjerice biti otok Jabuka ili neko drugo mjesto dovoljno udaljeno, a da se istraživačkom novinaru od pomisli na kvadrate prostora spornih fakulteta u gradskim zonama ne podigne tlak u žilama. (mmb)

 

 

Sveopća politička zbrka i medijski kaos koji kao neizostavna kulisa prate svake izbore u Hrvatskoj pa tako i netom održane lokalne, polako jenjavaju, a građanima Hrvatske ponovno preostaje još jedno, poprilično bolno «otriježnjenje» i svijest o tome kako se ni ovoga puta, baš kao ni mnogo puta do sad ništa – barem na bolje i barem za sad – promijeniti neće. Ovogodišnje lokalne izbore u Hrvatskoj obilježio je i uvelike oslikao jedan izborni slogan kojeg se dosjetila neka politička glava u Imotskom, a koji glasi – «Meni sve, a vama ništa». Taj je slogan trebao biti inovativan, provokativan, no ispao je zapravo i prije svega bolno istinit. Istinit za većinu onih koji pak većinu hrvatskih političara i to nažalost s pravom doživljavaju kao najobičniju «bandu lopovsku». I baš iz razloga što je tome tako čak se i takav slogan pokazao dobitnom kombinacijom za one koji su ga se dosjetili. Biračima se valjda simpatičnom učinila ironija i cinizam te poruke u situaciji kad je isti taj cinizam i osjećaj rezigniranosti i nemoći među građanima ove države jači nego ikad. A da je tome tako pokazuje i žalostan odaziv birača kojih je na izbore izašlo nešto više od trećine, što zbog mišljenja da nemaju koga birati, što zbog mišljenja da oni kojima bi mogli dati povjerenje i nemaju previše šanse protiv ustaljenih stranačkih divova s pozamašnim sredstvima financiranja i utjecajnim medijskim lobijem koji vjerno iza njih stoji. (mmb)

 

 

Nakon što su se smirile uzavrele političke strasti vezano uz pitanje tko će se najviše omastiti lokalnim izborima, barem u onim mjestima gdje su stvari odlučene u prvom krugu, na dnevni red ponovno dolaze lamentiranja o raznoraznim oblicima «regionalne suradnje» koja se jednostavno rečeno mogu svesti na zajednički nazivnik – Zapadni Balkan. Sa svih strana pristižu informacije o zapadnobalkanskim aktivnostima. Tako se primjerice ovih dana na Brijunima održava treća po redu regionalna konferencija državnih odvjetnika. Na konferenciji se navodno raspravlja o procesuiranju ratnih zločina, a sudjeluju i glavni tužitelj Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz, ministar pravosuđa Ivan Šimonović, američki veleposlanik za pitanje ratnih zločina Clint Williamson te oko 200 regionalnih državnih odvjetnika i sudaca. Drugim riječima, «regionalni» dužnosnici dva dana ljetuju, jedu i piju na hrvatskoj obali u rezidencijalnim objektima Josipa Broza Tita, a ako se baci pogled na «zaključke» s dvije već održane konferencije jasno je da su stvarni učinci njihova druženja 0%, dok su s druge strane oni politički učinci 100%-tni.(mmb)