Detalji

Objavljeno: 23. veljače 2010.

I dok je novoizabrani predsjednik Ivo Josipović nakon svoje predsjedničke inauguracije pomalo razočarano komentirao nedolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića na njegovu svečanost riječima „Srbija je odbila pruženu ruku“, Srbija i dalje očekivano nastavlja s politikom tjeranja vode na vlastiti mlin. Konkretno, traži od Haaga da zabrani RH da Oluju slavi kao Dan pobjede. Kako piše Večernji list, koordinator pravnog tima Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu Saša Obradović izjavio je u ponedjeljak za B92 da hrvatski pravni zastupnik Andreja Metelko-Zgombić nije predložila povlačenje tužbe kojom Hrvatska pred ovim sudom tereti Srbiju za genocid. Njihovo razočaranje može se smatrati i donekle opravdanim, s obzirom da je novoizabrani hrvatski predsjednik i prije formalnog preuzimanja dužnosti u više navrata najavio kako "ne vidi razlog da se nastavi s tužbom za genocid ako bi Beograd prihvatio pregovore o nestalim osobama, suđenjima za ratne zločine i vraćanju kulturnog blaga koje je nestalo tokom rata".(mmb)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2010.

Već sam upozoravao kako se tendenciozno krate ili krivotvore mnogi službeni i Ustavom štićeni nazivi. Danas o još jednoj pojavi. Naime, u Ustavu je zapisano da je naslov hrvatske himne «Lijepa naša domovino», a ne samo «Lijepa naša». Ispuštanje domovine postalo je praksom. I ne samo iz naslova himne, nego i na drugoj, manje simboličnoj razini. Ispuštamo domovinu na mnogo načina. Razina rasprave o Zakonu o prebivalištu u Hrvatskom saboru bila je više nego bijedna, a usporedbe i metafore koje su se čule iz oporbenih redova (poglavito) više nego primitivne. Kao primjerice da dvije četkice za zube ne mogu stajati na istom mjestu. Zanimljivo je da se takvi biseri sviđaju medijima, pa ih usrdno prenose, što onda govori i o njima. Nego, pravo je pitanje – a gdje se to u vrhovnim pravnim aktima naše države uopće spominje prebivalište? Nigdje. A ne spominje se jer je to komunistička floskula kojom se ograničava sloboda kretanja i pojačava nadzor nad osobom, znači demokraciji strana kategorija. Postojalo je u komunizmu i prebijalište – to su bile «milicijske stanice».(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2010.

Pred neki dan, u dvadeset sati u dvorani „Cinestar kina“ u „Kaptol centru“, kao jedini gledatelj, odgledao sam domaći ratni film „Crnci“. Iako sam u kino došao s izvjesnim oprezom pogledati film, kojega su mediji reklamirali kao priču (scenarij) oslonjenu na slučaj „Garaža“ iz Osijeka, na kraju projekcije bio sam iznenađen što je zločin, u pozadini guste i slojevite atmosfere filma, bio tek naznačen i najvećim dijelom oslobođen nacionalnog i političkog značenja. Film se uzdigao do općeg i usredotočio na dvojbe, krivnju i savjest svojih junaka. U lepezi likova sva lica su bila, kroz škrtost govora i bogatstvo filmskog jezika, glumački sjajno profilirana. Pohvala ide ponajprije dvojici redatelja/scenarista Juriću i Deviću, ali valja nabrojiti i svakog pojedinog glumca: Ivu Gregurovića, Rakana Rushaidata, Krešimira Mikića, Nikšu Butijera, Franju Dijaka, Emira Hadžihafizbegovića kao i majstorsku kameru i montažu. Najdojmljiviji je ritam filma koji tvore kratke sekvence dolazaka, odlazaka, prolazaka likova gonjenih unutarnjim nemirom, naglašavaju ga zvukovi koraka teških vojničkih čizama u neodređenom prostoru koji bi mogao biti škola ili upravna zgrada nekog pogona pretvorenog u sjedište male specijalne vojne postrojbe. Jednako je vizuelno bogato i napetošću bremenito lutanje male postrojbe šumom.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 21. veljače 2010.

Da nije bilo zamjene predsjednika Republike Hrvatske, koncem proteklog tjedna bi glavna vijest vodećih hrvatskih tiskanih medija bio “skandal u Osijeku”, kako je događaj nazivao Jutarnji list. Učenici koji su sudjelovali u maškarama nazivaju se “maskirani KKK učenici”, u priču se upliće i jedan profesor koji se “pridružio zabavi”. Idućeg dana isti medij donosi članak u kojem se može čuti i druga strana, učenici i profesori Elektrotehničke i prometne škole iz Osijeka. Oni niječu da se radilo o bilo kakvom rasizmu za što ih je dan ranije Jutarnji list izrijekom optužio, već da se radilo o dvadesetominutnoj predstavi koja osuđuje rasizam! Jednako tako, učenici koji su sudjelovali u predstavi niječu sudjelovanje profesora. Postavlja se pitanje zbog čega se odmah, jučer, nije razgovaralo s “optuženicima”? Radi li se samo o neprofesionalnosti i nemaru, ili nečem još gorem?(djl)

Detalji

Objavljeno: 19. veljače 2010.

Prisega novoga predsjednika RH mora se ponoviti prvenstveno zato jer nije izgovorena u cijelosti kako je trebala biti, te zato što I. Josipović nije nosio predsjedničku lentu. Objašnjenja predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec u najmanju su ruku upitna, a dijelom i suprotna činjenicama i logici. Po njezinu tumačenju nije važno što je Josipović umjesto «Republika Hrvatska» rekao samo Republika jer – kaže uvažena sutkinja – to je Republika s velikim «r» .Ta izjava gospođe Omejec vjerojatno će ostati u antologiji mudrih misli, u svakom slučaju kao znanstveni prilog fonetici, fonologiji i sličnim disciplinama. Ja sam nazvao SUVAG i pitao stručnjake može li se izgovoriti veliko «R», pa su rekli da može. Onda sam ih pitao a kako se izgovara malo «r». Nakon toga pitanja postali su nervozni i počeli rabiti neke folklorne izraze.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 17. veljače 2010.

Dosta se ovih dana pisalo o jednom od posljednjih intervjua odlazećeg građanina-predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, kojeg je dao televiziji RTL. Da podsjetimo, intervju je ostao nedovršen, budući da ga je građanin-predsjednik, a vrlo uskoro samo građanin, naprasno prekinuo vulgarnim rječnikom, kako mu je dosta takvih … (kako je tek nama!). To samo po sebi i ne bi zasluživalo poseban osvrt, budući da smo u proteklih deset godina često mogli biti svjedoci sirovosti i vulgarnosti u javnim obraćanjima Stjepana Mesića, posebice stoga što konačno završava drugi, posljednji mandat predsjednika kojeg su rijetki osim njega samog hvalili. Ono što, nažalost, zaslužuje spominjanje, jest njegovo naslijeđe. Ovdje ćemo se samo zadržati na jednoj sastavnici tog nasljeđa koja je, izgleda, zaživjela kod njegovog nasljednika dr. sc. Ive Josipovića, već i prije nego što je službeno preuzeo dužnost koja bi trebala biti najčasnijom u Hrvatskoj.

Detalji

Objavljeno: 17. veljače 2010.

Intervju srbijanskoga princa Aleksandra Karađorđevića, sina posljednjega jugoslavenskoga kralja i stvarnog šefa četničkoga pokreta, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 1. veljače izvrstan je pokazatelj stanja stvari na Zapadnom Balkanu, kojemu se Hrvatska čl. 141 Ustava, koji priječi formalni ulazak, nažalost približava. Karađorđević je poslao poruku kako želi što prije vidjeti Ivu Josipovića. Bit će da mu gode Josipovićeve note o povlačenju hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid. Dao je i svoje viđenje novije povijesti, svojevrsnu "platformu" za stvaranje jugosfere. Karađorđević smatra kako su se "ratovi mogli izbjeći", a da su "zbog ludila izgubljene godine u posljednjem desetljeću 20. vijeka", te da "građani i dalje teško žive… a toliko toga moglo se izbjeći". "Građani Srbije, kao i bivše Jugoslavije, mnogo su propatili. Zbog upotrebe negativne religije i negativnog nacionalizma, plaćena je visoka cijena širom bivše Jugoslavije. Ljudi su gubili živote i patili zbog zloupotrebe vlasti i nepoštovanja ljudskih prava". Hrvatska i Srbija su "potrebni jedni drugima na putu u EU. Naše dvije zemlje moraju surađivati radi stvaranja novih radnih mjesta, investicija i ekonomskog prosperiteta u regiji… Obje strane su radile pogreške u prošlosti, ali vjerujem da se sada svi želimo okrenuti budućnosti i unaprijediti odnose". I tako dalje. Nigdje krivca, nigdje agresora, pa se može zaključiti da je i Karađorđević usklađen s haaškom pravdom, umjesto s objektivnom istinom.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 16. veljače 2010.

Hannes Swoboda je krajem siječnja u politički rječnik napretka Hrvatske u pregovorima o članstvu u Europskoj uniji unio novi pojam. Nakon što je odbačen zeleni amandman koji je dijalektički proistekao iz crvene jugoslavenske unitarističke jezične politike, Swoboda se upustio u nove eurojugokrivine vezane uz hrvatski jezik. Izjavio je kako bi "Europska komisija trebala uspostaviti radnu skupinu jezičnih stručnjaka koji bi našli ne preskupo rješenje koje će poštivati jezične raznolikosti, ali s druge strane ne treba pretjerivati i dati svakoj zemlji posebnu prevoditeljsku kabinu". O "kabini" je dakle riječ, "maloj prostoriji specijalno uređenoj za određene svrhe", a iz nje proizlazi i "kabiner" – "namještenik koji se brine oko kabine", te pojam "kabinetski rad" – "rad učenjaka u sobi, bez veze s terenom".(N.Piskač)