Detalji

Objavljeno: 25. travnja 2010.

Zadnji prosrpski potezi Ive Josipovića ponukali su čak i visoke dužnosnike Stranke demokratske akcije (SDA) reći kako su „stvari u BiH mogle biti puno gore da nije bilo Hrvatske". Nakon Ive Josipovića, koji je dok još traju haaška suđenja vlastitu zemlju pred međunarodnom zajednicom optužio za dijeljenje susjedne države, pravo je osvježenje bilo čuti da je Republika Hrvatska zbrinula mnoge izbjeglice iz BiH, te da su predsjednici dviju država Alija Izetbegović i Franjo Tuđman u srpnju 1995. godine u Splitu potpisali Sporazum o vojnoj suradnji dviju država, koji je omogućio završetak rata u BiH. Naime, upravo na to podsjetio je predsjednik SDA Sulejman Tihić nakon što se prošli tjedan sastao s Jadrankom Kosor. Očigledno su u vodećoj bošnjačko-muslimanskoj stranci procijenili što hrvatsko samooptuživanje i amnestiranje Srbije za ratove devedesetih znači, kao i koliko bi izgledna nova dominacija Beograda u „regionu" bila u skladu s interesima naroda koji SDA predstavlja.(mm)

Detalji

Objavljeno: 23. travnja 2010.

Bura oko govora hrvatskog predsjednika Ive Josipovića u Parlamentu BiH, kao i njegovog posjeta Ahmićima ni dalje se ne stišava. Dok bošnjački političari i mediji ovu gestu Ive Josipovića pozdravljaju, ogromna većina hrvatske javnosti u BiH, poglavito one u središnjoj Bosni, uopće ne skriva svoju ogorčenost i razočaranost istupom i većinom odaslanih poruka. Da među hrvatskom javnošću ima i drugačijih tonova svojim su porukama, odaslanim iz Zagreba, pokazali nekadašnji zapovjednik ZP Središnja Bosna Tihomir Blaškić i njegov Haški odvjetnik Anto Nobilo, što je sasvim dovoljan razlog za postavljanje pitanja: - Zbog kojih to razloga njih dvojica imaju različite stavove od većine svojih sunarodnjaka koji žive u BiH?(hrsvijet.net)

Detalji

Objavljeno: 22. travnja 2010.

Pod lavinom podataka i događaja, koje svakodnevno proizvodi politika, ostale su pokopane vijesti o stvaralaštvu dva hrvatska velikana duha i pisane riječi, klasika hrvatske književnosti, akademika Slobodana Novaka i Ivana Kušana. Novaku je ovih dana u „Matici Hrvatskoj" promoviran prvi dio „Sabranih djela", dok je Kušanu u HNK izvedena njegova danas najprovokantnija komedija „Čaruga". Oba događaja, u usporedbi s prolaznim književnim uradcima i kojekavim političkim pamfletima i promocijama neistina i konstrukcija, kojima prisustvuju najviši politički i ini uglednici, dobila su u hrvatskoj javnosti slab ili nikakav odjek. Ništa nije vrjednije i važnije od promocije i poznavanja djela dva velikana hrvatske književnosti, čija je književna vrijednost neosporna, i razlog za zanemarivanje leži u njihovoj opredijeljenosti za hrvatski jezik i kulturu, u umjetničkoj i građanskoj hrabrosti, ali ponajviše u njihovoj nedvosmislenoj podršci projektu slobodne i neovisne hrvatske države. Oba velika pisca hrvatski su domoljubi i rodoljubi koji su to mnogo puta jasno izrekli na dojmljiv umjetnički način, izravno i u svojim književnim djelima.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2010.

Žrtvama ubijenim nakon 17. travnja 1945. od strane partizana nakon njihova ulaska i „oslobođenja" Đakova, odalo je počast oko 300 sudionika komemoracije održane njima u spomen 18. travnja u Ruševu, malom selu između Đakova i Požege, udaljenom oko 40 km od Đakova. U ruševskoj crkvi svetu misu za nasilno ubijene nedužne Đakovčane i druge žrtve na svršetku Drugog svjetskog rata, predvodio je mons. Luka Marijanović, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u koncelebraciji s ruševskim župnikom Milanom Klobučarom i nekolicinom svećenika iz Đakova. Mons. Marijanović je naglasio: „Želimo se prisjetiti svojih očeva i djedova, koji su ovdje u Ruševu mučki pobijeni i tako postali žrtvama komunističkog terora. Vi dobro znate kako su toga i susljednih dana srpske snage, odnosno prerušeni četnici, i jugo-komunističke partizanske snage likvidirale tri stotine Đakovčana, odreda obrazovanih, uglednih i imućnih ljudi, kojima je jedina krivnja bila ta što su bili ili Hrvati, Nijemci, Mađari i neki drugi naši sugrađani, ili jednostavnije rečeno, što nisu bili Srbi, a borili su se za svoju vjeru, svoj dom i svoju domovinu."(S.R.Šola, P.Šola)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2010.

Baš sam se pripremio napisati tekst pod naslovom Mamulanje, potaknut intervjuom Branka Mamule objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, kad su u Hrvatsku ubačene nove kosti za oglabanje: Daimlerovo podmićivanje dužnosnika Račanove vlade počevši od godine 2002. i protuzakonito javno objavljivanje dijela Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Obje ove teme tek su djelomično u drugi plan potisnule borbu za vlasništvo nad jednim od rijetkih hrvatskih proizvodnih brandova koji je uspio preživjeti tzv. tranzicijske odnose i prvobitnu akumulaciju kapitala - koprivničku Podravku, a u treći plan vijest da se u susjednoj Sloveniji zatvara neistraženo grobište u Hudoj jami, gdje slovenski stručnjaci procjenjuju da se nalazi oko pet tisuća žrtava totalitarnog jugokomunističkog režima pobijenih bez suda i zabetoniranih u okna rudnika sv. Barbare. I kako se onda odlučiti za temu između obnove Jugoslavije Branka Mamule, političke korupcije hrvatskih dužnosnika osvijetljene pri pravosuđu Sjedinjenih američkih država, objavljivanja Registra na valu predizbornih i postizbornih izjava Predsjednika Republike i njegova savjetnika „za braniteljska pitanja", ili rasplitanja čvorova oko Podravke kojoj zapravo prijeti sudbina Plive, HT-a, banaka i INE, ili daljnjeg protueuropskog i protucivilizacijskog prešućivanja prestrašnih zločina režima Mamuline Jugoslavije?(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2010.

Godine 1993. Dubravko je Horvatić objavio knjigu pod naslovom «Nepostojeći hrvatski pisci» (Sisak, Ogranak Matice hrvatske). Naslov se doimao kao oksimoron, jer pojam pisac isključuje nepostojanje. Ako je netko pisac tada to podrazumijeva njegovo pojavljivanje u javnosti, odnosno objavljivanje knjiga. Ali navedeni oksimoron u Hrvatskoj je postao duhovna i politička stvarnost. Kod nas postoji fenomen nepostojećih pisaca. Postavlja se pitanje: na koji način neki autor može zaglibiti u ovu metafizičku situaciju, po kojoj je u isto vrijeme i pisac i nepostojeći pisac. Dakako, slijedeći principe koje je lijepo definirao veliki engleski novinar i književnik Eric Arthur Blair (Motihari, Bengal, 25. lipnja 1903. – London, 21. siječnja 1950.), poznatiji pod pseudonimom George Orwell, u čuvenom političkom, a neki kažu antiutopijskome, romanu 1984. Dobri stari Orwell upozoravao je na futurističko totalitarno društvo, za koje su mnogi držali kako je riječ o kritici samo boljševičke i nacističke varijante totalitarizma. Međutim, pridjev "orvelijanski" tiče se mehanizma kontrole misli od strane države u svim vremenima i prostorima. Kod starih Egipćana nalazimo bezbroj zapisa i spomenika na kojima su pobrisana ili istucana imena vladara i ličnosti. Time se te ličnosti i njihova djela činilo nepostojećima. Naravno, s aspekta vlasti režima konkretnog faraona. Njegov je nasljednik mogao isto učiniti s njegovim imenom. (Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 19. travnja 2010.

22. ožujka 2010. na tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća predstavljena je studija dr. sc. Miroslava Međimoreca "Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata". Ova studija objavljena je u časopisu "National security and the future", svezak 9., broj 4 i proteže se na osamdesetak strana, a zajedno s preslikama dokumenata čini knjigu od dvjestotinjak stranica. Zainteresirani tiskano izdanje mogu nabaviti po cijeni od 50 kuna na adresi Teslina 10 u Zagrebu, u prostorijama HIP-a (+385-1-483-87-66). Radi se o još jednom svjedočanstvu na vrlo potresna i krvava zbivanja nakon kraja 2. svjetskoga rata. Točnije, studija Miroslava Međimoreca je nastala na osnovi dviju izjava pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana o svom sudjelovanju u izručenju 900 Hrvata koji su se u svibnju 1945. predali britanskoj vojsci, a ona ih je izručila vojnicima jugoslavenske armije. Iz spomenute studije u nastavku donosimo vrlo zanimljiv dio pod nazivom "Kako sam došao u posjed izjava danih pod prisegom (affidavit) poručnika kraljevskog topništva Bernarda O'SuIlivana?"(hkv)

Detalji

Objavljeno: 18. travnja 2010.

U tekućim raspravama o ulasku Hrvatske u EU čula se i teza da je Lisabonski sporazum pobjeda Europe nacija nad nadnacionalnom Europom. Držimo, kao što smo višekratno iznosili u javnosti, da je ocjena Lisabonskog sporazuma od ključne važnosti u stvaranju referendumskog stava hrvatskih glasača spram ulaska Hrvatske u EU. Zato smo odlučili navesti vrlo kritična razmišljenja koja je iznio Valery Giscard d´Estaing, u svom otvorenom pismu za Le Monde od 26. 10. 2007. godine. Iako veliki pristalica nadnacionalne Europe, odnosno tvorac propalog Europskog ustava, on smatra da je Lisabonski sporazum po sadržaju istovjetan s propalim Ustavom, a po načinu donošenja pobjeda birokratske Europe, dodajmo, ne samo nad Europom nacija nego i nad nadnacionalnom Europom, kakvu je on zamišljao. Pobjeda dakle bezbojnih ljudi kao što su Olli Rehn, Karl Bildt i slični, za koje se ne zna ni otkud su došli niti kamo idu, te na čiji izbor glasači nemaju stvarnog utjecaja čak ni po formuli jedan čovjek jedan glas. U iznošenju Giscardovog mišljenja prevest ćemo skraćenu verziju, koju je objavio EUobserver. Kratko, jasno i prikladno za daljnju raspravu na našem Portalu.(S.Barišić)