Detalji

Objavljeno: 02. svibnja 2010.

Već duže Miljenko Jergović osim što zarađuje u Jutarnjem listu piše i za „najstariji dnevni list na Balkanu", čiji je „prvi broj izašao 25. januara 1904. godine". Za one koji ne znaju reći ćemo kako se radi se o srbijanskom dnevniku Politika, gdje izlazi Jergovićeva kolumna „Pogled sa strane". Srpskim novinarima sada kada se Republika Srbija umila i navukla moderno nasmijano europsko lice ne bi priličilo objavljivati članke u kojima se prema Hrvatima govori govorom mržnje, pa su se zato dosjetili muci i pogledali koga imaju preko granice u Hrvatskoj. I tko sada može prigovoriti urednicima Politike što se u članku koji su objavili legalna i od naroda na slobodnim izborima izabrana vlast u Republici Hrvatskoj naziva klerofašističkom kada je to napisao Miljenko Jergović, osoba koja se predstavlja i onda općenito doživljava kao „hrvatski književnik"?(mm)

Detalji

Objavljeno: 02. svibnja 2010.

Pokolj u Borovom Selu je zločin kojega su 2. svibnja 1991 počinili pobunjeni Srbi . Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovo Selo blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj. Dana 1. svibnja 1991. policijska patrola namjeravala je skinuti srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo selo. Pri obavljanju dužnosti, dvojica policajaca su ubijena, a dvojica zarobljena od strane srpskih pobunjenika. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca. Za pokolj u Borovu Selu do danas još nitko nije odgovarao.(Ž.T./horvatska.com)

Detalji

Objavljeno: 30. travnja 2010.

Noć, ista kao i svaka druga, ali opet različita. I ako različita nije nepoznata, bilo ih je i prije, a znam da će ih biti još i da će bit sve češće. Nekakav nemir u meni, i samo glumim da ne znam što se događa, jer mi je i te kako jasno, pa kolikogod odbijao sebi priznati, svjestan sam da se bude „demoni" u meni. Svjestan sam da se sve teže s tim borim i da sve češće moram smišljati svakojake razloga da izađem van iz kuće. Ne želim obitelj opterećivati s tim, ne trebaju djeca da me vide takvog. Izlazim iz kuće i hvatam hladni zimski zrak koji mi puni ono pluća što mi je ostalo. Gledam pejzaž obasjan mjesečinom na prijelazu iz zime u proljeće. Lijep je, moj , domaći.... Gledam oranice, šume u daljini, sablasne hrastove međaše i još sablasnije stare šljivike. Gledam tako i slušam tišinu.(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 28. travnja 2010.

Ponovno se javljam potaknut komentarima na moju kratku vijest o prešućivanju dva velikana hrvatske književnosti, Slobodana Novaka i Ivana Kušana. Vidim da i kod dobronamjernih ljudi postoji neznanje o hrvatskoj kulturi ili pak predrasuda da je jedino politika ta koja će nas izvući iz duboke moralne i duhovne krize. Zašto već samo spominjanje Čaruge, izmišljenog, književnog lika u Kušanovoj komediji neke ljude odmah asocira na Jovu Stanisavljevića Čarugu i njegove zločine, a njegov mit kao poticaj četništvu u Slavoniji kad pisac ne oživljava takvog stvarnog Čarugu, on se podsmjehuje tom razbojniku i njegovom primjeru te mentalitetu i kulturi koji oko njega stvara junački mit. Kako se već desecima godina urušava hrvatsko obrazovanje, tiskani mediji smanjuje prostor kulturnih rubrika i postoji ozbiljan nedostatak zanimanja, pa i neznanje, javnosti za kulturu, književnost, kazalište, pokušat ću dodati još nekoliko činjenica o Kušanovom „Čarugi" kako bih usmjerio pažnju na umjetničku razinu tog književnog djela.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 28. travnja 2010.

Putopisi po Svetoj Zemlji imaju dugu tradiciju u hrvatskoj književnosti. Možemo ih podijeliti u tri skupine. 1. Putopisi po Svetoj Zemlji čija nakana nije literarna već vjerska. Nazivamo ih i hodočasnički putopisi. Unutar ove skupine zasebnu cjelinu čine hodočasnički vodiči. Može se govoriti i o konfesionalnoj obojenosti ovakvih putopisa. 2. Putopisi po Svetoj Zemlji koji uz hodočasničku nakanu sadrže i literarnu dimenziju. Mogu biti hodočasničko-literarni i literarno-hodočasnički. 3. Putopisi po Svetoj zemlji kao literarna ostvarenja. Javljaju se u dva vida: kao kombinacija hodočasničkih sadržaja i književne proze, te kao «čista» putopisna proza lišena hodočasničkih i biblijskih sadržaja. Naravno, među hrvatskim putopisima po Svetoj Zemlji najzastupljeniji su oni namijenjeni hodočasnicima. Prvi takav putopis na hrvatskom jeziku napisao je fra Jakov Pletikosa 1752. godine, pod naslovom «Putovanje k Jerusolimu». Rukopis ovog djela ležao je u arhivu sve do 2000., kada je objavljen zahvaljujući dr. Liscu i gradu Šibeniku.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 27. travnja 2010.

Prošloga tjedna, 21. travnja, u Barceloni je, u 90. godini života, preminuo dugogodišnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Juan Antonio Samaranch. U cijelom svijetu ostat će upamćen kao čovjek koji je postao predsjednikom Međunarodnog olimpijskog odbora u vrijeme njegove najveće krize, koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Samaranch je učvrstio olimpijski pokret, moderniziravši ga. Bio je i počasni član Hrvatskog olimpijskog odbora, a tu je čast zaslužio kako velikom ljubavlju za Hrvatsku i njene športaše, tako i odlučujućom pomoći koju je pružio tada mladoj Republici Hrvatskoj pri njenom uključivanju u međunarodni olimpijski pokret, a time i u cjelokupan međunarodni šport.(djl)

Detalji

Objavljeno: 27. travnja 2010.

Hrvatske podjele u travnju 2010. (hrvatska većina i orjunaška manjina uz koju je naravno većinska nacionalna manjina) ostvaruju se i na jezičnom području. Jedna strana ima stajališta, druga stavove. Bez obzira što su obje riječi više-manje dobre, s tim što je prva (stajališta) u političkom rječniku točnija, bez obzira što je riječ "stav" kolokvijalno proširenija, rečena je razlika uvijek simptomatična. Nakon realpolitičke "pomirbe" na relaciji Vlada – Pantovčak izrečeno je i to da njih dvoje mogu imati različita stajališta (stavove), ali moraju razgovarati. Vrlo nategnuta izjava i posve netočna, a govori o neozbiljnosti i ignoriranju hrvatske države. Naime, o ključnim pitanjima iz prošlosti, sadašnjosti i ciljevima u budućnosti, ne može i ne smije biti nikakve razlike između Banskih dvora i Pantovčaka. Razlike mogu biti u glazbenim ukusima i bojama tepiha, ali ne može ih i ne smije biti kada se radi o zločinima totalitarnih režima, ne može biti kada se radi o karakteru Domovinskoga rata (Deklaracija), ne može biti kada se radi o tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid, ne može biti razlike ni u čemu što je temeljni hrvatski interes i ( glede prošlosti) povijesna istina.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 26. travnja 2010.

Pišući pogovor za knjigu «Pašmanske elegije» suvremenog hrvatskog pjesnika Zlatka Tomičića, prvi put osjećam tijekom ovakvog posla tugu, tjeskobu i strah. Tugu zbog toga što je bard hrvatske poezije umro 16. lipnja 2008. godine, ne dočekavši objavljivanje ove zbirke. Tjeskobu osjećam zbog kašnjenja. Znao sam da je Zlatko ozbiljno bolestan, ali nisam računao da će smrt biti brža od naših nada. Želio sam ga obradovati, misleći da imam vremena, a na kraju pišem svojevrsni memento pjesniku i prijatelju. Posmrtno ulaženje u nečiji život ne može ostati bez posljedica, kako je jednom napisala Vera Horvat-Pintarić. Zbog toga strah. Više sam puta prilazio računalu namjeravajući započeti prikaz, no svaki me put «presjekao» početni stih: «Duša prodire u novo tijelo», a iza njega početak drugog stiha: «Njezina svijest treperi». Navedeni stihovi kao da su naviještali pjesnikovu smrt. Ali nisu jedini koje sam tako doživljavao. Dosta ih je u ovoj poemi. Navodim tek neke: (Đuro vidmarović)