Detalji

Objavljeno: 28. srpnja 2010.

Dok ovo pišem, čekam vijesti iz Srba. Deset je sati i trideset dvije minute, 27. srpnja godine 2010., oblačno dopodne. Nisam na mjestu događaja iz dva razloga. I ja osobno i moj automobil osobito doživjeli smo teže zdravstvene probleme na Braču. Žao mi je kao psu da nisam bio jučer na Kosovu kod Knina, u Boričevcu i u Udbini, a danas u Srbu. Čovjek snuje a Bog određuje, uvijek je ponavljao moj djed. Jedino što me je razveselilo u jutrošnjim novinama bila je Kustićeva kolumna – citirao je Sveto pismo i iz toga citata proizlazi da desni idu u raj, a lijevi u pakao.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 27. srpnja 2010.

Hrvatski mediji vrlo skromno izvijestili su o odluci predsjednika sudskog vijeća Alphonsa Orie u predmetu Gotovina, Čermak, Markač kojom je odbijen podnesak glavnog tužitelja haaškog Tužiteljstva Sergea Brammertza u svezi topničkih dnevnika. Naime, haaško Tužiteljstvo tražilo je izdavanje sub poene Hrvatskoj kojom bi se od naše zemlje tražilo predavanje topničkih dnevnika. Kako piše Davor Ivanković u Večernjem listu, sudsko vijeće zaključilo je kako nema dovoljno informacija koje bi upućivale na to da Republika Hrvatska posjeduje tražene dokumente. Drugim riječima, nema smisla tražiti sub poenom ono čega naša zemlja nema.(mm)

Detalji

Objavljeno: 26. srpnja 2010.

Splićanin Drago Čondrić do zbirke «Evanđelje po čovjeku» bio je nepoznato je ime u suvremenoj hrvatskoj poeziji. U «Bilješci o autoru» ove zbirke, pored činjenice kako je riječ o umirovljeniku, stoje i slijedeće riječi: «Poezijom se (onako, za svoju duši) bavi cijeloga života, ali do sada nije ništa objavljivao». Ovako nesmotreno i «ćoškasto» sročena obavijest ni malo ne motivira na listanje knjige, jer tko, osim rodbine i prijatelja, ima danas vremena za čitanje pjesničkih uradaka umirovljenika koji «do sada» ništa nisu objavili, ali su cijeloga života pisali «onako, za svoju dušu». Što to uopće znači «onako, za svoju dušu»? Možda označava poeziju u funkciji razbibrige, opuštanja, ili čak psihoterapije? Ipak, pročitao sam rukopis Čondrićeve zbirke, pomalo znatiželjan o kome se radi. Iznenađenje je bilo veliko, jer napisane pjesme nisu otkrivale dokonog umirovljenika koji piše iz dosade, ili za uspomenu unucima, već pjesnika s nadahnućem i božanskom iskrom. Malo nevještog u zanatskom smislu, ali iznimno obrazovanog, senzibilnog i dojmljivog književnika.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 25. srpnja 2010.

U 214. broju „Hrvatskog zatvorenika" objavljen je opsežan tekst člana predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva Željka Tomaševića na temu proslave u Srbu 27. srpnja. Osim što još jednom dokumentirano podsjeća na četničke masakre nad katoličkim i muslimanskim stanovništvom ljetnih dana 1941. u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni, tekst iz prepiske autora s nadležnim hrvatskim tijelima daje vrlo dobar uvid u to kako je došlo do financiranja obnove spomenika "ustanku naroda Like" u Srbu.(mm)

Detalji

Objavljeno: 24. srpnja 2010.

Kad bi neki izraelski političar ili intelektualac predložio da se u Izraelu podigne spomenik Karlu Adolfu Eichmannu, nema sumnje da bi bio smješten u odgovarajuću medicinsku ustanovu. Jednako bi prošao i, primjerice, Finac koji bi zatražio da se u Helsinkiju izradi spomenik Staljinu. Zašto je tome tako, razumnome čovjeku suvišno je objašnjavati. U Hrvatskoj, međutim, vrijede neka druga pravila: u Hrvatskoj je moguće da osobe koje su izvršile brutalni pokolj hrvatskih civila budu amnestirane od odgovornosti za taj zločin, i da, pače, za taj pokolj budu nagrađene spomenikom! (noviju povijest i obnavljanje stanova krajiškim pobunjenicima ostavimo ovaj put po strani). I to spomenikom kojega – kao porezni obveznici – financiraju, među ostalima, i potomci onih osoba koje su isti ti zločinci brutalno likvidirali! Riječ je, dakako, o spomeniku koji bi 27. srpnja o.g. trebao biti svečeno otvoren u ličkome mjestu Srb, u nazočnosti visokih predstavnika hrvatske i srbijanske vlasti. Spomenik se u tzv. nezavisnim i demokratskim medijima (što je, u biti, eufemizam za sluganske medije) naziva «antifašističkim» (što je točno samo u slučaju da su četnici bili antifašisti), a sredstva za njegovu izgradnju osigurala je Vlada koja se naziva hrvatskom (osim kamena koji je – jer im očito ni «ustaški» kamen ne valja – specijalno dopremljen iz Srbije). A da se je u Srbu radilo o četničkome, a ne o antifašističkome ustanku, pokazat ćemo u sljedećim retcima.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 23. srpnja 2010.

Internetske stranice generala Slobodana Praljka sadrže niz zanimljivih dokumenata o zbivanjima tijekom Domovinskoga rata, od ratnih operacija oko Sunje 1991., pa sve tamo do operacije "Oluja". Kako odmiče suđenje u Haagu, tako te stranice postaju sve bogatije, pa se na njima može naći i cijeli niz svjedočanstava osoba čiji se ratni put ispresjekao na ovaj ili onaj način s ratnim putem generala Praljka. Ovoga puta za dio našeg Portala posvećen Domovinskom ratu i općenito hrvatskim žrtvama odabrali smo prenijeti iskaz Željka Vranovića, iz kojeg se između ostalog zorno vidi s kojim su se sve problemima morali nositi branitelji Sunje i okolnih mjesta, jedinoga područja koje je ostalo cijeli Domovinski rat slobodno na južnoj obali Save istočno od Siska.(mm)

Detalji

Objavljeno: 22. srpnja 2010.

Ovih ljetnih dana dio hrvatskih medija izvijestio je da će haaško Tužiteljstvo za generala Antu Gotovinu tražiti 27, Mladena Markača 23, a Ivana Čermaka 17 godina zatvora. Međutim, kolikogod ove tražene kazne bile nebulozne, one jasno pokazuju beskrupuloznost međunarodnih čimbenika što stoje u sjeni, diktirajući rad haaškog Tužiteljstva i imajući također i znatan utjecaj na rad cijeloga Suda. Na žalost, po pitanju Haaškog suda zajednički jezik s britanskim interesima našli su i određeni moćni krugovi unutar Hrvatske, tako da je suđenje za „zajednički zločinački pothvat" eskaliralo do takvih granica da su sami temelji moderne hrvatske državnosti na ozbiljnoj kušnji.(mm)

Detalji

Objavljeno: 21. srpnja 2010.

U biblioteci „Suvremena književna obzorja" aktivan riječki ogranak Društva hrvatskih književnika objavio je dvije zanimljive knjige u hrvatsko-talijanskom, odnosno talijansko-hrvatskom prijevodu: zbirku Giacoma Scottija „Nasukani brod" i Diane Rosandić pod naslovom „Golubica mira". Posljednju su preveli na talijanski Giacomo Scotti i Vanesa Begić. Diana Rosandić je poznata hrvatska pjesnikinja koja živi u Rijeci gdje je rođena 1964. godine. Tajnica je tamošnjeg ogranka Društva hrvatskih književnika. Do sada je objavila više pjesničkih zbirki. Između ostaloga to su: „Kamen pjesnika", 1994.; „Svjedok i raskrižje", 1997.; „Antiratne i jedna ljubavna", 2004., u prijevodu na engleski jezik, te „Sabrane pjesme" 2006. Od proznih djela ističemo romane: „Lanterna", 1995.; „Puži slobodo", 1996.; „Cirkus plave ptice", 2001. i „Moj moza(i)k", 2003. Objavila je i sljedeću zbirku kratkih priča „Zlatni paun" 2002. Za mlade je 2005. godine objavila roman „Što se dogodilo s Dinom Jailon", a za djecu zbirku pripovjedaka „Ćelavi jež i druge bajke". (Đ. Vidmarović)