Detalji

Objavljeno: 17. studenoga 2010.

Zamislimo da je Zemlju posjetio Marsovac i da je došao, nigdje drugdje nego baš u našu dragu Hrvatsku. Mi bismo ga, naravno, željeli istinito i objektivno informirati o našem društvu i državi, pa bi mu dali na raspolaganje udoban stan, kako bi u miru mogao gledati oba programa hrvatske javne televizije, te druge dvije mreže s nacionalnom koncesijom, RTL i Novu TV. Isto tako, dali bi mu čitati sve vodeće hrvatske dnevne listove i tjednike. A, onda bi nakon mjesec dana porazgovarali s Marsovcem, kako bi saznali što je naučio o Hrvatskoj.(djl)

Detalji

Objavljeno: 12. studenoga 2010.

Postoji li neka zemlja na kugli zemaljskoj poput Hrvatske? Možda po ljepoti ali ne i po perverzijama koje se u njoj događaju. U samo 20 godina od rušenja komunizma, krvavog rata za samostalnost, veličanstvene pobjede pa do povratka komunista, a možda i njihove perverzne tvorevine Jugoslavije. To je današnja slika Hrvatske. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja koja je pobjedila u ratu i dovela na vlast one protiv kojih se borila. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja koja je pobjedila u obrambenom ratu a onda pljunula na tu pobjedu, na ratne veterane, žrtve... Ali ne na sve žrtve! Slažem se da su sve civilne žrtve rata iste, ali zašto se onda dižu spomenici devetero civila ubijenih u „Oluji" a nitko više ni ne spominje tisuće civilnih žrtva četničkih orgijanja? Možda zato što komunisti ne poznaju nacionalnost, nemaju osjećaj domoljublja i ne zanima ih Hrvatska. Možda zato što nisu nikad odustali od svoje voljene Jugoslavije. I danas sustavno rade na uništenju hrvatskog nacinalnog identiteta i Hrvatske kao samostalne države.(Tyson, uhd91)

Detalji

Objavljeno: 12. studenoga 2010.

Padala je dosadna jesenska kiša, ona koja kad krene kao da ne zna stati, i koja – premda veći dio dana zapravo samo sipi – kao da iz nekog nedokučivog razloga ili inata danima ne želi u potpunosti prestati padati. Ivan je upravo završio s učenjem i uključio televizor ne bi li se nakon napornog i iscrpljujućeg dana barem malko odmorio i opustio posljednjih dana poprilično napete živce. Za tjedan dana imao je dosta težak ispit na fakultetu, tako da je te dane ranog rujna 1991. uglavnom provodio uz knjigu i učenje. Uključivanje televizora s ciljem opuštanja zapravo je bilo mehaničkim činom i posljedicom dugogodišnje navike, jer mu je gledanje televizije tih dana stvaralo samo još veću nervozu pomiješanu s osjećajima tuge, nemoći i bijesa. Ivan je, naime, bio rodom iz Vukovara koji je tih dana bio izložen barbarskom i kanibalskom piru Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) i razularenih četničkih bandi.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 10. studenoga 2010.

Javna rasprava - dobro zvuči, zar ne? No, što je to javna rasprava? Javno, na placu, mogu raspravljati kumice uz svoje štandove. Pa je to javna rasprava. Javno može raspravljati i akademska zajednica o prijedlogu triju zakona koji je se tiču, pa je to također javna rasprava. Ima li razlike između kumica i akademske zajednice? Ima. Akademska zajednica, za razliku od kumica na placu koje prodaju voće, uživa u "gorkom voću sveučilišne autonomije" i trpa u svoje džepove groteskne honorare, kako je to elokventno napisao jedan kolumnista Jutarnjeg lista. No, osim te razlike, učinci javne rasprave jednih i drugih, kumica i naše inače uvažene inteligencije su slični - nikakvi.(mm)

Detalji

Objavljeno: 09. studenoga 2010.

Jedna od najomiljenijih dogmi koju jugofili i titoisti hrvatskoga podrijetla navode u prilog Jugoslavije i Josipa Broza Tita, ona je da je Tito Ustavom iz 1974. «Hrvatskoj omogućio osamostaljenje, slobodu i neovisnost». Dakako, riječ je o još jednoj neistini. U protivnom bi nam oni koji propovijedaju tu dogmu trebali dati odgovor na pitanje kako su se od SSSR-a osamostalile primjerice Ukrajina ili Litva, koje nisu imale prava kakva je po Ustavu iz 1974. imala Hrvatska.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 09. studenoga 2010.

Niti jedna moderna civilizirana država u 21. stoljeću, pa tako ni Hrvatska, ne može – niti bi smjela funkcionirati bez sustavno utvrđene i u praksi primjenjive zakonske regulative. No, ako se u obzir uzme činjenica kojom se brzinom pravni propisi u RH donose, odnosno mijenjaju, lako je zaključiti kako je malo koji pravni stručnjak danas siguran što i kako treba postupati i činiti u pojedinim situacijama, a o „običnim građanima" da ne pričamo. Oni valjda nisu ni bitni, mada se primjerice trenutno najaktualnija pitanja izmjena Zakona o radu i Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju najviše tiču upravo njih.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 09. studenoga 2010.

U ponedjeljak 8. studenoga održana je u Zagrebu tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća pod naslovom «Nove agresije na hrvatski jezik». Razloga za takvu tribinu bilo je u zadnje vrijeme i previše. Kako je uvodno rekao predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec početkom 21. stoljeća nastupilo je razdoblje destrukcije i dekonstrukcije hrvatske države. Budući da država i nije drugo nego okvir i štit jedne kulture, razorni su napadi krenuli upravo na hrvatski kulturni identitet a stožerni njegov dio je hrvatski jezik. Premda zapisan u Ustavu RH, hrvatski jezik se relativizira i pokušava vratiti u stanje u kojemu je bio u vrijeme dviju Jugoslavija, a niječe se izravno ili posredno čak i njegova posebnost te opet oživljavaju zablude o nepostojećem srpskohrvatskom jeziku. Na tribini su nastupili dr. sc. Nataša Bašić, leksikografkinja i jezikoslovka, prof. Jasmina Nikić, stručnjakinja za govornu komunikaciju i dr. sc. Mario Grčević, docent na Hrvatskim studijima.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 08. studenoga 2010.

Ne stišavaju se reakcije na posjet srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića Vukovaru. U Zagrebu je postojao, ne znam postoji li još, dućan ili omanja galerija pod nazivom "Čudo hrvatske naive". Pod isti naslov mogu se svrstati mnoge reakcije na Tadića i njegovu ispriku, čak iz pera kolumnista za koje bi bilo teško reći da su inače naivni, no valjda su podlegli trenutku općega licemjerja što je pratilo rečeni posjet, ili su ih vlasnici listova (listom stranci) uputili kako treba komentirati, u skladu s njihovim ciljevima na jugoistoku Europe. Bilo je i komentatora koji nisu pristali na tu igru, poput Tihomira Dujmovića u "Večernjem listu". Da nakon Vukovara nije najavljen i posjet Borisa Tadića Zagrebu, ne bih se sada upuštao u tu priču koja ostavlja gorak okus u ustima, ali je službeni posjet najavljen i mora se reći ono što je ostalo u zraku – a ostalo je sve.(H.Hitrec)