Posljednjih nekoliko dana aktualna je polemika između premijera Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića. Dodik je između ostaloga zaprijetio kako bi se mogao zauzeti za zaustavljanje dotoka vode iz hidroakumulacije Trebišnjice kod Trebinja na dubrovački plato zbog odustajanja Hrvatske od gradnje mosta na Savi kod Gradiške preko kojeg bi se iz RS-a prelazilo u smjeru Okučana. Takva reakcija uslijedila je nakon nedavne Mesićeve izjave dane za njemački «Spiegel» u kojem je Dodika nazvao "novim Miloševićem", a za Republiku Srpsku rekao da je "bačva baruta koja svakog trenutka može odletjeti u zrak". Na te riječi Dodik je uzvratio poprilično teškim optužbama, kako na račun Mesića, tako i na račun Hrvatske. No, ono što je ovoga puta posebno zanimljivo jest taktika koju je Dodik odabrao za napad. A to su, da bi ironija bila veća, način i riječi kojima se Mesić obračunava sa svima i svime tko je na ovaj ili onaj način bio i imalo blizu vlasti tijekom devedesetih. Tako se Mesić našao napadnut istim oružjem kojim se počesto i sam koristi u obračunu s vlastitim političkim neistomišljenicima.(mmb)

 

 

U petak je kao što je bilo najavljeno za novog ministra unutarnjih poslova imenovan Tomislav Karamarko. Pri tome nitko u Saboru nije postavio pitanje što je dojučerašnji ravnatelj Protuobavještajne agencije - čija je zadaća "prikupljanje, analiziranje, obrađivanje i ocjenjivanje podataka o djelovanju stranih obavještajnih službi kao i o djelovanju pojedinih osoba, skupina i organizacija na teritoriju Republike Hrvatske koja su usmjerena protiv nacionalne sigurnosti" - učinio na polju borbe protiv organiziranog kriminala, a zbog čega je po tvrdnjama svih vodećih političara ugrožena sigurnost u državi. Ali su zato mediji i neki opozicijski političari natjecali prošli tjedan oko isticanja visoke profesionalnosti Tomislava Karamarka, uz naglasak na nasušnu potrebu da ima odriješene ruke u kadrovskim pitanjima. Sam Karamarko istaknuo je kako u policijskim redovima "nitko tko se ne će uklapati u koncepciju profesionalnog pristupa svom poslu ne će moći opstati". A što to zapravo znači, vjerojatno se htjelo pokazati odmah na početku izborom prvog i najvažnijeg suradnika. Naime, za ravnatelja policije upravo na Karamarkovo insistiranje došao je - Vladimir Faber.(mm)

 

 

Mladen Kirasić, hrvatski branitelj, rođen 1939.g. u Zagrebu, danas je teško bolestan, opstruktivna bolest pluća, zbog posljedica niza prehlada u svim vremenskim uvjetima u rovovima na prvim crtama obrane iz 1991. godine. Mladen nakon bolničkog liječenja leži sada u stanu u Zagrebu, Mesnička 43, posve onemoćao, jedva govori, 24 sata s aparatom za kisik, ima kateter, pelene... Nužno mu je potrebna intenzivna medicinska skrb, medicinski preparati i pomagala za njegovanje bolnih rana decubitusa, koje mu se otvaraju na leđima. Uz medicinsku njegu koju ima od patronaže ujutro, potrebna mu je i dodatna pomoć navečer prije spavanja – njega medicinske sestre koju je potrebno platiti.(D.Borovčak)

 

 

U sjeni ova dva bora godinama su ležale kosti dvojice braće kojima se križni put završio ispred suhopoljske župne crkve.Tijela žrtava, na brzinu zakopana u nedovoljno dugačku raku, svojim položajem podsjećaju na borove koji pored njih rastu. Zakopao ih je pokojni Franci Fett, kojeg su partizani natjerali na taj čin. Došli su po njega u njegovu kuću. Dok se Franci Fett trudio da jednog brata smjesti u raku, drugi je, naslonjen na jedno od ova dva drveta, čekao svoj red za smrt.(V.Ljubičić)

 

 

Ubojstvo Ivane Hodak osim brojnih osuda pokrenulo je i političku lavinu s ciljem smjena aktualne Vlade. Najotvoreniji je u tom smislu bio Zoran Milanović, predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske, koji je u ime predsjedništva te stranke zatražio ostavku Vlade i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora. Predsjednik Mesić nije zatražio prijevremene izbore, ali nije skrivao ni kako se u svojim željama ne razlikuje puno od Milanovića: "Nisam siguran da je moguće ići na prijevremene izbore s obzirom na odnos snaga u Saboru, ali i u cijelom društvu. Pravo je SDP-a da to traži, ali mislim da je to nemoguće izvesti". Budući, dakle, da i predsjednik procjenjuje kako je odnos snaga u Saboru i, posebno važno, u cijelom društvu takav da se ništa ne može napraviti preko nekakvih izvanrednih izbora, nekima je pala na pamet nova genijalna ideja - izvanredno stanje!(mm)

 

 

Krvničko ubojstvo 26 godišnje odvjetnice Ivane Hodak, kćeri Zvonimira Hodaka, odvjetnika generala Zagorca i bivše potpredsjednice Vlade, članice HKV-a Ljerke Mintas Hodak, ovih je dana izazvalo brojne reakcije javnosti. Mediji su se doslovce natjecali u potrazi za što aktualnijom informacijom, a mnogi od njih su čitavi slučaj tumačili na ovaj ili onaj način, većina kojih se temelji isključivo na nagađanjima i presumpcijama, manje ili više objektivne naravi. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća na tu je temu objavio nekoliko priloga, izdano je i priopćenje HKV-a , a posljednji u nizu objavljen je i komentar dopredsjednika naše udruge, akademika Slavena Barišića - Tko će vjerovati u hrabrost? Te priloge, ali i sve ono što se vezano uz tu temu moglo saznati iz hrvatskih medija, svojim su komentarima popratili i čitatelji našega Portala. Sukladno tome zanimljivo je baciti pogled i na komentare građana, čitatelje dvaju najvećih portala, one Večernjega i Jutarnjeg lista. S obzirom na njihovu čitanost, ali i broj objavljenih mišljenja anonimnih čitatelja, može se dobiti nekakav realniji uvid u način na koji je hrvatska javnost doživjela i percipirala pozadinu ubojstva mlade Ivane Hodak. Nakon pažljivog iščitavanja, jasno je da se spomenuti komentari mogu podijeliti na one koji smatraju da je pozadina politička i one koji smatraju da iza svega stoji mafija, odnosno kriminal.(mmb)

 

 

Kada stigne jesen i zamiriše kestenpire u slastičarnicama, znači da se bliži sajam knjiga u Frankfurtu, vjerojatno najveći i najvažniji među velikim i važnim prezentacijama duha otisnutoga na papiru. Svaka zemlja uz knjige izlaže i poneke svoje književnike, pa tako ponekad i Hrvatska. Ove godine je trebala nastupiti posve dobro izbalansirana ekipa, ali na kraju u Frankfurt odlazi samo jedan pisac. Ostale nitko nije ni pitao hoće li ići, pa onda oni ne će ni ići. Tako se nastavlja tradicija neslavnih i nemuštih delegiranja s razine države, društava spisatelja ili agencijsko-privatne ideološki (naravno lijevo) obojene inicijative, poput one koja je bila smislila lajpcišku udarnu skupinu,a skupina se među sobom počupala u pravoj balkanskoj maniri. Nego, još ima vremena (valjda) da se pronađe pisac ili spisateljica, pa da Hrvatsku reprezentiraju ipak barem dvojice ili dvoje. Recimo, Slavenka Drakulić bi vjerojatno vrlo rado pristala, ako ni zbog čega onda poradi ljubavi prema Hrvatskoj. Uostalom, Hrvatska ju je već delegirala u zadnje vrijeme na neke sajmove, pa što ne bi i na frankfurtski. Ali, ne lezi vraže, gospođa je nedavno dala tako otrovan intervju engleskim novinama o ustašoidnoj Hrvatskoj, da sada treba proći neko vrijeme kako bi se taj incident zaboravio, te će spisateljica opet reprezentirati Hrvatsku.(H.Hitrec)

 

 

Ubojstvo Ivane Hodak odjeknulo je kao pucanj u glavu čitave hrvatske javnosti. Dogodilo se neposredno nakon što je Austrija pristala na izručenje generala Zagorca u predizbornom, političkom kontekstu, iako se branio da mu u Hrvatskoj prijeti fizička likvidacija. Likvidacija se nije dogodila njemu ali se dogodila kćeri i suradnici njegovog hrvatskog odvjetnika. Time se legitimno otvara pitanje nije li ubojstvo Ivane Hodak akt izravnog pritiska ne samo na optuženika, njegove odvjetnike, sve odvjetnike nego i na cjelokupno hrvatsko pravosuđe, pa i na čitavu hrvatsku javnost. Mogu li odvjetnici slobodno izražavati svoje argumente, tužitelji pripremati akte optužbe po osobnom uvjerenju, a suci presuđivati po svojoj savjesti, dok motivi ovog i sličnih zločina nisu rasvijetljeni?(Akademik Slaven Barišić)