U subotnjem podlistku Večernjeg lista Obzor mogli smo pročitati u članku pod naslovom "3M - Strategija novina budućnosti" kako je predsjednik uprave Styrije Horst Pirker doputovao privatnim zrakoplovom na samo nekoliko sati u Dubrovnik, gdje je u sklopu prve Komunikološke škole Matice hrvatske održao predavanje o temi „Budućnost medija“. Ako se oljušte suvišne riječi, srž te ingeniozne strategije (3M strategija – multimedija, multikanali i multiplatforma) je u slučaju Styrije i Hrvatske da se do veće tiraže stiže Internetom, odnosno u konkretnom slučaju internetskim portalom Večernjaka - koji je "iznimno dobar, moderan i na međunarodnoj razini". S druge strane, strateg Horst Pirker nije znao objasniti kako to da dnevnik "24 sata" sa svojih 200 do 250 tisuća primjeraka dnevno ima danas veću nakladu nego Večernji i Jutarnji list zajedno. Što se tiče samih sadržaja, odnosno uređivačke politike, u članku u Večernjem listu nije bilo puno riječi. Ništa nismo saznali ni o temama na koje su se u svom otvorenom pismu Horstu Pirkeru podrobno osvrnuli uredništvo i suradnici Porala Hrvati AMAC krajem veljače [Otvoreno pismo portala Hrvati AMAC predsjedniku uprave Styrije]. Možda je gospodin Pirker mogao kupiti poštansku marku, uputiti sms-poruku ili e-mail i pristojno odgovoriti na to pismo, umjesto ići tumačiti u Dubrovnik da „Styria želi dati doprinos društvu, a ne samo ubirati profit“, te da „ne želi nikakvu moć i zato je slobodna i od politike i drugih moćnika“.(mm)

 

 

Bivši zapovjednik kanadskog bataljuna u sastavu mirovnih snaga UN-a Thomas James Calvin ponovio je svjedočeći na suđenju generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu da su se kanadske snage sukobile s pripadnicima Hrvatske vojske koja je, tvrdi, nakon mirovnog sporazuma odugovlačila s povlačenjem iz Medačkog džepa. Ovoga puta izostavio je svoje podatke o hrvatskim žrtvama spomenute «bitke», za koje su i hrvatski izvori kao i časnici UN-a koji su svjedočili nešto ranije u procesu sa sigurnošću ustvrdili kako ih nije bilo. Podsjećamo o konkretnoj nepostojećoj bitci u nekoliko smo navrata već pisali na Portalu( 1 ,2 ,3 ,4 ). Ipak fascinira upornost kojom Kanađani ne odustaju od priče o svojem imaginarnom sukobu s Hrvatima, iako im se ista kontinuirano osporava na način da je već mnogo takozvanih argumenata uspješno opovrgnuto. Ruku na srce, Kanađani od spomenute, ne zavaravajmo se isključivo političke konstrukcije niti mogu, a niti žele odustati. Kad bi se tako nešto dogodilo, bila bi to velika pljuska kanadskoj vojsci, ali i državi koja je svojim «hrabrim» vojnicima za srčanost i hrabrost u izmišljenoj bitci podijelila 800 medalja, proglasivši je ni manje ni više svojom najvećom bitkom od Korejskoga rata. No nitko i ništa ne može opravdati činjenicu da se i dalje dopuštaju zlonamjerne konstrukcije koje će, ako se ne spriječe, predstavljati povijesnu istinu i negativno obilježiti ne samo direktne sudionike borbe za slobodu vlastite države, nego i generacije koje dolaze. Zaustavimo laži! (mmb)

 

 

U poslijednja dva dana uzburkale su se vode u SDP-u. Nije da su do sada bile mirne, ali ipak se pokušavao održati nekakav površinski privid mira i sloge. No, kako se iz izjava pojedinih članova SDP-a već duže vrijeme dalo naslutiti sve manje prikriveno nezadovoljstvo kako trenutnim stanjem u kojem se sama stranka nalazi, tako i njenim još uvijek aktualnim predsjednikom Milanovićem, ostavka dojučerašnje dopredsjednice Željke Antunović ne bi trebala (a i nije) nikoga iznenaditi. S obzirom na činjenicu da vatromet taština, odnosno sukob starih i novih kadrova u SDP-u lagano tinja još od njihove izborne konvencije, a kako je stranka od kad je kormilo preuzeo mlad i nadobudan partijski kadar Milanović neosporno na silaznoj putanji, bar što se opće popularnosti među narodom tiče, zanimljivo će biti vidjeti kako će se stvari odvijati na slijedećem stranačkom kongresu. Bez obzira na činjenicu kako se Željka Antunović na ovakav potez najvjerojatnije nije odlučila iz samaritanskih razloga i brige za stranku, nego prvenstveno vođena vlastitim ambicijama da istu napokon i formalno preuzme, ne može se osporiti da mnogo stvari u unutarstarnačkoj hijerarhiji trenutno očito ne valjaju, odnosno da je mladi Milanović nametnuo svojevrsnu diktaturu, koja je zapravo u potpunoj suprotnosti sa svim onim liberalnim, demokratskim i «modernim» stavovima koje tako neumorno zagovara.(mmb)

 

 

Portal javno.hr objavio je dokumentaciju koja otkriva kako je predsjednik Uprave INA d.d. Tomisalv Dragičević 2000. godine poklonio nešto više od milijun kuna državne naftne kompanije INA-e, sestri Radimira Čačića Radmili Ramuščak. U cijelu aferu je nečasno upetljano još nekoliko visokopozicioniranih HNS-ovaca, uključujući i uglednoga zagrebačkog odvjetnika Marijana Hanžekovića. Također se iz dokumentacije može naslutiti kako su predsjednik Središnjeg odbora Hrvatske narodne stranke Radimir Čačić, kao i još neki visokopozicionirani članovi HNS-a "imali svoje prste'"u cijelom slučaju koji je Čačićevoj sestri donio milijunsku korist. Više puta spominjane financijske malverzacije Čačića, kao i nekih drugih HNS-ovaca ne bi trebale čuditi nikoga, ako se u obzir uzme činjenica kako je on o svome "specifičnom" načinu poslovanja u nekoliko navrata govorio čak i prilično otvoreno, ali se po onoj staroj "vuk ujeo magare" nije ništa dogodilo, osim što je za nagradu Čačić bio kandidiran kao jedan od premijerskih kandidata na prethodnim izborima. Predsjednik Mesić na sva se usta raspričao o problemima korupcije, sukoba interesa kao i o potrebi da se u mrežu konačno ulove i krupnije, a ne samo sitne ribe. Ako su te priče zaista i iskrene, u ribolov ne bi trebao otići daleko, dovoljno je da pogleda kako ribe grizu u njegovoj vlastitoj stranci.(mmb)

 

 

Nakon tri tjedna gotovo neprekidnih putovanja, u Republiku Hrvatsku vratio se predsjednik Stjepan Mesić. Podsjećamo, nakon prijateljskog posjeta pukovniku Gadafiju koji vodi Veliku Socijalističku Narodnu Libijsku Arapsku Džamahiriju, Stjepan Mesić uputio se u Japan, pa je nekoliko dana proveo u Vijetnamu, da bi se svjetska turneja završila s posjetom Amanu i razgovorima s jordanskim kraljem Abdullahom II. Osim nezaboravnih trenutaka o kojima ćemo zacijelo imati prilike čitati u memoarima današnjeg predsjednika RH jednom kada budu dovršeni, od predsjednikove turneje veliku korist imali su i građani. Bili su neko vrijeme pošteđeni predsjednikovih izjava. No, kao što se obično kaže, sve što je lijepo, kratko traje.(mm)

 

 

Kada netko na posao dođe umoran, usporenih pokreta i s vidnim podočnjacima, kolege odmah pomisle - mora da je pao neki dobar tulum. Pa prvo sipaju šale, zezaju i zafrkavaju. Onda krene znatiželja, gdje si bio, kod koga i s kim, jesi li se dobro proveo, daj pričaj malo. Baš sam zadnji petak ujutro bio u ovakvoj situaciji, pa znam iz prve ruke. No, umjesto potankog pričanja o uzbudljivim događajima koje sam proživio prošlu noć, ja sam morao biti vrlo kratak. I reći da sam zapravo gledao hrvatski dokumentarac, koji je nacionalna televizijska kuća premijerno pustila u terminu oko ponoći, odnosno s krajem negdje iza pola jedan ujutro.(mm)

 

 

Hrvatske oporbene stranke u četvrtak su u Hrvatskom saboru prigodom glasovanja o odgodi primjene Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa na članice EU željeli srušiti Vladu, kazao je hrvatski premijer dr. Ivo Sanader u Bruxellesu nakon sastanka s predsjednikom Europske komisije Joseom Manuelom Barrosom. "Oporba nije glasovala za prijedlog, ne zato što je protiv europskih ambicija Hrvatske, već zbog internih razloga. Shvatili su da jedan koalicijski partner neće podržati prijedlog Vlade i pokušali su srušiti Vladu, ali nisu uspjeli, dobili smo 77 od 153 glasa, što je 50 posto plus jedan". Pustimo sada na trenutak pitanje ZERP-a i pogledajmo na koji način i kako se radi u Hrvatskom saboru. Stajališe javnosti o potezu premijera Sanadera je, blago rečeno podjeljeno. Većina mu osporava odustajanje od primjene ZERP-a na članice EU-a, manjina ga podržava smatrajući kako u ovoj situaciji, kad je Hrvatska doslovno stavljena pred zid uz dvojbu ne ZERP ili EU, nego ZERP ili Zapadni balkan, nije bilo druge mogućnosti, odnosno da je od dva zla izabrano ono manje. No ono što je simptomatično, i za većinu hrvatskih političara na žalost normalno i uobičajeno ponašanje i praksa, jest ono demonstrirano od predstavnika oporbe prije dva dana u saboru. Toliko beskrupulozne želje za vlašću rijetko se može vidjeti na jednome mjestu i u količini u kojoj su je svima nama, a i ostatku svijeta prezentirali «domoljubni» dvojac Milanović-Pusić. "Lijevi" je duo izgleda toliko očajan, da im je pod cijenu rušenja Vlade bilo posve primjereno i nadasve lako prijeći preko svih svojih interesa i ideala u koje su se tako srčano kleli hrvatskome narodu još nedavno, u predizbornoj kampanji. Kako će Hrvatska i njeni građani zaista proći i kakav će kraj u cijeloj priči izvući ostaje za vidjeti, no sudeći prema reakcijama javnosti izgleda da su Milanović-Pusić definitivno napravili još jedan korak dalje prema političkom zaboravu, jer ih se ovoga puta javno odriče nezanemariv dio njihova dosadašnjeg biračkog tijela. Svako zlo za neko dobro.(mmb)

 

 

Nalazi se u Srbiji nedaleko Niša u SR Jugoslaviji. Logor je otvoren padom Vukovara i istočnog dijela Hrvatske. Smješten je u krugu vojarne iz koje je vojska otišla na ratišta, a ostali dijelovi jedinica koji su služili kao straža i vojna policija. Vojarna se sastojala od štabne zgrade koja je na jedan kat, pet zgrada tz.diviziona koji su bili na jedan kat, a u svakom divizionu su bile po dvije prostorije, jedna u prizemlju a druga na katu, pekare, konjušnice i nekoliko skladišta, a iza toga je bio poligon i zgrade autojedinice sa garažama i ostalim objektima za potrebe auto jedinice. Štabna zgrada, pekara i divizioni su poslagani oko nogometnog igrališta. (http://shp.bizhat.com)