Nalazi se u RH nekoliko kilometaa jugoistočno od Vukovara. Selo je nastanjeno velikom većinom rusinske i ukrajinske nacionalnosti, a ima nešto Hrvata, Srba i ostalog stanovništva. Srbi i JNA su u devetom mjesecu okupirali selo i odmah otvorili logore, gdje su izdvajali nepodobne iz sela i sve ostale koje su zarobili oko Vukovara. Logor je smješten u više privatnih kuća u blizini centra sela, kao i u zgradi MZ i školi. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

 

 

U posljednjem priopćenju s nadnevkom od 27. kolovoza ove godine Raspravno vijeće Haaškoga suda "nalaže kazneni progon Florence Hartmann ... zbog svjesnog i namjernog objavljivanja informacija čime se svjesno oglušila o nalog jednog sudskog vijeća". U tekstu se pojašnjava kako je Hartmann u svojoj knjizi "Mir i kazna", kao i u svojoj izjavi koja je uslijedila nakon objavljivanja knjige, otkrila informacije u svezi s povjerljivim odlukama Žalbenog vijeća MKSJ-a u predmetu protiv Slobodana Miloševića. Znači, kako stvari stoje, i Florence Hartmann je dužna čuvati tajne Haaškog suda jer na njima piše "povjerljivo". Čak iako je Milošević umro, ne dočekavši ni "p" od pravomoćne presude - što, usput budi rečeno, nikoga baš nije puno zabrinulo na Haaškom tribunalu. No, čuvanje povjerljivih informacija očito ne vrijedi kad je primjerice u pitanju hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je uostalom predsjednikom izgleda i postao kako bi se stvari izrežirale na način na koji je to, vezano naravno uz suradnju Hrvatske i suda u Haagu, uostalom i učinjeno nakon 2000. godine. Tako se sada i došlo u neuobičajenu situaciju da je tajna Haaškoga suda veći prioritet nego državna tajna. Naravno, kada je Hrvatska u pitanju, jer su za druge, počevši od Srbije kao agresora, vrijedila uobičajena pravila. (mmb)

 

 

Smanjivanje deficita ili barem njegovo zadržavanje na postojećoj razini, zadržavanje cijene plina na sadašnjoj razini, barem za stanovništvo, ali i možda za gospodarstvo, te nastavak korištenja instrumenta Povjerenstva za praćenje rasta cijena tri su ključne mjere u daljim nastojanjima hrvatske vlade u suzbijanju inflacije koje je na prvoj konferenciji za novinare nakon dvotjedne stanke zbog godišnjih odmora predstavio premijer Ivo Sanader. Poručio je kako je Vladi najvažniji rast standarda hrvatskih građana te da će mjerama Vlada do kraja godine inflaciju zadržati na šest do 6,5 posto. Da se ping-pong loptica prebaci s jedne na drugu stranu stola, nije bilo potrebno dugo čekati. U utorak navečer svoju je izjavu, sadržajno suprotnu onoj Sanaderovoj dao predsjednik SDP-a. Milanović se naravno ne slaže s premijerom Sanaderom i smatra da je inflacija realno veća od 6,5 posto te da Vlada ne može zaustaviti rast inflacije. Jer, ocijenio je, "Vlada, izuzevši rad Povjerenstva za praćenje cijena, ne radi gotovo ništa na obuzdavanju inflacije". I dok se njih dvojica već uobičajeno igraju mačke i miša hrvatski je standard sve slabiji i gospodarstvo u sve gorem stanju. Sve to nije ništa neobično ako se u obzir uzme kako uvoz konstantno raste naspram izvoza i kako je konkurentnost Hrvatske na svjetskom tržištu sve slabija. Jedino što hrvatski čarobnjaci iz Oza još uvijek na svojim konferencijama za medije nisu uspjeli izjaviti – jesu rješenja za navedene probleme.(mmb)

 

 

«Veliki» domoljub i novinar – kolumnist Jutarnjega lista Ivan Zvonimir Čičak, u hrvatskim je medijima ovih dana izazvao pravu pomutnju. No, nije Čičak učinio ili napisao ništa vrijedno spomena, barem ne u literarnom ili istraživačkom smislu, posebice ne nešto zbog čega bi ga kandidirali za bilo kakvu strukovnu nagradu, osim možda za promašaj godine ili ego stoljeća. Javnosti je naime od prije poznato kako je spomenuti novinar neposredno i na najgori mogući način pripomogao da se nedavno zbog kriminala po zapovjednoj odgovornosti osuđeni dubrovački kapetan Laptalo još više potisne u ponor srama i zaborava, bez obzira na to što se njegova navodna krivnja nije utvrdila i potvrdila niti jednim jedinim dokazom. No to i činjenica kako Laptalo još uvijek nije pravomoćno osuđen nije zasmetalo velikoga dušebrižnika Čička da raspali paljbu iz sveg raspoloživog oružja, ne birajući vrijeme, sredstva ni cilj, a sve u svrhu dokazivanja vlastite novinarske genijalnosti. Čičak je tako pisao i napisao kako presuda kapetanu Laptalu ne treba čuditi nikoga ako se zna da je Laptalo već prije bio pod istragom policije radi sličnih kriminalnih radnji za koje je i sada optužen. Iako je ministarstvo unutarnjih poslova takve navode opovrgnulo, a obitelj Laptalo protiv Čička podigla i privatnu tužbu, šteta je neosporno učinjena. Poruka je jasna – ti dokazuj nevinost koliko hoćeš, a tužitelj ili «dobronamjernici» koji bacaju sumnju ne moraju ni objaviti izvor. Ono što je također vrlo zanimljivo i istodobno jednako uznemiravajuće zasigurno su motivi koje pokreću raznorazne «Čičke» u hrvatskom društvu. Izgleda kako iza svih tih insinuacija i konstrukcija ponajprije stoji politika i viši interesi. Jer, slučaj se Laptalo (koji je povezan s kriminalom) tako vodi u nekim medijima kako bi se javnost priredila za osude u Haagu (slučaj povezan s politikom). Teško je povjerovati da iza takovih, usput budi rečeno poprilično prozirnih konstrukcija, ne stoje vodeći hrvatski političari, osvjedočeni «domoljubi» i humanisti. I zato se Ivan Zvonimir Čičak «ne skida», zato grize i ne pušta, baš kao pit bull terijer.(mmb)

 

 

Oko problematičnoga hrvatskog školstva, odnosno obrazovnog sustava u cjelini u medijima se odavno već lome koplja. Prijedlozi su različiti no vizija je ista, mnogo je toga što bi trebalo promijeniti i unaprijediti. No većina stručnjaka, posebice onih koji ne razmišljaju stranački i problematici pristupaju ponajviše sa znanstvenoga aspekta, drugim riječima stručno i objektivno, opravdano postavljaju pitanje, je li za ovu državu danas najoptimalnije moguće rješenje u svemu jednostavno prekopirati europski sustav, odnosno kao i u svim drugim sferama života automatski ispuniti sve želje i prohtjeve EU-je. Da li se itko od ljudi na vodećim pozicijama uopće zapitao može li to i hoće li na najbolji mogući način u Hrvatskoj funkcionirati ili će unijeti dodatni kaos u ionako već kaotični obrazovni sustav. Jer, prve poslijedice proeuropskih reformi itekako su vidljive, ali teško da se o njima, barem što se Lijepe Naše tiče može zaključiti išta pozitivno. Najveći su se problemi svakako ukazali na polju visokoga školstva u smislu takozvane bolonjske reforme, no situacija uopće nije bolja niti u nižim fazama obrazovanja. A što konkretno znači reforma školstva u Hrvatskoj koju od nas traži Europa? Europa forsira reforme jer na polju školstva sada već u zabrinjavajućoj mjeri «gubi» od primjerice Azije. No, opravdano se postavlja pitanje je li način na koji se spomenute reforme provode najoptimalnije rješenje. Jer, Europljani bi da svi učenici odnosno studenti budu prosječni, odnosno unutar njihovih zadanih fiktivnih gabarita «normale». S druge strane, ukalupljenost ubija izvrsnost, imaginaciju i individualizam, koji je jedna od poznatih karakteristika hrvatskoga naroda. Naravno, to ne znači da određene promjene i prilagodbe, odnosno inovacije koje naprosto nameće vrijeme i razvoj nisu potrebite, no upitno je koliko je uputno posve se odreći svoga prepoznatljivog sustava vrijednosti i pretvoriti mlade ljude u ukalupljenu šljakersku masu za Europu.(mmb)

 

 

Ovih dana godišnjih odmora zagrebačkim ulicama u slabom prometu izdvajaju se jednino brojni pauci, koji revno dižu nepropisno parkirana vozila. Što u našoj metropoli znači nepropisno parkirano vozilo? To je zapravo svako vozilo koje nije parkirano na za to označenom mjestu s istaknutom plaćenom kartom Zagreb parkingu, podružnici Zagrebačkog holdinga. Naime, propisi su toliko rastezljivo napisani da je praktički nemoguće u nekim dijelovima Zagreba, gdje nema označenih mjesta, legalno parkirati. Pa smo sretni kada nakon nekog obavljenog posla nađemo svoje vozilo tamo gdje smo ga i ostavili. Reklo bi se, svaka budala ima svoje veselje. I dok se mi eto tako unazad nekoliko godina, otkada je Zagreb parking prerastao u moćnu i visokoprofitabilnu kompaniju, zadovoljavamo malim uspjesima pri parkiranju, oni koji upravljaju javnim poduzećem Zagrebački holding posluju. U najvećem miru - bez uplitanja javnosti - koju se s vremena na vrijeme zabavlja perifernim temama. A, kako izgleda poslovanje u Zagrebačkom holdingu, nakon mjeseci i mjeseci otkada su procurile u javnost neke sumnje, a Igor Rađenović dobio po "glavi stanovnika", napokon doznaje Večernji list. U subotu je naime ovaj dnevnik objavio nešto više podrobnosti na temelju revizijskog izvješća koje je za Zagrebački Holding napravila revizijska kuća "BDO revizija Zagreb".(mm)

 

 

 

 

Nezapamćena stradanja na pragu 21. stoljeća od jeseni 1991.g. počevši od Vukovara, Pakraca ,Knina, Zadra, Šibenika, pa sve do Dubrovnika. U mjestima gdje je agresor slomio otpor branitelja ulazile su razularene individue u uniformama (JNA, četnici, šešeljevci, arkanovci, TO i dr.) Starce, žene, djecu, a posebice mlađe i vojno sposobne muškarce, bez obzira na to da li su sudjelovale u obrani ili ne, odvode u pripremljene logore pri mjestima i gradovima, koje su napadali, u tim logorima su vršena razdvajanja po spolu, nacijama, a potom izvode stravična mučenja i mučki ubijaju : noževima, sjekirama, palicama i vatrenim oružjem svih vrsta. Najmlađa ubijena osoba bila je samo šest (6) mjeseci stara, a najstarija osoba je imala 104 godine. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

 

 

Prije nekih dvanaestak godina, točnije, godinu dana nakon Oluje u organizaciji Hrvatskog helsinškog odbora, uz sudjelovanje brojnih znanstvenih, političkih i javnih radnika, u Zagrebu je održan skup na kojem se raspravljalo o temi "Srbi u Hrvatskoj - jučer, danas i sutra". Tada su se na skupu, koji je pokušao odgovoriti na pitanje što su Srbi Hrvatima i što je Hrvatska Srbima, jasno artikulirale dvije opcije. Hrvatska je pluralna povijesna zajednica i Srbi su dio hrvatske povijesti, rekao je u uvodnoj riječi profesor Ivo Banac, koji je također podsjetio na tradiciju bliskih i produktivnih međuodnosa dva naroda, još od vremena ilirskog pokreta, pa je podizanje zidova između njih nazvao antipreporodom. Gorljivim govornikom pokazao se i Žarko Puhovski. On je izrazio želju da se, već tada dok su rane još doslovno bile otvorene Srbi pozovu na povratak, «jer bez njih ne će moći biti ni hrvatske demokracije». (mmb)