Detalji

Objavljeno: 25. veljače 2009.

Hrvatska televizija prikazala je u subotu 21. veljače snimku koncerta “Šokačka rapsodija” održanog u rasprodanoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski još 6. svibnja 2008. Snimka je prikazana u terminu od 23 sata do 1 sat poslije ponoći. Smatramo da ovakvi vrhunski kulturni događaji zahtijevaju daleko primjerenije praćenje, kako na HTV-u, tako i od strane drugih medija. Velik dio ljudi u Hrvatskoj vjerojatno niti ne zna što je to Šokačka rapsodija, a, da se poslužimo modernim nazivljem, radi se o vrhunskom hrvatskom glazbenom proizvodu. Dakle, što je uopće Šokačka rapsodija? Radi se o projektu Društva za promicanje hrvatske kulture i baštine Šokadija iz Zagreba, koje od 2006. godine svake godine organizira koncerte tamburaškog orkestra od 100 tamburaša. Do sada su koncerti održani u Zagrebu S web stranice društva Šokadija (http://www.sokadija.hr/) možemo saznati da "Orkestar '100 tamburaša' s pravom možemo nazvati i hrvatska tamburaška reprezentacija jer u njemu svira većina najboljih hrvatskih tamburaša. Svi oni glazbeno su obrazovani. Tijekom godine sviraju u svojim orkestrima, tamburaškim sastavima ili kulturno-umjetničkim društvima a uz to pripremaju program za koncentriranje s ovim orkestrom koji se sastaje prema dogovoru, a najmanje jedanput godišnje.(djl)

Detalji

Objavljeno: 25. veljače 2009.

Nisam odmah reagirao na Šeksovo svjedočenje u montiranom «slučaju Glavaš», odnosno na potvoru HHO-a o lažljivom svjedoku. Vladimir Šeks ima putra na glavi u slučaju histeričnog akcijskoj plana za uhićenje generala Gotovine, ali nema u «slučaju Glavaš» gdje je svjedočio po istini, ničime ne opterećujući Glavaša već i zato što u doba navodnih incidenata nije imao ingerencije u Osijeku. Ono što je zasmetalo HHO i vjerojatno (posebno) osječkoga novinara iz hho-redova jest spominjanje pete kolone u Osijeku za vrijeme rata. Na spomen pete kolone doslovce podivljaju svi oni koji su petoj koloni na ovaj ili onaj način pripadali u sve vrijeme agresije na Hrvatsku – tvarno ili duhovno. A budući da u ovo današnje vrijeme imaju na raspolaganju sve poluge za krivotvorenje povijesti, eto i prilike da još jednom kažu kako nikakve pete kolone nije bilo, jer ako je bilo i ako netko nadobudan po tome stane čačkati, moglo bi se doći do zanimljivih imena. Za sada samo nekoliko osobnih iskustava. Bio sam nekoliko puta u Osijeku u jeseni l99l. i osjetio još toplo zgarište utrobe osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, pogođenog srpskim granatama. Uz tu zgradu, ali posebno i preko puta nje, bilo je s vojnoga stajališta interesantnijih zdanja, ali su srpske granate udarile baš u nju, vrlo precizno. Netko im je iz samoga Osijeka morao dati točne koordinate. Drugo: tko je pucao s krovova i s prozora, komu se pripadali ti snajperisti u Osijeku , ali i u svim drugim gradovima, uključujući Zadar i Zagreb? Pa zašto ne bi ti isti svoje zločine, onda i sada, pripisali drugima jer i to je dio petokolonaških zadaća?(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2009.

17. veljače ove godine u Jutarnjem listu je objavljen još jedan komentar Miljenka Jergovića. Ovaj put s naslovom “Blaga himna za divlji svijet” (Jutarnji.hr). Možda Jergovićev tekst i ne zaslužuje nikakav komentar, prvi je utisak pisca ovih redaka bio da se radi jednostavno o, oprostite na izrazu, idiotizmu. No, prvi me utisak prevario, radi se o organiziranom načinu djelovanja onih koji ne vole hrvatsku državu, a koji su gotovo posve okupirali medijski prostor. Stoga i ovaj komentar. U konkretnom slučaju pisac je Miljenko Jergović, o kome je već bilo riječi na stranicama ovog Portala. Ukratko, radi se o književniku i novinaru koji je tijekom opsade Sarajeva, može se slobodno reći, dezertirao iz Sarajeva u Zagreb (da, kada se radi o vojnom obvezniku, onda je prava riječ dezertirao). Svoje je napuštanje Sarajeva objasnio riječima da su oni koji brane grad isti kao i oni koji ga napadaju, čime se odmah jasno stavio na stranu svih onih kojima je cilj izjednačiti krivnje agresora i napadnutih, tj. onih koji se brane. Nikada se u svojim tekstovima nije pitao, primjerice, što bi bilo da su svi vojno sposobni Sarajlije pobjegli iz grada. Jasno je što bi se dogodilo, srpske bi snage ušle u grad i došlo bi do masakra, kao što je došlo u svakom naseljenom mjestu kojeg su zauzele srpske snage bilo u Hrvatskoj, bilo u Bosni i Hercegovini.(djl)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2009.

Zaista se rijetko dogodi da prođe čitavi tjedan, a da nas predsjednik Stjepan Mesić ne «počasti» kojom svojom izjavom od koje nam trenutno naraste tlak i dobijemo žgaravicu čak i ako je bioprognoza pozitivna. Čovjek bi nakon ovoliko godina zapravo pomislio da će na raznorazne bisere predsjednika građana oguglati, odnosno razviti svojevrsna obrambena antitjela, no kako godine prolaze i Mesićeve riječi postaju sve iritantnije i time teže probavljive. Tema zbog koje ga ovog puta spominjemo je odnos Hrvatske i Srbije, što je za hrvatskog predsjednika, s obzirom na učestalost bavljenja istom prava poslastica. Ono što je zanimljivo jest kako je njegova retorika vezano uz «napredovanje» hrvatsko-srpskih odnosa s vremenom postala puno slobodnija, otvorenija, jednostavno rečeno – jasnija. Ono što je dakle neprijeporno jasno jest kako Mesić stalno ima potrebu naglašavati kako su odlični hrvatsko-srpski odnosi preduvjet bilo kakvog razvoja i napredovanja tih dviju država, stalno se pozivajući na geografsku uvjetovanost istim «regionalnim» prostorom. Nitko pametan ne osporava da dobre odnose između dviju susjednih zemalja treba razvijati. No nitko pametan ne može samo tako prijeći preko stvari koje su se događale prije nekih petnaestak godina. A veliki se dio hrvatske politike ponaša upravo kao da ih je zahvatila kolektivna amnezija.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 23. veljače 2009.

O dr. Ivi Josipoviću kao o mogućem kandidatu SDP-a za predsjednika Hrvatske već smo pisali na Portalu (Predsjednički kandidat dr. Ivo Josipović). Pisali smo i o njegovim objektivnim referencama koje su u smislu obrazovanja svakako neupitne. Završio je Pravni fakultet (na kojem je i jedan od omiljenijih predavača), Muzičku akademiju, doktor je znanosti i sveučilišni profesor, stručnjak za međunarodne kaznene sudove, ali i skladatelj - komponira suvremenu glazbu, a tu su i brojne funkcije u Saboru. Čovjek «sjedi» i u mnoštvu Odbora. Mogućnost da ga SDP na kraju i imenuje svojim kandidatom ne bi trebala previše iznenaditi, pogotovo ako se u obzir uzme okolnost da i nemaju nešto pretjerano zanimljivih i kvalitetnih pretendenata za tu funkciju. No, u svojem prethodnom komentaru o dr. Ivi Josipoviću dotakli smo se i nekih segmenata njegova profesionalnog rada i zalaganja koji ozbiljno dovode u pitanje njegovu poželjnost za hrvatskog predsjednika. Josipović je sam za sebe istaknuo kako on nipošto ne bi bio običan fikus, nego više kaktus koji bi stalno bockao i podbadao. No u svojim izjavama kojima je počastio hrvatsku javnost u Stankovićevoj Nedjeljom u 2, jasno je dao do znanja i u kojem bi smjeru išlo to njegovo bockanje. Ukratko, Josipović bi bockao na isti način i u istom tonu kao i aktualni predsjednik Mesić za kojeg tako nestrpljivo očekujemo da ode u političku mirovinu.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2009.

Od kako je u Haagu započeo proces protiv hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača na Portalu su se često mogli pronaći komentari o pojedinim zanimljivim i bitnim dijelovima suđenja. Ponajprije se tu misli na iskaze svjedoka Tužiteljstva koji su redom padali na testu vjerodostojnosti, iako naravno, bez ikakvih kaznenopravnih posljedica izazvanih davanjem lažnih iskaza. No ništa od toga nije upalilo Tužiteljstvu koje u svojim rukama nema baš ništa što bi potkrijepilo teorije o zločinačkom pothvatu i etničkom čišćenju Srba u Oluji. Pa s obzirom da Tužiteljstvo nema ništa, ništa im nije ni preostalo nego izmisliti novu priču i ponovno, kao već mnogo puta do sada ucijeniti hrvatsku Vladu. A Vlada kakva već je onda je takvim ucjenama vrlo lako podlegla i primila se prljavog posla. U samoj optužnici od početka postoji teza o «prekomjernom granatiranju Knina», koja je nakon raspadanja svih drugih točaka za Tužiteljstvo postala «slamka spasa». Nju je valjalo u zadnji čas podebljati pronalaženjem nepostojećih topničkih dnevnika iz Oluje. Ovaj posao pripao je hrvatskoj strani, budući da su u haaškom Tužiteljstvu bili dovoljno pametni da se sami ne kompromitiraju ovakvim radnjama. A hrvatska strana odlučila je naravno nastaviti svoju dosadašnju sramotnu politiku prema Haagu i zasukati rukave. A zasukati rukave značilo je u slučaju nepostojećih topničkih dnevnika ni manje ni više nego fabriciranje materijala, odnosno dnevnika kako bi «gospoda» u Haagu dobila nešto što ne postoji.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 20. veljače 2009.

Tri dana nakon Nove Godine potpisano je tzv. „Sarajevsko primirje" između Hrvatske vojske i JNA i srpskih paravojnih potrojbi. 04.02.1992. naš Samostalni izvidnički vod poslan je u Županju a tamo smo dobili upute za daljnje zadaće. S obzirom da je upravo stupilo na snagu primirje, zadaća nam je bilo isključivo izviđanje terena u šumi Spačva prema okupiranom selu Lipovac koje se nalazilo gotovo na samoj granici sa Srbijom Srbi su Lipovac zauzeli još u Listopadu 1991.g. i to tek tri dana nakon što su se naše snage povukle iz Lipovca. Zbog čega su se naši povukli iz Lipovca bez borbe ostavit ću drugima da razmatraju.(uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 18. veljače 2009.

Valjda inspiriran najnovijim izjavama jednog od čelnih ljudi Dinama, HRT je u ponedjeljak navečer na velika vrata uveo u medijski prostor ideju o osnivanju nogometne Jugo-lige. Prvo je u središnjem Dnevniku odrađen prilog o mogućoj Jugo-ligi koja bi donijela smisao navodno besperspektivnom klupskom nogometu u Hrvatskoj, a onda je cijeli prijedlog dobio razradu u obliku emisije Otvoreno Mislava Togonala. Štafetnu palicu nakon toga preuzeli su i drugi mediji, pa je recimo danas jedan dnevni list podijelio s nama informaciju "srpskog Markovića" da se i predsjednik UEFA-e Platini raspitivao o temi koja je "posljednjih dana zaokupila zanimanje cjelokupne športske javnosti". No, pojednostavimo malo stvari i pokušajmo ipak dati pravu dijagnozu trenutnog stanja. Dakle, nekoliko istaknutih hrvatskih nogometnih odličnika vezanih ponajviše uz zagrebački klub Dinamo i Hrvatski nogometni savez u svojoj beskorisnosti za hrvatski nogometni šport došle su na ideju jalovost u europskim natjecanjima skrenuti u balkanske vode. Pa su spomenuti smislili zbog svojih natjecateljskih neuspjeha vratiti nas u dragu im prošlost, i hrvatske navijače ponovo sukobljavati s navijačima iz Srbije, ne bi li na takav način ostali nezamjenjiva avangarda domaćeg nogometa. I to je manje više sva suština prijedloga o Jugo-ligi. Kada si nesposoban išta napraviti u europskim razmjerima vrati se na Balkan - tamo ćeš ponovo naći zajednički jezik sa sebi sličnima.(djl,mm)