Detalji

Objavljeno: 24. siječnja 2010.

Kada razmišljamo o postignutom na zadnjim, predzadnjim i predpredzadnjim predsjedničkim izborima onda nam prva pada na pamet HDZ-ova vrhuška i njezin doprinos današnjem stanju u Hrvatskoj. Naime, ponajviše upravo njezinom zaslugom danas na političkoj sceni više ne postoji ni jedna jača državotvorna opcija. Zato je za bilo kakve ozbiljnije promjene u Republici Hrvatskoj potrebno krenuti ispočetka, od nule. No, za razliku od osamdesetih, kada se širom otvarao prostor za stranačko udruživanje, danas je hrvatska politička scena dobrim dijelom zasićena brojnim već osnovanim strankama pa je u neku ruku zadaća stvaranja nove stranke teža nego u doba prelaska na višestranački sustav. Druga mogućnost je promjena HDZ-ove politike, ali onda se postavlja pitanje kako to provesti sa sadašnjim HDZ-ovim vodstvom?(mm)

Detalji

Objavljeno: 21. siječnja 2010.

Tekla jedna rijeka. Sa suprotnih strana rijeke dva su imanja, s desne strane je imanje obitelji H. Nasuprot njima, preko rijeke imanje je obitelji S. Svaka se obitelj bavila svojim imanjem, svojom zemljom, ali je obitelj H. svoje proizvode, zbog spleta povijesnih okolnosti, morala prodavati po cijeni bitno nižoj od tržišne, obitelji S. Tako je to trajalo godinama, uz nezadovoljstvo i gunđanje obitelji H. No, jednog dana okolnosti su se promijenile, tako da se otvorila mogućnost svakoj obitelji da prekine s dotadašnjim načinom rada, i da svoje proizvode prodaje kome žele. Tako se mnogobrojna obitelj H. sastala s ciljem da se dogovore kako će dalje, da li će prodaju svojih proizvoda od kojih žive preuzeti u svoje ruke, ili će i dalje raditi po starom. Budući da je u raspravi bilo, istina malo, i disonantnih tonova, odlučili su glasovati. Mali broj članova obitelji H. nije želio glasovati, jedan zanemariv broj je bio za status quo (poslije se ustanovilo da je taj krišom, za naknadu, odvozio obitelji S: više proizvoda od količine za koju su bili plaćeni), a ogromna većina članova obitelji je, presretno, glasovala za promjenu, da se nakon desetina i desetina naraštaja osamostale, da sami odlučuju o svom imanju, radu i proizvodima, dakle o svojoj sudbini.(djl)

Detalji

Objavljeno: 20. siječnja 2010.

Najava budućeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića da će predsjedniku Srbije Borisu Tadiću prilikom svoje inauguracije predložiti «rješenje problema bez tužbi», nastavak je kontinuiteta zavnohaaško-destruktivne politike započete 2000 g. To je ona politika koja je pod krinkom ulaska Hrvatske u Europsku uniju rasprodala obiteljsko srebro, ponizila hrvatske branitelje, izručila hrvatske generale, uništila hrvatsko gospodarstvo, a hrvatske građane dovela na rub siromaštva, uništeći pritom svaki nacionalni ponos i svako dostojanstvo. Ukratko govoreći: to je sluganska politika kojoj su hrvatski nacionalni interesi zadnja rupa na svirali. U Europu, naravno, nismo ušli – jer sluzi ne priliči jesti za gospodarevim stolom - ali zato regionalna suradnja i regionalno zapadnobalkansko povezivanje ide punom parom.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 18. siječnja 2010.

U slučaju Andrije Hebranga smo svojedobno pogriješili u razmišljanjima da postoji konceptualna razlika između njega i Ive Sanadera. Sada smo se na izborima imali prilike uvjeriti da ne postoji. I Hebrang kao Sanader u političkoj hijerarhiji se prema gore ponaša podanički, a prema dolje bahato i nadmoćno. Posebno upečatljiva u tom smislu nam je tijekom kampanje bila priča "o dvije šefice" s kojom je Hebrang povlađivao Jadranki Kosor na predizbornom skupu u Gospiću. O tom skupu su mediji kao rijetko posjećenom HDZ-ovom skupu opširno izvijestili, a sam kandidat je pred cijelom hrvatskom javnošću ostavio dojam kao da se natječe za neku nižerazrednu funkciju u HDZ-u, a ne za trećega predsjednika samostalne i suverene Republike Hrvatske. A ako netko čak ni u predsjedničkoj kampanji nije u stanju sačuvati osobni integritet kako se može vjerovati da će to biti u stanju učini s nacionalnim jednom kada postane predsjednikom.(mm)

Detalji

Objavljeno: 17. siječnja 2010.

Ovih danas često se čuju rasprave o tome koliko je tko dobio, a koliko je tko izgubio na posljednjim izborima. U traženju odgovora na ovo pitanje možda je najbolje krenuti od onih koji se smatraju pobjednicima i zbog toga vesele. Možemo tako krenuti od Zorana Šprajca i Zorana Milanovića i njihovog desetominutnog prijateljskog "ćaskanja" u jednoj od prošlotjednih središnjih informativnih emisija Nacionalne televizijske kuće. Ili, možemo krenuti od novinara Drage Pilsela i Danice Juričić kojima se smiješe visoke pozicije u novom predsjednikovom Uredu, po obimu trostuko većem u odnosu na 2000. godinu. Međutim, čemu se spomenuti imaju stvarno veseliti nama i nije baš potpuno jasno. Pobijedili su u jednoj medijski dirigiranoj utakmici, pa to teško može biti neki poseban užitak. Isto tako, teško da može veseliti činjenica da je jedino za što će im ta pobjeda poslužiti nastavak politike gdje su Mesić, Račan i Sanader stali. Takvu politiku može voditi, oprostit će mi dragi čitatelji, svaka budala.(mm)

Detalji

Objavljeno: 11. siječnja 2010.

Prošli su još jedni izbori, ovaj put predsjednički. Za budućeg predsjednika glasovalo je okruglo 60% glasača od 50% koliko ih je ukupno izašlo glasovati u drugom krugu. Dakle, predsjednik države izabran je voljom manje od trećine glasača upisanih u biračke popise Državnog izbornog povjerenstva. Imamo trećeg predsjednika. A što smo dobili? Dobili smo ono što smo i zaslužili, predsjednika koji javno ističe da će predstavljati kontinuitet drugog predsjednika. Dobili smo, dakle, u najboljem slučaju za nas, ništa novo. No, kako su u posljednjih deset godina stvari uvijek završavale mnogo lošije nego što smo predviđali, naš je dodatni strah posve jasan. Jasno je međutim i što i kako treba raditi da se kontinuitet “hrvatske” politike od 2000. godine prekine.(djl)

Detalji

Objavljeno: 11. siječnja 2010.

Početak svake godine, pa čak i ove u kojoj su djelomično dominirali predsjednički izbori, na stanovit je način obilježen većom pozornosti koja se pridaje srpskoj manjini u Hrvatskoj. Razlog je tomu što pravoslavni Božić pada na 7.siječnja, dan poslije katoličkoga blagdana Sveta tri kralja, ali su razlozi i izvanvjerski, odnosno politički. Srpska manjina u Hrvatskoj znade iskoristiti dane prije pravoslavnoga Božića za prezentaciju i poruke, a kako je i Srpska pravoslavna crkva po povijesnoj tradiciji duboko u politici, to se i njezini velikodostojnici (pa i nižerangirani u hijerarhiji) pridružuju političarima. Tako dobivamo više-manje jasnu sliku stanja duha i bez teškoća možemo zaključiti kamo poruke smjeraju. Započelo je već uhodanim domjenkom, koji hrvatski političari ne propuštaju, posebno oni čije su stranke u koaliciji sa Srbima, a tako i oni koji bi po dolasku na vlast htjeli biti s njima u koaliciji. Zašto? To samo oni znaju, jer ovo nisu kasne dvadesete dvadesetoga stoljeća, niti je takva koalicija potrebna. Ukoliko imaju takve upute, onda su stvari razvidnije, i svjedoče kao i u drugim područjima o sluganstvu prema središtima moći koja danas upravljaju Hrvatskom.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 11. siječnja 2010.

Protekla zbivanja su nam zorno ilustrirala kako je važno imati Portal kao mjesto intelektualnog okupljanja, te izmjene misli i argumenata, u situaciji kada je medijski prostor gotovo potpuno monopoliziran jednim svjetonazorom. Mnogima je od nas to pomoglo, uključujući Upravni odbor Hrvatskoga kulturnog vijeća, da situaciju jasnije sagledaju i da donosu odluke koje su smatrali optimalnim. Zato posebno zahvaljujemo svim svojim čitateljima, a posebno onima koji su se potrudili pisati vrijedne komentare, bez obzira je li se Uredništvo s njima slagalo ili ne. Ujedno se na ovaj način naš Portal svrstao među rijetke medijske adrese u Hrvatskoj, koje, u skladu s najvišim demokratskim kriterijima, pružaju punu slobodu javnog govora. U ovom trenutku prosječna čitanost Portala kreće se iznad četiri tisuće ulaza dnevno, broj koji postaje usporediv s nakladom nekih ozbiljnih pisanih javnih medija.