Detalji

Objavljeno: 27. kolovoza 2010.

Ne znam što se događalo u vrijeme mojih pradjedova, ali znam što se dogodilo u moje vrijeme. Znam koliko sam straha pretrpjela, u kako teškim uvjetima sve živjela, kako je živjeti o kruhu i vodi, kako izgleda kad se ljudi potuku za hranu.... Znam kako zavijaju sirene za zračnu i opću opasnost, kako zvuči kad opali puška, rafal, zolja, kad eksplodira bomba, kad granata fijuče iznad glave, kakav zvuk proizvodi kuća kad se urušava... Znam kako je kad te avionom napadaju, a nemaš se gdje sakriti. Kad moraš danima sjediti u malom, hladnom i vlažnom podrumu a tlo podrhtava od granata, kad djeca plaču od straha....(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 25. kolovoza 2010.

Jučer je hrvatska Vlada iznijela prijedlog rebalansa državnog proračuna. Hrvatski sabor će uskoro raspraviti taj prijedlog, ali će ga, naravno, uz negodovanje oporbe (koja tradicionalno djeluje prema Pavlovljevom refleksu) potvrditi, budući da je samom izradom prijedloga rebalansa proračuna osigurana podrška koalicijskih partnera HDZ-a. Bilo je upravo dirljivo slušati predsjednicu Vlade Jadranku Kosor i ministra financija Ivana Šukera kako su obrazlagali da je njihov sveti cilj bio "osigurati održavanje standarda građana Hrvatske i njihovih stečenih prava". Pritom im osmijeh nije silazio s lica, kao da su napravili nešto epohalno za dobrobit Hrvata. Opet je hrvatska Vlada donijela, kako nam to znaju govoriti naše pokondirene tikve, na politički korektnom hrvatskom, win-win-win odluku. Sretni mogu biti građani, sretni mogu biti seljaci, sretni mogu biti sindikati. Prema Vladi, svi smo pobjednici, samo što toga nismo svjesni, i što se tako ne osjećamo. Jedina "dobra" stvar koju su zapravo napravili je kratkoročno kupovanje mira za sebe, i radi sebe.(djl)

Detalji

Objavljeno: 25. kolovoza 2010.

Duško Lončar spada u red samozatajnih, gotovo preporoditeljski nastrojenih, društvenih, prosvjetnih i književnih djelatnika koji žive izvan metropole, čak i u udaljenijim mjestima od metropole, ali koji svojim knjižnim radom, kao i cjelokupnim intelektualnim nagnućima, pokazuju da je provincija duhovna kategorija, odnosno da je provincijalizam stanje duha a ne zemljopisni pojam. On je cjeli je svoj radni vijek posvetio kulturnoj djelatnosti i književnom stvaralaštvu, povezujući zavičaj s metropolom, i ukorjenjujući u toj životnoj sredini književnost i duhovne standarde koji vrijede za veće i «razvijenije» gradove. Lončarova je najnovija knjiga objavljena pod naslovom «San o kazalištu». U njoj autor predočava javnosti svoje književne priloge posvećene kazališnim predstavama koje su se dešavale u Novskoj, odnosno prikaz predstava gostujućih kazališnih skupina i grupa koje su dolazile u ovaj grad. Knjizi prethodi vrlo inspirativan predgovor, pod naslovom «San o kazalištu», u kojem autor na literarno relevantan način govori o svooj opčinjenosti magijom kazališta još od srednjoškolskih dana. Ti su dani započeli u Virovitici gdje je pohađao nižu gimnaziju, nastavili se u učiteljskoj školi, fakultetu i prosvjetarskom pozivu. Snivanje o kazalištu kod ovog samozatajnog književnika još traje. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 24. kolovoza 2010.

Hrvatski su mediji s velikom pažnjom i ozbiljnosti popratili Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih autoritarnih režima. Kao što se, primjerice, moglo čuti iz mnogih informativnih emisija na televizijama i radiopostajama, ovaj dan obilježava se od prošle godine, odnosno, od kada je Europski parlament donio Rezoluciju o Europskoj savjesti, a u svezi europskih totalitarnih režima u prošlom stoljeću. Ova parlamentarna institucija Europske unije, u koju se predstavnici pojedinih zemalja biraju izravno na izborima, 23. kolovoza odredila je kao dan za komemoraciju svim žrtvama režima s kakvima smo se susretali još pred dvadesetak godina. Iskazanu veliku brigu hrvatskih medija za 23. kolovoza ne bi trebalo biti teško povezati s činjenicom da su mnogi naši sunarodnjaci i sugrađani stradali upravo zbog nacizma i komunizma. Radi se o stotinama tisuća žrtava koje tisak i elektronički mediji u skladu s najvišim europskim standardima nisu predali zaboravu, već su na istaknutim mjestima podsjetili na zvjerstva počinjena pod znakom svastike i crvene zvijezde.(mm)

Detalji

Objavljeno: 24. kolovoza 2010.

Zagrebačko glasilo koje orjunaši i jugonostalgičari cijene, «Jutarnji list», u broju od 1. kolovoza 2010. objavilo je članak «Dobro došli u Jugosferu, ona je već odavno tu». Članak je, razumije se, ispunjen političkim trijumfalizmom što se, eto, obnavlja njima neprežaljena Jugoslavija. Pod novim nazivom. Nema veze – važno da se obnavlja! U završnom dijelu ove političke novinarske papazjanije navodi se kultura kao čimbenik obnavljanja ove lešine. Pod naslovom: «Kultura: Dušu hrane pisci, glumci i pjevači» Pavićevi jugosferaši pišu:"Predsjednik Srbije Boris Tadić prije dva tjedna predao je našem Ivi Josipoviću ikonu Svete Bogorodice ukradenu iz pravoslavne crkve u Dalju. Ocijenili su to snažnim simboličkim, ali i političkim činom, jer je pitanje povrata umjetnina glavno na području kulturne politike između dviju država. Kulturnu je suradnju među prvima otvorio književnik Igor Mandić koji je u Beogradu 1996. objavio knjigu "Romani krize". Na FAK-u, festivalu alternativne književnosti, 2000. i 2001. gostovali su brojni književnici iz BiH, Srbije i Slovenije..."(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 24. kolovoza 2010.

Iako se premijera predstave „Lovački rog" dogodila polovicom srpnja odgledao sam je tek pred neku večer. Bio sam jedan od osamstotine gledatelja u prepunom gledalištu Ljetne scene na Opatovini i opušteno se smijao vodvilju Georgesa Feydeaua u kojem je zabuna u igri preljuba glavni dramaturški pokretač. Stariji gledatelji mogli bi se sjetiti „Gospona lovca" u izvedbi „Teatra u gostima", ali to im prisjećanje ne će omesti užitak gledanja mladih glumaca koji se sjajno snalaze u kajkavskom jeziku na koji je Vladimir Gerić preveo i prilagodio taj klasični Feydeauov vodvilj. Njihove brze, duhovito plasirane, začudne replike svako malo u gledalištu izazivaju salve smijeha i razdraganosti. Glumci Vid Balog i Adam Končić dostojni su nasljednici zagrebačke (agramerske, pučke tome i kajkavske) kazališne tradicije čiji su slavni prethodnici glumci Tito Strozzi, August Cilić, Borivoj Šembera, Mladen Šerment, Ivo Serdar, Relja Bašić, a Nela Kocsis i Nada Abrus mogle bi biti nasljednice Nele Eržišnik i Mije Oremović.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 23. kolovoza 2010.

Na Portalu Hrvatskoga kulturnoga vijeća 21. kolovoza 2010. objavljena je notica pod naslovom «Leopold Bogdan Mandić», preuzeta iz portala croatianhistory.net, u prijevodu osobe koja se potpisala inicijalima D.J.L. «Prema katoličkom kalendaru svake godine se 30. srpnja obilježava hrvatski svetac, sv. Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.). Rođen je u Herceg Novom u Boki kotorskoj, a umro je u Padovi, u Italiji. Bio je fizički deformiran i nježan, visok tek 1m i 35 cm, nespretno je hodao i zamuckivao, ali je razvio zadivljujuću duhovnu snagu. Iako je želio biti misionar u Istočnoj Europi, proveo je gotovo cijeli život kao odrastao čovjek u Italiji, živeći u Padovi od 1906. do smrti. Tijekom Drugog svjetskog rata proveo je godinu dana u talijanskom zatvoru ne želeći poreći svoju hrvatsku nacionalnost. Stalno je maštao o odlasku na Istok, no jednog je dana pričestio jednu dobru osobu. I, kako je to sam opisao, po svršetku zahvale Bogu, došla je do mene i rekla mi: "Oče, Isus mi je naredio da vam ovo kažem: Vaš je Istok svaka od duša kojoj pomažete slušajući njihove ispovijesti." Prilika je upozoriti našu vjerničku, književnu i svekoliku kulturnu javnost na nedavno objavljeno drugo i prošireno izdanje knjige don Ante Bakovića «Naš Bogdan», s podnaslovom «Životopis sv. Leopolda Bogdana Mandića» (Zagreb, 2010.).(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 20. kolovoza 2010.

12. kolovoza 2010., u članku «Marksistički sociolog sanja političku diktaturu», reagirao sam na stručni ispad prof. dr. Dražena Lalića koji je ponukan pojavom troje mladih ljudi na svečanosti Dana domovinske zahvalnosti u Čavoglavama, cijelu manifestaciju ocijenio negativno i zatražio političko procesuiranje en mass političkih neistomišljenika. Poznavajući metode političke borbe naših komunista upitao sam se, nisu li ta djeca zapravo plaćeni manekeni crvenog establišmenta koji preko njihovoga performansa nastoji ocrniti Domovinski rat i opravdati proces restauracije jednopartijskog političkog ustroja. Kao drugo, «predvidio» sam kako će novinsko etiketiranje navedene mladeži motivirati ostale njihove vršnjake da «u struc» crvenima » čine ono što ove dovodi do bjesnila, pa makar to bio rad u korist vlastite štete, ali i štete cijeloj naciji. (Đ.Vidmarović)