Premijer Sanader pokazao je još jednom kako je na ljestvici vrijednosti ništa osim njega nije važno. Recept i rezultat uvijek su isti. Manipulacije, skrivanje istine od javnosti, iskrivljavanje činjenica, podmetanja i sila. Rezultati? Zadnji njegov uspjeh izbor je za potpredsjednika Međunarodne demokratske unije (IDU) koja okuplja stranke centra i desnog centra iz cijelog svijeta, 26. lipnja u Parizu. Dakle, nakon izbora u rujnu prošle godine za potpredsjednika Svjetskog udruženja demokršćanskih stranaka (CDI) još jedna veliki korak naprijed za našeg premijera. No, sve to treba platiti. A moneta za potkusurivanje je Republika Hrvatska koja nezaustavljivo tone u sve veći kaos, anarhiju i apatiju. Točnije, Republika Hrvatska postala je, usudili bismo se reći, žrtveno janje za zadovoljavanje Sanaderovih osobnih ambicija u europskim, odnosno svjetskim okvirima. Jer, budući da Sanader nije zapravo nitko i ništa u tim okvirima, svoju poziciju može graditi jedino dajući na račun hrvatskih interesa ustupke svugdje gdje se to od njega traži i ne traži. Ovo drugo, kao uvijek novi dokaz potpune vjernosti svojim vanjskim "prijateljima" koji će ga možda malo potapšati po ramenu sljedećom prilikom kada se s njima susretne.(mm)

 

 

Kada dođe ljeto, svugdje u toplijem svijetu ljudi postaju ležerniji, pokazuju ono što inače ne bi, i uopće bivaju raspušteni kao djeca na praznicima. Doduše, u Hrvatskoj ta blagdanska raspuštenost traje od Božića prethodne do rujna u tekućoj godini, a posebno je 2008. bilo toliko sretnih spajanja neradnih dana te bi se moglo reći da smo dostigli savršenstvo dokonosti, kojemu je na putu još samo nedovoljno razvijeno umijeće ubijanja dosade, no za to je potreban novac. A njega, uglavnom, nemamo. Da ne bi bilo posve dosadno, pobrinuli su se svršetkom lipnja Bebić, Sanader i Mesić  (u nastavku teksta Besame, besame mucho), prvenstveno da bi zabavili sebe, a zabavu su nazvali Danom državnosti. Ne znam točno kojim protokolarnim redom, ali čini se da su prvo otišli u prvostolnicu i stoički izdržali što su imali čuti, naime, da je neka podanička čeljad prevršila mjeru dobrog ukusa u gaženju nacionalnoga ponosa. Sva su se tri soprana s vremena na vrijeme osvrtali, ne bi li ugledali tu čeljad i na kraju zaključili da čeljad nije u Katedrali. Zatim su sebi za zabavu priredili i svečanu sjednicu Vlade, na kojoj je Sanader odčitao neutralan, svijetloj europskoj budućnost posvećen tekst, Bebić ga je sivo slijedio, ali je onda Mesić počeo govoriti bez papira, «iz glave» ,što bi rekli školnici. A kada Mesić govori iz glave, uvijek je dozlaboga interesantno, jer zahvaća široku ljestvicu od Shakespearea do NDH.(H.Hitrec)

 

 

Nekoliko sati prije nego što će Francuska na šest mjeseci preuzeti predsjedanje Europskom unijom, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u ponedjeljak navečer ponovio je svoje kritike načina na koji se vodi Europa. Glede širenja Unije, Sarkozy je rekao da se protivi primanju novih članica, uključujući i Hrvatsku, ako Lisabonski ugovor ne ratificira svih 27 članica. «Vjerujem da je interes Europe širenje na Balkan. No ne može se širenjem rušiti Europu. Ako se ne želi Lisabon, imat ćemo sporazum iz Nice, Europa 27-orice bez Hrvatske» - rekao je Sarkozy. Reklo bi se - došao je trenutak istine. No, premijer Sanader nakon nedavno objavljene ankete prema kojoj je jasno vidljivo kako građani Republike Hrvatske većinski nisu oduševljeni ulaskom u EU izjavio kako je to eto zapravo odlična vijest, jer je iz toga vidljivo kako građani pažljivo prate europska zbivanja. Nema zbog toga sumnje kako će i izjava francuskog predsjednika biti odlična vijest za Sanadera - a već unaprijed se veselimo obrazloženju koje će sigurno biti novi biser.(mmb)

 

 

29. lipnja 2008. predsjedanje EU-om službeno su od susjeda nam Slovenaca preuzeli Francuzi i time vjerojatno donijeli Hrvatskoj jedno veliko olakšanje. Jer, iako se unaprijed moglo očekivati kako će slovenska politika pokušati dobro iskoristiti svojih pet minuta, točnije 6 mjeseci «vladavine», nitko ipak nije vjerovao da će Slovenci «zapucati» iz svog raspoloživog oružja. Ako bismo napravili kratki pregled ove šestomjesečne napetosti i pritisaka koji su kontinuirano dolazili preko granice, valja se ponajprije prisjetiti famoznog ZERP-a u svezi s kojim su Slovenci počeli paradirati još prije nego što je trebao stupiti na snagu, koristivši apsolutno svu moć položaja predsjedavanja Unijom za lobiranje, u smislu da se primjena istog Hrvatskoj nikako ne dozvoli. Naravno da se iza čitave galame oko ZERP-a i njegove primjene nisu nalazile tri slovenske koče i količina ribe koju bi one izlovile, već mnogo bitnije i Slovencima vitalnije pitanje rješavanja graničnih sporova s Hrvatskom, a na koje bi primjena zaštićenog ekološkog pojasa mogla imati velikog utjecaja, dođe li do međunarodne arbitraže. Sve u svemu u čitavoj je zbrci oko sastavljanja Vlade u Hrvatskoj Rupel iskoristio priliku i činjenicu da je hrvatskoj političkoj eliti već poslovično važnije zauzimanje udobnih fotelja i položaja koje donose moć i povlastice, a time i imovinsku korist, nego zaštita nacionalnih interesa.(mmb)

 

 

Forum za slobodu odgoja izrazio je u nedjelju duboku zabrnutost i ogorčenost činjenicom da su se makarski srednjoškolci odlučili "okititi" nacističkim simbolima.  U priopćenju se ističe kako je objašnjenje učenika da se radilo o šali jednostavno neprihvatljivo jer javno isticanje ustaškoga, fašističkoga i nacističkog znakovlja nipošto ne može biti šala, pa je netko itekako za to odgovoran. Krasno. I sve bi bilo u redu da ne postoji nekoliko nedoslijednosti, barem što se reagiranja spomenutog Foruma tiče. Pod broj jedan, učenici su se istina Bog slikali ispod znaka kukastoga križa, a njihovu neinformiranost, neznanje i glupost potvrđuje činjenica da se na slici uopće ne radi o nacističkom simbolu, već znaku budističke religije. Toliko o «ozbiljnosti i opasnosti» namjera nekolicine pubertetlija, koji vjerojatno ni sami ne znaju što su spomenutim činom htjeli postići, osim možda napraviti nepodopštinu. A podigli su medijske prašine i više no što je bilo tko mogao i sanjati, jer nekima dokazi o neonacistima u Hrvatskoj trebaju više nego ikada.(mmb)

 

 

Povodom Dana državnosti koji je 25. lipnja 2008 godine trebao biti obilježen svečanim mimohodom na Trgu bana Jelačića, a koliko je bio svečan svjedoče i fotografije objavljene reportaže na kojima je uz redom pošlihtane dužnosnike vidljiva tek nekolicina namjernih ili slučajnih promatrača, održana je i svečana sjednica Vlade, na kojoj su bili nazočni i predsjednici republike i Sabora, Stjepan Mesić i Luka Bebić. Nakon govora premijera koji je izlagao o hrvatskoj punoljetnosti i obvezama koje ona sa sobom nosi mikrofona se prihvatio predsjednik Mesić. No on je i ovu prigodu iz samo njemu znanih razloga iskoristio za raspirivanje vatre, odnosno podjela hrvatskoga društva na partizane i ustaše 60 godina nakon Drugoga svjetskoga rata. Mesić ni ovoga puta nije rekao ni riječ o stvarima vezanima uz tu temu o kojima bi se danas još jedino trebalo pričati, a to su žrtve. Žrtve kako fašističkih, tako i komunističkih zločina, koje nikakav maskirani antifašizam ne može prikriti. No predsjednika ni ovoga puta žrtve nisu zanimale. Uostalom, za njega su zločini samo oni koji su se dogodili u Jasenovcu, Bleiburg preko njegovih usana ne prelazi često, a i kad ga se dotakne spominje ga na način da mu se što više ospori kvalifikacija zločina počinjenog nad hrvatskim narodom. U jednom od svojih mnogobrojnih "nadahnutih" monologa, uspio je čak zločine s Bleiburga usporediti s onima iz Domovinskoga rata, jer po njemu Bleiburg ne može obezvrijediti antifašizam, kao što ni zločini u ratu ne mogu obezvrijediti Domovinski rat! (mmb)

 

 

Slovenska vlada odlučila je da će prije početka ovogodišnje turističke sezone na svojim autocestama umjesto postojećeg naplaćivanja cestarine na naplatnim kućicama uvesti sistem paušalnog plaćanja preko naljepnica (vinjeta). Takva je odluka i u Hrvatskoj, a posebice među turistima izazvala srdžbu i ogorčenje. Na prvi se pogled čini da je problematično to što će se vinjete, prema dosad objavljenim informacijama, moći kupiti samo za pola ili cijelu godinu, što će milijunima turista koji kroz Sloveniju prolaze ljeti na putu prema Jadranu i/li hrvatskim građanima koji zimi putuju prema skijalištima stvoriti dodatni trošak. No tih bi se 35, odnosno 55 eura moglo opravdati kad bi se naplaćivala usluga koja postoji. No situacija je znatno drugačija. Naime slovenske su «autoceste», ako ih se tako uopće može nazvati isprekidane mnoštvom magistrala, pa o punoj usluzi, koja bi čak i da postoji s obzirom na broj kilometara bila preskupa – ne može biti govora. Što se tiče mogućnosti preuzimanja bilo kakvoga rizika - ne isplati se, jer su predviđene kazne od 300 do 800 eura. Postavlja se pitanje što li su Slovenci time zapravo htjeli postići? Ako je i ovaj potez nekakv inat Hrvatskoj uoči turističke sezone, kojim nam se želi pokazati kako se eto s rogatim (a to bi u ovom slučaju trebali biti oni) ne valja bosti. No pitanje je tko će na kraju priče ostati izboden.(mmb)

 

 

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith ustvrdio je u ponedjeljak pred Haškim sudom, kao svjedok tužiteljstva, kako je 1995. onemogućavanje povratka srpskog stanovništva izbjeglog u Oluji bila hrvatska državna politika. Već ova izjava je začuđujuća budući da se mi ne sjećamo nikakvog onemogućavanja povratka srpskim izbjeglicama, a da je toga bilo nesumnjivo bi međunarodna zajednica, kojoj je sam Peter Galbraith bio jedan od glasnijih predstavnika, izvršila snažan pritisak na Republiku Hrvatsku. Na Haaškom sudu bivši američki veleposlanik je iznio još niz kritika na račun naše zemlje, pa je između ostaloga ustvrdio kako se radilo na zakonima i propisima koji su otežavali dobivanje hrvatskog državljanstva i povratak imovine. Također, naveo je kako je masovan palež i pljačke srpske imovine na prostorima oslobođenima nakon Oluje bili naređeni ili namjerno dopuštani . Podsjećamo, Galbraith je kao obećavajući mladi američki diplomat, s odgovarajućim obiteljskim «pedigreom», bio u Hrvatskoj u nekim presudnim trenutcima Domovinskoga rata, odnosno od lipnja 1993. do siječnja 1998. godine. No, njegova su djelovanja bila onda, kao uostalom i danas, malo je reći kontradiktorna. Štoviše, njegovo svjedočenje pokazuje kako nikada nije prebolio što njegovo čedo, zvano Plan Z4, nije zaživjelo i lansiralo ga u orbitu s ostalim diplomatskim zvijezdama koje su napravile zavidne karijere na račun naših stradanja.(mmb,mm)