Detalji

Objavljeno: 31. ožujka 2010.

Skupština Srbije u utorak je kasno navečer nakon 13 sati rasprave usvojila posebnu deklaraciju kojom se osuđuje zločin u Srebrenici. Time je Beograd, slobodno se može reći, riješivši se političkog balasta ostvario važan korak prema ulozi koju su mu mnogi namijenili - dominantnoga čimbenika na prostoru bivše Jugoslavije. U zamjenu za odustajanje od nerealnih političkih premisa Srbija sada ima aktivnu ulogu na Zapadnom Balkanu, gdje već ovom Deklaracijom o Srebrenici dijeli drugima lekcije što treba činiti. A ima li se na umu odnos snaga u Hrvatskoj, zadnji razvoj događaja u Srbiji mogao bi znatno ubrzati procese obnavljanja jugoslavenskih političkih i ekonomskih odnosa. (mmb,mm)

Detalji

Objavljeno: 29. ožujka 2010.

Nedavno objavljeno Pismo hrvatskih biskupa u povodu pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju prvi je snažni glas razuma na hrvatskoj javnoj sceni. U tom se dokumentu problem pristupa Europskoj Uniji postavlja na kritičan način, sagledavajući pro et contra, suprotno općem političkom i medijskom nazivanju zatucanim euroskepticima svih onih koji su tek eurorealisti. Zahvaljujući hrvatskim biskupima to je pitanje sada postavljeno na normalan, demokratski način. Treba ujedno spomenuti da je u europskim demokracijama to pitanje otvoreno postavljeno već od samog početka, napose među tadašnjim vodećim ideolozima i političarima, pa su kontinuirano postojale duboke konceptualne razlike o sadržaju i dometu europskih suradnji. Na jednom kraju političkog spektra nalazili su se pristalice nadnacionalne Europe a na drugom zastupnici Europe nacija, koje je predvodio francuski predsjednik C. de Gaulle. Slično kao ovi posljednji mislio je i predsjednik Tuđman. Povijest tih razlika je prikladno kratko ilustrirati preko četiri imena spomenuta u biskupskom pismu.(S.Barišić)

Detalji

Objavljeno: 29. ožujka 2010.

Hrvatski su inovatori proizveli prvi hrvatski automobil na električnu energiju. Da bi pokrenuli proizvodnju treba im novac, a banke u Hrvatskoj, one koje smo sanirali za deset a prodali strancima za pet kuna, ne pokazuju interes kako bi kreditnim linijama omogućile proizvodnju tog automobila. S jednim punjenjem baterije automobil napravi 250 kilometara gradske vožnje i pritom radi trošak od jedne desetine prosječnog automobila na dizel gorivo. Jasno je da banke u Hrvatskoj štite svoje proizvođače automobila i svoje distributere goriva i proizvođače auto-dijelova. Uostalom, zato su i kupile našu gotovo cjelokupnu bankarsku industriju. Hrvatska vlada možda bi poduprla proizvodnju ovoga automobila, koji je izazvao svjetsku pozornost, ali ona nema novca ni za božićnicu i regres vlastitih službenika.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 28. ožujka 2010.

Sastali se Ivo i Boris Tadić. Brzo nakon Tadićevog nedolaska na Brdo kod Kranja. Treba istaknuti hrvatski funkcionar spasiti što se spasiti može, kada čak i britanske novine kritiziraju Srbiju radi nekonstruktivnosti. S priznatim Kosovom za istim stolom Srbija se ne želi sastajati s ostalim partnerima na Zapadnom Balkanu što koči zapadnobalkanske integracije. A one su Londonu važne za supremaciju na jugoistoku Europe sve do Turske. Strašno! Siroti Britanci. Jugoslavija se svaki puta raspadne sa stotinama tisuća mrtvih tako da ju je svaki puta sve teže izintegrirati, pogotovo ako nije bilo nekog svjetskog rata. Srećom, kud London okom, tu Ivo skokom. Pa je Ivo pozvao predsjednika Republike Srbije da dođe zrakoplovom na Krk kako bi se susreli ležerno bez kravata. Tatatatira!(mm)

Detalji

Objavljeno: 25. ožujka 2010.

Glavno operativno tijelo u provođenju regionalne odnosno balkanske integracije na institucionalnoj razini jest Vijeće za regionalnu suradnju (Regional Cooperation Council – RCC) proizišlo iz Pakta o stabilnosti (Stability Pact - SP) za jugoistočnu Europu iz 1999. godine. Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu prihvaćen je na posebnom zasjedanju ministara vanjskih poslova, predstavnika međunarodnih organizacija, institucija i regionalnih inicijativa u Kölnu 10. lipnja 1999. Političku potvrdu dobio je prilikom sastanka na vrhu u Sarajevu 30. srpnja 1999., a operativno je zaživio održavanjem Regionalnog stola SP 16. rujna 1999. godine. Pakt je, dakle, usvojen za života dr. Franje Tuđmana, koji je nakon sastanka u Sarajevu izjavio da «Republika Hrvatska pruža djelatnu potporu Paktu o stabilnosti, čijoj izradi je i sama pridonijela» te je izrazio uvjerenost da »svi sudionici žele skupa da Pakt o stabilnosti postane događaj od dugotrajne povijesne važnosti». Dodao je, međutim, i to da su «za Hrvatsku neprihvatljive bilo kakve koncepcije o integraciji u neke neojugoslavenske i slične okvire, jer su one već dokazale svoju pogubnost».(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 24. ožujka 2010.

Nesumnjivo je, dakle, da je Jugoslavija nakon 1948. bila zemlja za koju su zapadni establishment, pa tako i Velika Britanija, pokazivali velike interese. Svojevrsnu potvrdu prijateljskog i savezničkog odnosa Jugoslavije i Velike Britanije predstavljao je posjet Josipa Broza Tita Velikoj Britaniji 1953. On se sastao s Churchillom, ministrom vanjskih poslova Anthonyjem Edenom i kraljicom Elizabetom II. «Za jugoslavensko je izaslanstvo osnovni politički diplomatski cilj posjeta postignut nakon što je je Churchill u zdravici izjavio kako su dvije zemlje saveznici: '... ako naša saveznica Jugoslavija bude napadnuta, mi ćemo ginuti zajedno s vama', rekao je Churchill». Jugoslavenski komunistički diktator je uživao velike simpatije svijeta, pa su ga tako Amerikanci nazivali «dominantnom figurom svjetske scene», Afrikanci «patrijarhom nesvrstanih», Englezi «simbolom dvadesetog stoljeća», a njemački kanceler Willy Brandt smatrao je Tita «darom sudbine». Uostalom, već sama nazočnost vodećih svjetskih političara i državnika na Titovu sprovodu, najbolje je pokazala odnos demokratskog Zapada prema Titu i prema komunističkoj Jugoslaviji, jednako kao što je izostanak većine vodećih političara i državnika na Tuđmanovu sprovodu pokazao odnos tog istog Zapada prema samostalnoj Hrvatskoj.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 23. ožujka 2010.

Završetkom Prvoga svjetskog rata četiri najveće poslijeratne sile - Velika Britanija, Francuska, SAD i Italija – na Versailleskoj su mirovnoj konferenciji udarile temelje novoga europskog i svjetskog geopolitičkog poretka, čiji je produkt bilo i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno kasnije Kraljevina Jugoslavija. Iako legitimirana idejom o južnoslavenskom zajedništvu, uspostavljenja je jugoslavenska država bila paravan za ostvarenje projekta «Velike Srbije», koji je projekt korespondirao sa strateškim ciljevima britanske politike na prostoru što ga se danas naziva «Zapadnim Balkanom» ili, u posljednje vrijeme, «Jugosferom». Kako bi se razumjela podudarnost srpskih i britanskih strateških ciljeva, najprije valja u osnovnim crtama objasniti britansku strategiju prema tome geopolitičkom prostoru.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 22. ožujka 2010.

Društvenu klimu već nekoliko godina na političkom i medijskom planu određuju demagogija i deviza – što gluplje to bolje. Politička demagogija i medijsko zaglupljivanje postalo je količinom i kakvoćom značajan model društvene kontrole manjine nad većinom. To što pritom stradavaju elementarna demokratska načela političko-medijske faktotume uopće ne zabrinjava sve dok ih vanjski čimbenici tapšaju po ramenima. Pamet, rad, načela i opće dobro izbačeni su iz javnoga života. Intelektualni potencijali svedeni su na marginu. Politički potencijali ne mogu proći stranačke politike negativne selekcije. Umjesto da se traže odgovori kako u globaliziranom svijetu biti i opstati, prihvaćena je crta manjeg otpora: Kako što manje biti i odreći se resursa održivog razvitka. I kad se uđe u krizu, izlaz iz krize nude nam upravo oni koji su nas doveli u krizu. Za betoniranje takvoga stanja svakodnevno skrbe se uređivačke politike.(N.Piskač)