Vladimir Zagorec koji u Austriji čeka odluku o izručenju Hrvatskoj, svoje je optužbe, iznesene na račun navodnih političkih ucjena predsjednika Mesića i njegovih najbližih suradnika ponovio i u razgovoru za austrijski list «Die Presse». Tako danas i u EU mogu čitati o manevrima predsjednikova kruga počinjenim navodno u namjeri da se dokopaju , kako Zagorec tvrdi nepostojećih dokumenata koji bi inkriminirali tadašnji najuži državni vrh, posebice pokojne Tuđmana i Šuška. Njegove su riječi, kako su uostalom nedavno prenijeli i neki hrvatski mediji, potvrdile i snimke austrijskih tajnih službi, iz kojih je vidljivo kako se Zagorcu za spomenutu uslugu nudi takozvani «deal» s hrvatskim državnim odvjetništvom. Ostavimo li po strani Zagorca i optužbe zbog kojih ga država kazneno goni i utemeljenost kojih će se tek utvrditi na sudu, ono što upada u oči jest očita opterećenost, moglo bi se reći opsjednutost dijela današnje hrvatske političke elite politikom koja je devedesetih godina prošloga stoljeća stvorila samostalnu državu i izborila slobodu. Koliko je dijelu njih i dan danas mrska pomisao na to vrijeme pokazuju i potezi očajnika, odnosno nespretni pokušaji da se i pod cijenu kršenja zakona i rušenja vlastitog političkog i moralnoga kredibiliteta na sve moguće načine što više ocrni ime prvoga hrvatskog predsjednika. Kampanja je to, koja se na perfidan i mora se priznati suptilan, ali i jednako toliko agresivan način vodi posebice od 2000. godine i koja je na žalost u dijelu hrvatske javnosti već i postigla određene učinke. No, iako moćna ta ista politička elita u svojim nastojanjima kontinuirano nailazi na probleme koje nije lako eliminirati. Jer potrebno je još puno više mudrosti, manipulacije i sposobnosti da bi se omogućilo modificiranje povijesne istine, posebice ako je ona dijametralno suprotna onome što se hrvatskoj javnosti danas na sve moguće načine pokušava uvaljati.(mmb)

 

 

Nakon nedavne smišljeno iscenirane «afere» u svezi s nastupom Marka Perkovića Thompsona na Trgu bana Jelačića povodom Dana branitelja i pokušaja da se hrvatskim građanima ponovno implicira koketiranje s ustaškim simbolima, što je već postalo ne samo bijedno nego i neukusno, mediji su ipak prenijeli vijest kako će spomenuti pjevač sa dvije pjesme nastupiti na HRT-u nakon utakmice Hrvatska –Turska. Ta je informacija potvrđena i od strane urednika sportskoga programa Brune Kovačevića koji je između ostaloga istaknuo kako je pjevačev nastup dogovoren još prije nekoga vremena i kako u toj činjenici uopće ne vidi neki problem. Lijepo od njega, no tako vjerojatno ipak, sudeći po njihovim najnovijim istupima u javnosti ne misle primjerice Vesna Pusić ili premijer Sanader. Jer Pusićka već danima optužuje Vladu kako podržava ustašoidnu (ma što god to značilo) politiku, a premijer se pokrio po ušima i kazao kako je Thompsonov nasup na Trgu bio štetan. Ima li mnogo razlike između vremena Jugoslavije kada je primjerice bila zabranjena jedna Vila Velebita, samo zato što se u njoj spominje Hrvatska i današnje zabrane Thompsonovih pjesama, primjetno je kako je princip vrlo sličan. Samo se današnje zabrane opravdavaju nekakvim ustaštvom. Ma kakvim, kojim i čijim, prestanite više hrvatskome narodu nametati povijesnu krivnju kako bi oprali svoje krvave grijehe i pustite ga da živi u svojoj državi, na svome tlu, s vjerom u Boga i ponosom u grudima. Zar tražimo previše?(mmb)

 

 

 

 

Nakon prve kave, koju kuham sam, odlazim na kavu i novine u malu kavanu. Pročitam "Večernji list","Jutarnji list i ponekad "Vjesnik",uz svaki dnevnik pet cigareta, osim ako mi netko i nešto ne digne tlak - recimo, zabrana pušenja - pa dođem i do kutije. Zatim polako ispijem čašu vode i na trenutak razmislim. Kao stari komparatist, ushićen sam vezama i odnosima, pa tako koračam u mislima tankom linijom koja veže pravopis "Jutarnjeg", Stjepana Radića, aktualne događaje u Srbiji, novo izdanje "Hrvatskoga školskog pravopisa», profesora Milivoja Solara i Vesnu Parun. Nedavno se u predizbornoj kampanji opet pojavio na beogradskim ulicama Stjepan Radić. On na slici, a Puniša Račić u tekstu, s jasnom radikalskom porukom da je Srbiji potreban Puniša, junak koji kažnjava izdajnike. Iz Hrvatske o tome ni riječi, naučila je na vrijeđanja iz Srbije kao magarac na batine. Bez obzira što su Radić i Račić rabljeni za unutarnje srbijanske sporove, očito je da bez strjelice prema Hrvatima ondje ništa ne može proći.(H. Hitrec)

 

 

Citat iz naslova pripada drugu Staljinu, a odnosi se na druga Tita. Ali, iako bi prva asocijacija u vezi s pobijenima bila nekoliko stotina tisuća Hrvata koji su posmicani nakon završetka Drugog svjetskog rata, Staljin izgovarajući svoju rečenicu nije na umu imao njih. Riječ je o likvidaciji najsposobnijih komunista koji su u tadašnjoj hijerarhiji bili iznad Tita pa su mogli preuzeti vođenje KPJ. Kako piše Večernji list, pisane dokumente i dokaze za takvu Titovu partijsku ulogu otkrio je lani u rujnu austrijski povjesničar i psihoanalitičar Silvin Eiletz (79) u Ruskom državnom arhivu za socijalnu i političku povijest (RGASPI) i većinu tih dokumenata objavio u jučer predstavljenoj knjizi “Titove tajnovite godine u Moskvi 1935.-1940.” Dakle, kako pokazuju istraživanja, Tito je i prije no što je došao na vlast bio ubojica. Što znači kako ga je od početka vodila isključivo gola ambicija i želja za vlašću, a sve ostalo bilo je uspješni paravan jedne beskrupulozne ambicije, radi koje je na kraju i stradalo stotine tisuća ljudi.(mmb)

 

 

Novinar britanskog The Suna, Brian Flynn, razgovarao je s Milivojem Ašnerom (95), Hrvatom iz Daruvara optuženim za ratne zločine u Požegi u vrijeme Drugog svjetskog rata za kojim je tjeralicu raspisao i Interpol. Županijski sud u Požegi Ašnera tereti za deportaciju stotina Srba, Židova i Roma u logore smrti, optužen je za genocid, zločin protiv čovječnosti i za ratne zločine. Nepotrebno je ulaziti u dublje lamentacije o Ašnerovoj krivnji, jer na kraju krajeva utvrđivanje iste spada u nadležnost suda. No ono o čemu se ipak nekoliko riječi može napisati jesu svakako dvostruki kriteriji. Svaki zločin treba zvati njegovim pravim imenom, no problemi nastaju kada se u tako osjetljivim pitanjima uporno primjenjuju dvostruki kriteriji. I zato, ne bi bilo nikakvih moralnih dvojbi i pitanja u vezi s straživanjem Ašnerove uloge u Drugom svijetskom ratu, bez obzira na činjenicu što se radi o osobi u blago rečeno poznim godinama, jer na kraju krajeva svi ljudi koji su u njemu i sudjelovali, a danas su živi, ne mogu biti mlađi. No opravdano se postavlja pitanje, ako je ovaj 95. godišnjak podložan kaznenom progonu, koliko ima i gdje su svi oni «Ašneri» koji su zločine počinili na onoj drugoj strani, prvenstveno prema hrvatskom narodu. Što je dakle s ubijenim Hrvatima i njihovim krvnicima?(mmb)

 

 

Predsjednik Mesić izgleda ne planira uskoro ni na godišnji odmor, a kamoli na političko umirovljenje. Pa iako se njegova predsjednička karijera neumitno približava svome kraju, predsjednik je, tko zna možda i po uzoru na svoga ruskog kolegu Putina, izgleda već izabrao «svog čovjeka» za naslijednika. Njegov izbor jasno pokazuje kako medijske najave o mogućem Mesićevom odmaku od HNS-a i približavanje SDP-u dokazuju onu staru «gdje ima dima ima i vatre». Naime, Mesićev novi čovjek i pouzdanik, navodno je Primorsko-goranski župan Komadina, koji će u listopadu navršiti 50 godina, a po svojim političkim stavovima nesumnjivo odgovara profilu političara kakvog traži Mesić. Komadina je, iako jedan od suosnivača SDP-a iz 1990. godine, na hrvatskoj političkoj sceni uspio ostati čovjek iz sjene. No, tijesna povezanost sa čovjekom koji je u svoja protekla predsjednička mandata za državne interese bio gotovo poguban, na žalost ne obećava mnogo toga ružičastog, pogotovo ako će uskoro na čelu države možda biti nečija lutka na koncu.(mmb)

 

 

Prije izbora čelnici HDZ-a najavljivali su promjene po kojima će se ukinuti odredba o nula promila, ne bi li dobili koji glas više. Izbori su prošli, i novi zakon o prometu je donesen. Ali s promjenama koje prije izbora nisu bile najavljivane, i koje su punu veće od ukidanja odredbe o nula promila. Radi se o astronomskim kaznama za prometne prekršaje, koje nas iz jedne krajnosti bacaju u drugu. Primjerice, oni koji zakasne proći kroz semafor i dogodi im se da im se upali crveno svjetlo još dok su u raskršću mogu biti kažnjeni s 5.000 kuna. Osim - ako se s prometnim policajcem ne dogovore drugačije. Naime, policajci po novom zakonu imaju pravo izreći i samo usmenu ili pismenu opomenu, ako procijene da je to dovoljno.(mm)