Predsjednik države Hrvatske i ove nas je godine "počastio" novogodišnjom čestitkom i porukom "svome" narodu. Na žalost u njoj, kao ni u onima prethodnih godina, nije naveo ništa što bi upućivalo da se u sljedećoj godini mogu očekivati određeni pomaci nabolje. Iako je ustvrdio kako su u proteklih godinu dana učinjeni veliki koraci približavanju EU-ji i NATO-u (zaboravivši pritom spomenuti pod cijenu kojih hrvatskih interesa koji su usput žrtvovani), zaključio je kako su mnoge stvari u ovoj državi još uvijek zabrinjavajuće, kao da se probudio iz zimskoga sna i govori o problemima koji nisu itekako plod velikim dijelom i njegovih, mahom diskutabilnih političkih poteza.

 

 

Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova u razdoblju od sredine devedesetih godina pa do Tuđmanove smrti – Mate Granić, ovih je dana ponovno tražen od većine medija u RH. No ovoga puta, nije pobudio interes javnosti vezano uz svoju sadašnju funkciju savjetnika predsjednika HSP-a Ante Đapića (jer svi znamo kako je taj dvojac na ovogodišnjim parlamentarnim izborima prošao), već je riječ upravo o događajima koji su se zbivali za vrijeme njegove vanjsko-političke karijere, točnije, uz akciju Oluja. Tako su on, i bivši predstojnik Ureda predsjednika Hrvoje Šarinić, pozvani na kratki obavještajni razgovor od strane haaških istražitelja. Granić i Šarinić uvjereni su da se u ovome slučaju radi o određenoj vrsti pritiska na njih dvojicu, jer se u Haagu pojavljuju u funkciji svjedoka obrane naših generala. I dok se Šarinić umjeren u svojim izjavama drži podalje od medijskih patki, Granić se ponaša upravo suprotno, dajući svoj doprinos imbecilnoj i krajnje zlonamjernoj ideji o dvostrukoj liniji zapovijedanja tijekom Oluje.(mmb)

 

 

Danas, poslije deset godina, zamišljam njegovu vitku figuru, nasmiješeno lice i usta koja izgovaraju za nj već poslovični poziv: - Iđemo, rode! Potom bi Mate Vučak, zbog brzine i odlučnosti zvan Čigra, ušao u autobus, koji je po tko zna koji put odnio bojovnike iz Ciste Provo, općinskog središta u Imotskoj krajini, prema jednom od mnogobrojnih ratišta gdje su ginuli oni, sinovi i kćeri krajine, među kojima počasno mjesto svakako pripada desetini iz Ciste Velike, selu navedene općine. Pred kraj proljeća 1991. počeli su vježbati na Kamen mostu, mjesto nadomak Imotskog u kojemu su se u vrijeme jugo - soldateske skupljali rezervisti. Tu su od tristotinjak ljudi stvorene tri, kasnije glasovite, satnije (Bobanova, Tolićeva i Zdilarova) koje će biti temeljac još čuvenije i herojske Treće imotske bojne, čiji se rođendan slavi 1. lipnja 1991. godine. (www.imotski.hr)

 

 

Slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel neizravno se zauzeo za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom bez izručivanja bivšeg ratnog vođe bosanskih Srba Ratka Mladića Haškom sudu. Rupel je na konferenciji za novinare u Bruxellesu na kojoj je predstavio prioritete predstojećeg slovenskog predsjedništva, na izravno pitanje novinara je li za potpisivanje SSP-a sa Srbijom i bez izručenja Ratka Mladića Haškom sudu, odgovorio usporedbom sa slučajem hrvatskog generala Ante Gotovine, kazavši da je Hrvatska četiri godine prije nego što je Gotovina izručen imala potpisan SSP."Trebalo bi jednako tretirati Hrvatsku i Srbiju", rekao je Rupel, dodajući da tu nije riječ o nekoj posebnoj tolerantnosti prema Srbiji, nego da su tu radi o regionalnoj stabilnosti. Te i takve izjave slovenskoga ministra, za nikoga ne bi trebale predstavljati posebno iznenađenje, posebice ne ljudima koji imalo aktivnije prate rad Haaškoga suda i njegova «postignuća» zadnjih godina. Ako se baci i letimičan pogled na presude koje su već donjete na štetu države Hrvatske, a koje se već danas tretiraju kao povijesno relevantne i argumentirane činjenice, te ako se pogledaju aktualne optužnice koje na optuženičkim klupama drže Hrvate iz Hrvatske i Hrvate iz BiH, a koje bi za hrvatske nacionalne interese mogle biti i presudne u negativnom smislu – jasno je da je Hrvatska danas objektivno ne izjednačena sa Srbijom u smislu krivnje, nego je još i u tri puta gorem položaju od nje. Sve je to logičan niz jedne politike koja se već godinama kontinuirano vodi s namjerom da se hrvatski narod i njegovi heroji oblate za sva vremena. Da se ne zavaravamo previše, najveći pritisci u tom smislu dolazili su i danas dolaze iz svijeta, no da nisu imali (i još uvijek ga imaju) takvo plodno tlo i svesrdnu «suradnju» velikoga dijela hrvatske političke elite, stvari bi za Hrvatsku vjerojatno izgledale puno bolje  nego što je to slučaj sada.(mmb)

 

 

Nedavno je HHO (tzv. Hrvatski helsinški odbor) imao neku obljetnicu ili skupštinu, nije važno, kojoj su nazočili poznati gosti, poput Sanadera primjerice, a slovo je držao novi prvak HHO-a Ivo Banac. Premda je upravo tih dana afera Jagodnjak bila u punom jeku, HHO se nije ni jednom riječi osvrnuo na bezočnu diskriminaciju hrvatskih đaka u tom baranjskom mjestu. Umjesto toga, Banac je rekao da će se HHO od sada više baviti ekološkim temama. Nije cilj ovoga napisa HHO, koji je ionako izdanak šire organizacije koja se upravo utapa u kriminalu, a hrvatska grana koja je kriminal dotakla svojedobnim izborom Ivina, ionako grca u oskudici. Naime, premda mazohistička hrvatska država i dalje financira tu udrugu, neprežaljeni Sorosov izvor bio je kudikamo izdašniji i omogućio HHO-u da izraste u čudovište sa više od trideset zaposlenih ljudi, od kojih su mnogi vjerojatno bili zaposleni na suradnji s Beogradom i Savom Štrbcem, koji u svojstvu ljubimca Haaškoga suda priprema lažne svjedoke protiv hrvatskih zapovjednika u Domovinskom ratu i snuje o oživljavanju srpske paradržave u Hrvatskoj. Cilj ovoga napisa nisu ni gosti HHO-a na spomenutoj svečanosti, jer se Sanader nalazio u nezavidnoj situaciji čekača na mandat, pa mu vjerojatno ne bi bilo drago da je netko povukao slučaj Jagodnjak, jer računa na koaliciju sa Srbima (što je eufemizam za manjine). Pa su i on i njegovo Ministarstvo prosvjete lijepo prešutjeli diskriminaciju Hrvata u Hrvatskoj, i to ne kakvih god odraslih Hrvata, nego hrvatske djece. Ni dječju pravobraniteljicu nismo čuli.

 

 

Kao što su površni pratitelji političkih zbivanja zapazili, u slučajevima ZERP-a i NATO-a pojavljuju se u medijima spin-doktori, dakle plaćenici kojima je zadaća smanjiti štetu nastalu prijepornim potezima vlasti. Tako se o ZERP-u odjednom pojavljuje niz napisa koji moraju pripremiti javnost na krupne kompromise koji će anulirati učinak proglašenja ZERP-a. Usporedo marljivo pišu i doktori kojima je zadatak probuditi ljubav Hrvata prema NATO–u . Uz neke slabokrvne osobe, koje se već dulje bave tim poslom, pojavljuje se sada i profesor ustavnoga prava, dr. Smiljko Sokol. Kao gost suradnik u «Večernjem» (ll. prosinca) piše rubriku pod naslovom «Referendum o NATO-u već održan», s tezom da su zadnji izbori za Hrvatski sabor zapravo značili (i) referendum, čiji je rezultat u korist NATO-a.

 

 

 

Srpski zločini u Širokoj Kuli tijekom Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata, zorno svjedoče o pogubnosti hrvatske nagodbenjačke politike. Hrvatski se političari kmetskom podložnošću dodvoravaju svjetskim političkim mešetarima i bespogovorno izvršavaju njihove naloge. Rastaču hrvatsko zajedništvo, gaze po dostojanstvu, časti i ponosu svoga naroda. Po nalogu tih političkih mešetara sudilo se hrvatskim braniteljima u Rijeci, a sada se sudi u Den Haagu i Zagrebu.(www.hdpz.htnet )

 

 

Pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića, Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax održala je u ponedjeljak 10. prosinca u prostorijama Tajništva HBK u Zagrebu svoju redovitu sjednicu.Između ostalih aktualnih pitanja iz društvenog i crkvenog života u Republici Hrvatskoj, Komisija se posvetila razmatranju pitanja vezanih uz problem zaštite hrvatskih vodnih izvora i Jadrana, ističe se u priopćenju sa sjednice. Posebno je zanimljiv jasan i precizan stav Crkve glede mogućnosti eventualne odgode primjene ZERP-a, koju posljednjih dana na sve načine pokušava «progurati» predsjednik Mesić. Komisija tako smatra da se ne smije derogirati odluka Sabora kao vrhovnog zakonodavnog tijela u zemlji s obzirom na primjenu tzv. zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa u Jadranu što je u konačnosti u interesu i naših susjeda. Za razliku od Crkve koja svoje stavove o svim pitanjima koja su od presudne nacionalne važnosti govori otvoreno i s jasnim argumentima, predsjednik Mesić po tom se, ali i sličnim pitanjima odbija konkretno očitovati. Tako građanima koji su ga izabrali da štiti njihove i interese domovine, još uvijek nije u stanju pojasniti iz kojih se razloga Hrvatska svojih temeljnih prava zaštićenih međunarodnim zakonima treba odereći i zašto je u Bruxellesu dopustio da se njegov narod tako bezobzirno i neutemeljeno ucjenjuje.(mmb)