Nekoliko stotina tisuća građana sudjelovalo je na mitingu u četvrtak pod nazivom "Kosovo je Srbija" u centru Beograda, protestirajući zbog jednostranog samoproglašenja nezavisnosti Kosova, uz poruke da se Srbija ne će odreći svoje južne pokrajine.  S obzirom na činjenicu da se iz poruka srpskih političara jasno moglo razaznati prešutno odobrenje pa čak i svojevrsni poticaj upućen stanovnicima Srbije da ne odustanu od borbe za Kosovo, građanski neredi koji su popraćeni divljaštvom, nasiljem i paležom uslijedili nakon formalnoga završetka skupa nikoga ne bi trebali previše začuditi. Nemiri su tako rezultirali stradanjem oko 150 ljudi, a jedna je osoba pronađena i mrtva.  Najtraženija meta za razbijanje i paljenje bili su američko i hrvatsko veleposlanstvo, što su prenjeli i svi svijetski mediji. Simptomatična je činjenica da Srbi u trenutku kada doživljavaju tešku nacionalnu sramotu i poraz (s kojim Hrvatska nema blage veze) osjećaju veliku potrebu napasti baš hrvatsko veleposlanstvo. Fascinantno je zapravo koliko je malo potrebno da pritajena iskra mržnje ponovno plane. U srpskom loncu niti jedno zlo nije se kuhalo po recepturi koja garantira kakav će okus imati jelo na kraju, a svi ovi začini dodatno ga čine i neizvjesnijim i neukusnijim.(mmb)

 

 

Pokušat ću dati prikaz života, preživljavanje i stradavanje Osijeka i njegovog stanovništva za vrijeme najžešćih razaranja grada 1991. i 1992. godine, koja su svom stanovništvu Osijeka ostavila dubok i loš trag u sjećanju, ali i neizvjesnu budućnost s mnogobrojnim ekonomskim i gospodarskim neprilikama u kojima će se zbog ratnih razaranja i stradavanja mnogobrojnih tvrtki naći. Osijek do 1990. godine je bio četvrti grad po veličini u Hrvatskoj, za vrijeme tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Bio je poznat kao veliko školsko, sveučilišno, kulturno i industrijsko središte šire regije s mnogobrojnim tvornicama poznatim u cijeloj Jugoslaviji, kao što su «Niveta», «Saponia», «MIO», «Slavonijatekstil», «Kandit», itd., ali i fakultetima, kao što je i Teološki fakultet, kojeg su pohađali studenti iz cijele jugoistočne Europe.(www.106brigada.blog.hr)

 

 

Nakon što smo se prošloga tjedna u komentaru (Da ne bi bilo zabune!) osvrnuli na najave Vladimira Šeksa o predstojećim izmjenama Ustava, i to prvenstveno u smislu izmjena odredbi o propisanom broju glasova za referendum glede pridruživanja RH međunarodnim organizacijama, ovoga tjedna donosimo i drugi komentar na ovu temu. Naime, čini se da taština, nakon parlamentarnih izbora degradiranoga Šeksa ne dopušta da se za njega svjetla političke pozornice još ugase, pa je iz svoje nove funkcije šefa Odbora za izmjene Ustava odlučio za sebe izvući maksimum, ne mareći pritom kakve bi reperkusije za Hrvatsku njegova djelovanja mogla imati u bliskoj ili daljoj budućnosti.(mmb)

 

 

Kako piše Večernji list, saborski je Odbor za izbor i imenovanja u utorak poslijepodne bez rasprave i jednoglasno podržao kandidaturu Branimira Glavaša za člana Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Nakon što je ovaj prijedlog podigao veliku prašinu, uslijedila su objašnjenja premijera Sanadera kako niti jedan zastupnik HDZ-a zasigurno nije glasovao za Glavaša. Sličnu je izjavu dao i zastupnik srpske manjine Ratko Gajica, navodeći kako je tijekom glasovanja bio suzdržan. Bez obzira na ove (i druge) izjave, podatci i činjenice govore drugačije - sve kandidature za popunu brojnih radnih tijela Sabora dobile su jednoglasnu potporu svih nazočnih članova Odbora, a bilo ih je pet iz HDZ-a, dva iz SDP-a, po jedan iz SDSS-a, HNS-a i IDS-a te manjinski zastupnik Nazif Memedi.(mmb)

 

 

Da će situacija nastala proglašenjem nezavisnosti Kosova imati velike reperkusije na razvoj zbivanja u BiH iz dana u dan postaje sve jasnije i očitije. Pisali smo na portalu o nemaloj mogućnosti srpskih nastojanja da u razmjenu za, sad već svoju bivšu pokrajinu za sebe ušićare neku pogodnost na drugome području, a svi znaju da najveće pretenzije Beograd trenutno ima prema Republici Srpskoj. A najnovija zbivanja u BiH upravo potvrđuju teoriju o tome da je proglašenje nezavisnosti Kosova tek početak prvoga poluvremena utakmice. Naime, prije par dana iz Sarajeva su počele pristizati vijesti o navodnom nestanku originala Daytonskog sporazuma. Kako je prenijela Hina, član predsjedništva BiH Nebojša Radmanović tvrdi da u originalnom tekstu navodno stoji kako članovi Predsjedništva BiH mogu tražiti zaštitu vitalnog nacionalnog interesa kad se donose odluke u vezi s financijskim ustanovama i međunarodnim obvezama BiH. Bildtovim izmjenama to im je pravo navodno osporeno. Glasnogovornik OHR-a Oleg Milišić potvrdio je kako je Carl Bildt doista tehnički intervenirao 1996. godine u svezi s odredbama daytonskog sporazuma koje se odnose na Ustav BiH, no pri tom je istaknuo kako je to odavno poznata činjenica. Kazao je i to kako OHR prikuplja potrebne informacije da bi Radmanoviću odgovorio na adekvatan način. A ako je sporna činjenica zaista poznata već duže vrijeme, onda je zasigurno signifikantno da se ona od strane srpskih predstavnika na svijetlo dana izvlači baš sada.(mmb)

 

 

Nakon što je konstituiranjem novoga saziva Sabora, a nakon dugotrajnoga štrajka glađu, popraćenog angažmanom dijela hrvatske intelektualne elite i Katoličke crkve (vidi primjerice: Apel Ustavnom i Vrhovnom sudu RH u vezi s Branimirom Glavašem), Branimir Glavaš je ipak pušten iz pritvora da se brani sa slobode. Međutim, afere vezane uz njegovo suđenje nikako ne prestaju, dapače, čini se da nikada nisu bile jačeg intenziteta. Tako je, paralelno s njegovim izlaskom na slobodu buknula afera s rušenjem kuće u Dubrovačkoj ulici 30 u Osijeku u kojoj su, po optužnici u tzv. slučaju selotejp, pripadnici Samostalne uskočke satnije 1991. zatvarali i zlostavljali srpske civile, a zatim ih odvodili i likvidirali na obali Drave. Rušenje se dogodilo prije zakašnjelog dolaska policije sa sudskim nalogom o zabrani daljnjeg rušenja. Mjesec dana kasnije redakcija splitskog tjednika Feral Tribune najavila je (u ponedjeljak) da će se obratiti Europskoj komisiji i svim međunarodnim tijelima zaduženim za pregovore s Hrvatskom i upozoriti ih na, kako kažu, skandalozni tijek suđenja Branimiru Glavašu i sramotne događaje koji ga prate, za što odgovornim smatraju službenu hrvatsku politiku. Suzdržavajući se na ovome mjestu od nekih dubljih analiza i komentara, postavit ćemo samo nekoliko pitanja, koja svakako potiču na razmišljanje.(mmb)

 

 

Skupština Kosova u nedjelju je u Prištini aklamacijom usvojila deklaraciju o neovisnosti te pokrajine od Srbije. Promatrajući čitavu tamošnju situaciju neutralno i iz objektivnoga kuta, primjetan je znatan raskorak između logike stvari i međunarodnoga prava. Kao što znamo, druga se Jugoslavija sastojala od šest republika: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, te dvije autonomne pokrajine u sastavu Srbije: Vojvodine i Kosova. U Ustavu iz 1974. godine republikama je bilo priznato pravo na samoodređenje do odcjepljenja (ne i autonomnim pokrajinama), pa je tako Jugoslavija normativno (iako ne i stvarno) postala konfederacija. Što se pak Badinterovoga rješenja tiče, pravo na odcjepljenje potpisale su sve republike osim Srbije, čak i Crna Gora iz toga vremena. Međutim, i po tumačenju Badinterove komisije ovim pravom nisu bile obuhvaćene bivše autonomne pokrajine.(mmb)

 

 

Milan Ivkošić prošli tjedan osvrnuo se u Večernjem listu na javno okupljanje u organizaciji Kruga za trg za povratak imena Kazališni trg, a o kojem smo mi već puno pisali na Portalu. Budući da je Ivkošić jedan od ponajboljih komentatora danas u Hrvatskoj, sa zanimanjem smo pročitali njegov zadnji članak u kojem iznosi svoje dojmove sa skupa kojemu je sam nazočio. Pa tako Ivkošić piše da je skup bio pomiren sa svojom uzaludnošću, i da je Hrvatska izgubila interes za samu sebe. S obje ove konstatacije, međutim, teško se složiti. Prvo, skup nije bio uzaludan, već je dio procesa započetog Bozaničevim govorom na Bleiburškom polju u kojem se odnos prema komunističkim zločinima pokušava izgraditi na kritičkim temeljima. Drugo, nije Hrvatska izgubila interes za samu sebe, već su interes za Hrvatsku i novinarstvo lišeno propagande "izgubili" hrvatski mediji, uključujući i onaj za koji radi sam Milan Ivkošić. Pa mu se zato sve čini tako crnim.(mm)