Detalji

Objavljeno: 28. ožujka 2008.

Slovenski premijer Janez Janša izjavio je u četvrtak da će za mjesec dana održati novi sastanak s političkim strankama posvećen odnosima s Hrvatskom i najavio da bi arbitraža mogla biti jedini put za rješavanje otvorenih graničnih problema. Tom pitanju u Sloveniji se zadnjih dana opet pridaje neproporcionalno velika medijska pažnja, a Janša je nekim manjim strankama zamjerio da od toga rade glavnu temu uoči izbora. Naime, nacionalistički populizam u odnosima s Hrvatskom, koji prezentira Zmago Jelinčič, u vrijeme Janeza Drnovšeka bio je marginalna pojava, a u vrijeme premijera Janeza Janše postao je "mainstream" slovenske politike - tvrdi u komentaru od srijede ljubljansko "Delo", uoči sutrašnjeg sastanka Janše i predsjednika političkih stranaka na kojemu bi moralo doći do "objedinjavanja" političke strategije prema susjednoj državi. Zanimljiva je okolnost da se većina slovenskih političara (predvođenih Jelinčičem) konstantno izjašnjava kako Hrvatska zapravo danas provodi tvrdu nacionalnu politiku, poslijedice čega su aktualni međudržavni sporovi tih dviju zemalja, a takvo mišljenje dijeli i većina slovenskih građana. Poslijedica takve politike "pile naopako" nije samo ambicija da se Hrvatska diplomatskim putem stjera u kut i prisili na dodatne ustupke (iako je već na najboljem putu) nego i znakovito i sve izraženije međusobno zahlađenje odnosa među takozvanim "običnim" ljudima.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 28. ožujka 2008.

Manjača je ime planine, locirane oko 25 km južno od Banja Luke, logor je bio pod vodstvom Srba u bazi JNA koja je služila kao vježbalište za vojnike. Prema izvješćima, na tom području su se nalazili tenkovi, rakete i ostala vojna oprema. Zapovjednik logora je bio Božidar Popović. Manjača je farma okruženu ogradom, a prostirala se na oko 260 x 240 metara prostora. Unutar toga je bila ograda koja je farmu dijelila na dva djela. Ograde su bile oko 3 metra visoke. Zatočenici kažu kako su jedna polovica logora nije koristila sve do kolovoza 1992. U svakom djelu su bile po tri zgrade za zatočenike. Zgrade su ustvari služile kao spremišta , podijeljena po sredini hodnikom, a svake strane su bile po tri prostorije, bez grijanja. U svakoj od tih zgrada je bilo između 600 i 700 zatočenika, oko 00 zatočenika u svakoj prostoriji veličine oko 120 kvadrata. Ukupan broj zatočenika u logoru Manjača nije poznat, ali je sasvim sigurno kako je u ljeto 1992 bilo zatočeno oko 3.700 osoba što je potvrdio Međunarodni crveni križ. Kao i u drugim logorima, i ovdje su zatočenike selili, ali i ubijali. (http://shp.bizhat.com)

Detalji

Objavljeno: 27. ožujka 2008.

Jurica Körbler u Vjesniku napisao je komentar pod nazivom "Nema kraja histeriji susjeda", u kojem se ironično osvrnuo na nedopustivo ponašanje susjedne Slovenije tijekom njenoga šestomjesečnog predsjedanja EU-om. Tu se prvenstveno misli na korištenje te vremenski ograničene funkcije za rješavanje bilateralnih problema s Hrvatskom, posebice glede ZERP-a. No, isto tako naglašava kako u situaciji kad Sloveniji predstoje izbori, u slovenskom parlamentu histerija oko "problematične Hrvaške" postaje sve veća, a sve oštriji tonovi neodoljivo podsjećaju na srpsku retoriku od prije nekih petnaestak godina (a dijelom i danas), te neumitno smještaju Sloveniju na Balkan unatoč tome što su njenim političarima i građanima puna usta Europe. Sve što je Vjesnikov komentator napisao vrlo vjerojatno i stoji. No ipak, nešto mu je vjerujemo čak i nesvjesno u cijeloj toj hrvatsko-slovenskoj trakavici ili sapunici promaklo, a to je zapravo ključni dio kad se promotri cijeli mozaik događaja. Pa iako je više puta spomenuo kako Slovenija svojim ponašanjem koje manifestira u predsjedavanju EU-om izaziva opetovani podsmjeh europskih zemalja i kako je na taj način pridonijela rušenju europskih standarda same Unije, Körbler je izostavio ono najvažnije, a to je sirova činjenica - da je u svojim zacrtanim namjerama Slovenija uspjela. Hrvatska je od ZERP-a na kraju odustala, "ohrabrena" obećanjem o ubrzanju pristupnih pregovora. Obećanjem koje se po svojoj težini i vrijednosti može strpati u zajednički koš sa svim onim obećanjima i garancijama kojima je hrvatska politička elita već dugi niz godina uporno odlučila vjerovati, iako jedno demantira drugo i tako u krug.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 26. ožujka 2008.

Bivši hrvatski veleposlanik u Beogradu osamdesetjednogodišnji Zvonimir Marković, pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora jer je s oko 670 tisuća kuna donacije za veleposlanstvo podmirio svoj stambeni kredit, neće ići u zatvor jer mu je odlukom predsjednika države kazna zamijenjena u uvjetnu osudu. Prema odluci predsjednika Stjepana Mesića, objavljenoj u Narodnim novinama, Marković neće u zatvor ako u godinu dana ne počini novo kazneno djelo. Odluka o zamjeni kazne Markoviću objavljena je u posljednjem broju Narodnih novina, zajedno s već poznatom odlukom o 18-mjesečnom smanjenju kazne Zadranki Ani Magaš, osuđenoj na pet godina zatvora zbog ubojstva supruga u prekoračenju nužne obrane. Stječe se dojam da je upravo slučaj Magaš, namjerno ili ne, svrsishodno poslužio namjeni, odnosno da spomenuto veoma sporno i dvojbeno pomilovanje Markovića u medijima, a time i u javnosti prođe neopaženo. Ipak, to se nije dogodilo, pa smo se imali prilike izravno uvjeriti kako se predsjednik Mesić hvata u koštac s korupcijom.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 25. ožujka 2008.

Iz Haaga dolazi novi kamen smutnje oko kojeg se ponovno sukobljavaju interesi Hrvatske, Srbije i BiH, ovoga puta oko toga u kojoj će od tih zemalja biti smještena cjelokupna arhiva koja se odnosi na rad Haaškoga suda. Zapravo, vijest i nije tako nova i na ovu temu već smo pisali na Portalu u članku "Nezavisno povjerenstvo" Haaškog suda. O zadnjem razvoju događaja piše Davor Ivanković u Večernjem listu, napominjući kako je kao i uvijek u svojim zahtjevima najglasnija i najrevnija Srbija. U BiH smatraju kako je najveća šansa da se dokumenti pohrane baš u Sarajevu – zbog najvećeg broja ratnih zločina koji su tamo počinjeni. A Hrvatska? Hrvatska je i ovoga puta negdje po strani, iako poznata po velikoj revnosti u smislu suradnje i opskrbe tribunala svakojakim važnim dokumentima i državnim tajnama, koje po riječima Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra, tamo nikada nisu ni smjele dospjeti. Postavlja se pitanje kako je uopće moguća ideja o stvaranju nekoga međunarodno-pravno potpuno nejasno definiranog arhiva, koji bi sadržavao dokumente koje su države poslale samo i isključivo za potrebe rada Međunarodnoga suda, a ne radi davanja na uvid ili deponiranja na nekoj trećoj lokaciji. Što drugovi hrvatski političari zapravo još uvijek čekaju i očekuju, kada se zna da ideja o stvaranju takvoga arhiva postoji već duže vrijeme i zašto nisu poduzeli baš ništa da se zaštite nacionalni interesi – ili ono što je od njih još uopće i ostalo nakon što je predsjednik Mesić ničim izazvan prema Haagu vodio politiku koja je rezultirala iskrcavanjem tona strogo povjerljivih dokumenata.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 24. ožujka 2008.

4. gardijska brigada, znana pod nazivom «Pauci», osonovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od dragovoljaca i veće skupine mladih redarstvenika koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a. 4. brigada je jedna od onih postrojbi čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je isto vršeno u hodu tijekom izvršenja zadaća koje su postavljane pred njih. Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom "In hoc signo vinces" (U tom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica, operacija Maslenica, Zima 94, Skok-1 i Skok-2, Ljeto 95, a potom akcije Oluja i Maestral. U borbi za slobodu Hrvatske poginula su 193 pripadnika ove postrojbe. Na žalost, one koji su se hrabrima i nepobjedivima pokazali u ratu, pravi porazi izgleda očekuju tek nakon njega.. Tako nam je prispjelo pismo čitatelja Ante iz Splita u kojem upozorava na činjenicu da je prije nekoliko dana ta ista brigada  navodno ukinuta, bez da je Slobodna Dalmacija ili bilo koji drugi medij o tome donio niti jednu jedinu riječ. Posljednje sjedište 4. gardijske udarne brigade bilo je u Kninu. Ako je tome zaista tako, sada od Karlovca pa do juga Hrvatske nema više Hrvatske vojske, piše Ante. U svakom slučaju riječ je o logičnom nastavku trenda kriminalizacije Domovinskoga rata i odricanja svega i svih što bi se sa njime moglo povezati, uključujući i hrvatske generale koji sjede na optuženičkim klupama u Haagu.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 20. ožujka 2008.

Na stranicama ovog portala objavljeno je moje izlaganje u povodu godišnjice smrti pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana koje sam izgovorio 12. prosinca 2007. godine u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu. Oslanjajući se na reakcije na netom izvedenu predstavu „Zastave, barjaci, stjegovi“, prigodom stote godišnjice „Hrvatskog narodnog kazališta“ u Osijeku, analizirao sam ozračje koje se počela stvarati od same najave tog projekta, preko podmetanja za vrijeme njegovog nastajanja, do prvih reakcija javnosti i stručne kritike neposredno nakon premijere. Zaključio sam da se ponovno digla hajka na tekst i predstavu koja na drukčiji, slobodan, iskren i pošten, ne-dogmatski, ne-komunistički način tumači hrvatsku suvremenu povijest, njenih sedamdeset godina od 1920. do 1990. Ona nije politički pamflet već drama ljudi u povijesti/politici, komad koji se razvija kroz sudbinu pojedinaca. U tu svrhu sjajno je poslužila Krležina mreža likova i njihove isprepletene sudbine, nazori, ideologije, naravi, moral i politika. Jedan od nezaobilaznih lica, dramskih osoba koje su stvarale tu povijest bio je dr. Franjo Tuđman i njegova pojava u ovom komadu postala je glavni razlog da se jedan dio javnosti, javnih medija, činovnika u kulturi i kazališnih djelatnika unaprijed ideološki usprotivi tom projektu. Protimba predstavi nastavila se s podmetanjem o pomirbi ustaša i partizana (slučaj s nacrtom plakata za predstavu ), da bi kazališni izvjestitelji u nekoliko napisa i pamfleta oštro napali tekst i predstavu koju je s rijetkom pažnjom do sada odgledalo stotine gledatelja u Osijeku.

Detalji

Objavljeno: 20. ožujka 2008.

U nastavku donosimo prvi dio teksta iz predstave Miroslava Međimorca pod nazivom "Zastave, barjaci, stjegovi". Ugodno čitanje.