Prema Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu, koji je prihvatila Vlada na sjednici u četvrtak, Hrvatska će odvjetnička komora kao i do sada imati ovlasti utvrđivati odvjetničke tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, ali uz suglasnost Hrvatskog sabora. Spomenuta je odluka izazvala je buru nezadovoljstva u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, najvjerojatnije zbog postojanja svijesti o tome da je trenutno propisan cijenik usluga, prema kojem stranka jedan sat proveden sa svojim odvjetnikom mora platiti nebulozno visokih 500 kuna, nerealan i neodrživ. Primjerice, odvjetničke naknade u Hrvatskoj mnogostruko su veće od istih naknada u državama članicama EU. To naročito dolazi do izražaja kod visokih vrijednosti sporova, tako da prosjek odvjetničkih honorara za građanski spor čija vrijednost iznosi 600.000,00 eura u Njemačkoj iznosi 10.000,00 eura dok honorar hrvatskog odvjetnika iznosi čak 90.000,00 eura!(mmb)

 

 

U Hrvatskoj je prema podacima Hrvatske gospodarske komore iz veljače 2008. godine zabilježeno 756 tiskovina, od čega je 17 dnevnih, 82 tjednih, 31 dvotjednih i 262 mjesečnih te 365 ostalih redovitih i neredovitih tiskovina. Kako piše Javno.hr najnovijim preuzimanjem 75-postotnog udjela u NCL grupi, izdavačkom poduzeću Ive Pukanića, Austrijanci, odnosno Nijemci, potpuno su zavladali hrvatskim tiskovinama. U "hrvatskim rukama" je ostao samo riječki Novi list, koji je međutim, poput Slobodne Dalmacije, više regionalni nego nacionalni dnevnik. Vodeći nacionalni dnevni listovi i tjedni newsmagazini ( 24 sata, Večernji list, Jutarnji list, Globus i Nacional) pod germanskom su kontrolom. Neprihvatljiva prodaja i predaja hrvatskih medija inozemnim vlasnicima, samo je nastavak negativnog trenda prodaje banaka, hotela koji kao i medijske kuće generiraju iznimnu količinu novca, stoga su iznimno zanimljivi stranim korporacijama. No činjenica koja je još alarmantnija jest stajalište kakvo su zauzeli mnogi hrvatski političari i «stručnjaci» za sva pitanja, koji se smatraju kompetentnima govoriti i davati svoj sud o više manje svim segmentima od javnoga interesa. Primjerice, IDS-ovac Damir Kajin smatra da bi s obzirom na činjenicu kako HRT, Hrvatski radio i Hrvatska informativna novinska agencija (Hina) izvještavaju, građani trebali i požaliti što ih još nisu preuzeli stranci!?(mmb)

 

 

Nakon što se drama s prisilnim odvođenjem supruge Ive Pukanića u psihijatrijsku bolnicu Vrapče u samom tijeku njenoga razgovora s novinarima odvila još protekloga tjedna, a većina hrvatskih medija prešutno odlučila tu istu vijest u svojim emisijama i prilozima ne razraditi, (kao uostalom i udruge za ljudska prava predvođene Ivom Bancom) jučer su neke stvari u cijeloj priči ipak postale malo jasnije, a neka su pitanja konačno dobila i odgovore. No, odgovori su ovoga puta toliko poražavajući, čak i za bolje poznavatelje «slobode» medija u Hrvatskoj, ukazujući na očitu spregu koja vodi preko svih razina društva. Naime, jučer je na vidjelo izašao vjerojatan razlog medijske šutnje o aferi s gospođom Pukanić, koja je po svemu sudeći «spremljena na sigurno» u Vrapče kako ničim ne bi omela prodaju 50-postotnog udjela u NCL grupi, izdavačkom poduzeću Ive Pukanića, Austrijancima.(mmb)

 

 

Švicarska vlada zabranila je Carli del Ponte da u nedjelju u Milanu predstavi svoju kontroverznu knjigu «Lov, ja i ratni zločinci», u kojoj govori o svojem radu na dužnosti glavne tužiteljice na Međunarodnome kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju! U spomenutoj knjizi del Ponte je kao u svojevrsnom nastavku svojega «rada» na ICTY-u, iznijela niz neistina i dvojbenih, paušalnih i spornih ocjena o Domovinskome ratu, čime je nastavljen opći trend ne samo pokušaja da se izjednače agresor i žrtva, već korak dalje, odnosno, pretvaranje žrtve u agresora. Očito je zaključila kako se i ova spomenuta optužnica, kao i mnoge prije nje koje su podignute protiv hrvatskih branitelja temelji na tolikom broju iskonstruiranih, neistinitih elemenata i podvala, da joj treba «vanjska pomoć» u svakom obliku. A da je tome tako, najbolje pokazuju i jučerašnji izvještaji sa sudskog procesa u Haagu, gdje je Gotovinina obrana, predvođena Mišetićem, u dugotrajnoj, ali preciznoj prezentaciji sudskom vijeću, rabeći originalni i nemontirani materijal od kojega je nastao film “Oj Krajino” Zastava-filma, pokazala kako je tvorac filma manipulirao i namontirao ovaj “dokazni” materijal tužiteljstva. Zato, prvenstveno njima možemo uputiti svoju zahvalnost na naporima i profesionalizmu koje ulažu kako bi se svaki svjedok tužiteljstva i njihovi zlonamjerni iskazi razbili u komadiće. No, ovoga puta, čestitke ćemo uputiti i švicarskoj vladi koja bi svojim potezom prema vlastitoj veleposlanici del Ponte, kojim joj je zapravo upućena i opomena pred isključenje, trebala postati i biti primjerom mnogim svjetskim vladama i dužnosnicima o tome kako se i na koji način vodi pravedna i neutralna međunarodna politika.(mmb)

 

 

Slovenski premijer Janša ne isključuje da će Slovenci na referendumu odlučivati o potvrdi, odnosno ratifikaciji sporazuma o pristupanje Hrvatske u EU, osobito ako do tada ne budu riješena otvorena granična pitanja. Spomenuta mogućnost referenduma, najbolji je pokazatelj koji su zapravo glavni i pravi ciljevi slovenske politike, zamaskirani ispod priča o ZERP-u i tri slovenske ribarske koče, iako je svima i malo upućenijima u čitavu problematiku cijela pozadina slučaja već odavno poznata. No, ako se ubzir uzmu posljednji (ali i mnogi prethodni) potezi hrvatske političke elite u smislu nikakve ili nedostatne angažiranosti po pitanju zaštite nacionalnih interesa, postavlja se pitanje zašto se na kraju krajeva Slovenci i ne bi ponašali upravo ovako kako se ponašaju. Jer, koje su to poruke koje povlačenjem svojih defanzivnih i pretjerano pomirljivih poteza, hrvatska Vlada svim svojim susjedima, a ne samo Slovencima zapravo šalje? Poruka je jasna. Tražite i dati će vam se! Na žalost, većina pripadnika hrvatske političke pozicije i opozicije ne pokazuje i ne obećava da su sposobni za velike odluke i uspostavu bilo kakvoga reda u vlastitom dvorištu. Podsjećaju zapravo na bijesne mačke koje su previše zauzete vlastitim okršajima, a da bi primjetile što se oko njih događa. A dok mačke spavaju, miševi kolo vode.(mmb)

 

 

Suđenje generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu, optuženima za ratni zločin u akciji Medački džep, nastavljeno je jučer u istom stilu kao i do sad čitanjem vojne dokumentacije te iskaza dvojice zaštićenih srpskih «svjedoka», koji su krajem ožujka "iza zatvorenih vrata" ispitani videovezom, a od kojih je jedan izjavio da mu je otac bio masakriran. Dakle, rezimirajmo. Nakon spaljivanja i nabijanja na kolac, izmišljenoga sukoba s kanadskim vojnicima, na red je došlo i masakriranje. Pa iako ni toliko puta do sad već spomenuti Aneks VII koji je izradila Stručna komisija UN-a osnovana temeljem 780. Rezolucije Vijeća sigurnosti radi istraživanja kršenja ratnoga prava na području Hrvatske i BiH, izričito napominje da glede civila (kojih uostalom u Medačkom džepu nije ni bilo ili ih je bilo vrlo malo, jer su naime svi bili naoružani) nikakvoga kršenja međunarodnoga prava nije bilo, srpski «svjedoci» uporno tvrde drugačije. Većinu vremena alkoholizirani bi kanadski vojnici, srpski zaštićeni «svjedoci» i prolupali dirigent Savo Štrbac za svaku pravednu i zakonitu instituciju trebali predstavljati običnu hrpu nepouzdanih i neuračunljivih ljudi koji nemaju apsolutno nikakvoga kredibiliteta da budu vjerodostojni svjedoci bilo čega, a kamoli da direktno utječu na sudbinu ljudi koji su časno i pošteno branili svoju domovinu. Naravno, za međunarodni sud u Haagu, sudove u Hrvatskoj pa i hrvatske medije koji ovakve nebulozne iskaze ili bolje rečeno ispade u javnost prenose kao argumentirane pravne činjenice, oni su itekako vjerodostojni i pozvani da ispišu novu i lažnu povijest jednoga naroda, koja će mu biti na vječnu sramotu, umjesto na vječnu slavu.(mmb)

 

 

I ovoga je ponedjeljka u sad već za komentiranje nezaobilaznoj emisiji Hrvatskoga radija «S predsjednikom uz kavu» urednika Maria Harapina, predsjednik Mesić u relativno kratkom vremenu uspio iznijeti nekoliko pojedinosti koje vjerojatno kod svake osobe mogu izazavati oprečne reakcije, no ovakav sajam taštine koji nam vodeći ljudi države ovih dana demonstriraju nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Tako je, nakon prekjučerašnje samohvale premijera, na red jučer došao predsjednik Mesić. I on je kao i Sanader iznio mnoštvo teško probavljivih upakiranih fraza o velikom uspjehu hrvatske diplomacije, odličnim odnosima s Amerikom i svim divotama koje nas očekuju u NATO-u. No, Mesić je pritom uspio otići i korak dalje i požaliti se da je dio medija prema njegovu mišljenju, umanjio njegovu ulogu u posjetu Georgea Busha i da su više ugađali Vladi i premijeru. Strašno, kako su se samo usudili. Taština našega predsjednika koji je inače naviknut da bude glavna medijska zvijezda svih događaja, tiskovina i emisija nikad im tako nešto ne će moći oprostiti. A da ne će tako lako oprostiti ni svome medijskom rivalu Sanaderu, moglo se vidjeti iz izjava kako bi se ako ga pozovu, mogao pridružiti najavljenim sindikalnim prosvjedima protiv Vlade. Šteta je samo što ga ni sindikalni vođe tamo ne žele.(mmb)

 

 

"Posjet američkog predsjednika sigurno je vrhunac naših bilateralnih odnosa, ali i vrhunac učvršćenja međunarodnog položaja Hrvatske. Ono što su naraštaji Hrvata sanjali, događa se ovih dana. Mislim da su ovo povijesni i veliki dani za Hrvatsku", izjavio je u nedjelju novinarima premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader prije početka izborne skupštine zagrebačkog HDZ-a. Hm… Čak ako je i od Sanadera - reklo bi se - previše je. U zadnjih nekoliko dana od kada je američki predsjednik otišao iz Hrvatske, premijer demonstrira toliku razinu samodopadnosti i samoreklame, da bi se tako nešto prilično teško podnijelo čak i kada bi se radilo doista o nečemu što su naraštaji Hrvata sanjali. A ovako, ako je Sanader možda doista i zaboravio - mi nismo - pa ćemo ga tako podsjetiti da su naraštaji Hrvata sanjali svoju samostalnu i neovisnu državu, koju su pred neko vrijeme i ostvarili. S druge strane, o Bushu i NATO-u ih nitko ni za mišljenje ne želi pitati, a kamoli onda da se zna da li i što sanjaju.(mmb)