Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2009.

17. veljače ove godine u Jutarnjem listu je objavljen još jedan komentar Miljenka Jergovića. Ovaj put s naslovom “Blaga himna za divlji svijet” (Jutarnji.hr). Možda Jergovićev tekst i ne zaslužuje nikakav komentar, prvi je utisak pisca ovih redaka bio da se radi jednostavno o, oprostite na izrazu, idiotizmu. No, prvi me utisak prevario, radi se o organiziranom načinu djelovanja onih koji ne vole hrvatsku državu, a koji su gotovo posve okupirali medijski prostor. Stoga i ovaj komentar. U konkretnom slučaju pisac je Miljenko Jergović, o kome je već bilo riječi na stranicama ovog Portala. Ukratko, radi se o književniku i novinaru koji je tijekom opsade Sarajeva, može se slobodno reći, dezertirao iz Sarajeva u Zagreb (da, kada se radi o vojnom obvezniku, onda je prava riječ dezertirao). Svoje je napuštanje Sarajeva objasnio riječima da su oni koji brane grad isti kao i oni koji ga napadaju, čime se odmah jasno stavio na stranu svih onih kojima je cilj izjednačiti krivnje agresora i napadnutih, tj. onih koji se brane. Nikada se u svojim tekstovima nije pitao, primjerice, što bi bilo da su svi vojno sposobni Sarajlije pobjegli iz grada. Jasno je što bi se dogodilo, srpske bi snage ušle u grad i došlo bi do masakra, kao što je došlo u svakom naseljenom mjestu kojeg su zauzele srpske snage bilo u Hrvatskoj, bilo u Bosni i Hercegovini.(djl)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2009.

Zaista se rijetko dogodi da prođe čitavi tjedan, a da nas predsjednik Stjepan Mesić ne «počasti» kojom svojom izjavom od koje nam trenutno naraste tlak i dobijemo žgaravicu čak i ako je bioprognoza pozitivna. Čovjek bi nakon ovoliko godina zapravo pomislio da će na raznorazne bisere predsjednika građana oguglati, odnosno razviti svojevrsna obrambena antitjela, no kako godine prolaze i Mesićeve riječi postaju sve iritantnije i time teže probavljive. Tema zbog koje ga ovog puta spominjemo je odnos Hrvatske i Srbije, što je za hrvatskog predsjednika, s obzirom na učestalost bavljenja istom prava poslastica. Ono što je zanimljivo jest kako je njegova retorika vezano uz «napredovanje» hrvatsko-srpskih odnosa s vremenom postala puno slobodnija, otvorenija, jednostavno rečeno – jasnija. Ono što je dakle neprijeporno jasno jest kako Mesić stalno ima potrebu naglašavati kako su odlični hrvatsko-srpski odnosi preduvjet bilo kakvog razvoja i napredovanja tih dviju država, stalno se pozivajući na geografsku uvjetovanost istim «regionalnim» prostorom. Nitko pametan ne osporava da dobre odnose između dviju susjednih zemalja treba razvijati. No nitko pametan ne može samo tako prijeći preko stvari koje su se događale prije nekih petnaestak godina. A veliki se dio hrvatske politike ponaša upravo kao da ih je zahvatila kolektivna amnezija.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 23. veljače 2009.

O dr. Ivi Josipoviću kao o mogućem kandidatu SDP-a za predsjednika Hrvatske već smo pisali na Portalu (Predsjednički kandidat dr. Ivo Josipović). Pisali smo i o njegovim objektivnim referencama koje su u smislu obrazovanja svakako neupitne. Završio je Pravni fakultet (na kojem je i jedan od omiljenijih predavača), Muzičku akademiju, doktor je znanosti i sveučilišni profesor, stručnjak za međunarodne kaznene sudove, ali i skladatelj - komponira suvremenu glazbu, a tu su i brojne funkcije u Saboru. Čovjek «sjedi» i u mnoštvu Odbora. Mogućnost da ga SDP na kraju i imenuje svojim kandidatom ne bi trebala previše iznenaditi, pogotovo ako se u obzir uzme okolnost da i nemaju nešto pretjerano zanimljivih i kvalitetnih pretendenata za tu funkciju. No, u svojem prethodnom komentaru o dr. Ivi Josipoviću dotakli smo se i nekih segmenata njegova profesionalnog rada i zalaganja koji ozbiljno dovode u pitanje njegovu poželjnost za hrvatskog predsjednika. Josipović je sam za sebe istaknuo kako on nipošto ne bi bio običan fikus, nego više kaktus koji bi stalno bockao i podbadao. No u svojim izjavama kojima je počastio hrvatsku javnost u Stankovićevoj Nedjeljom u 2, jasno je dao do znanja i u kojem bi smjeru išlo to njegovo bockanje. Ukratko, Josipović bi bockao na isti način i u istom tonu kao i aktualni predsjednik Mesić za kojeg tako nestrpljivo očekujemo da ode u političku mirovinu.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2009.

Od kako je u Haagu započeo proces protiv hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača na Portalu su se često mogli pronaći komentari o pojedinim zanimljivim i bitnim dijelovima suđenja. Ponajprije se tu misli na iskaze svjedoka Tužiteljstva koji su redom padali na testu vjerodostojnosti, iako naravno, bez ikakvih kaznenopravnih posljedica izazvanih davanjem lažnih iskaza. No ništa od toga nije upalilo Tužiteljstvu koje u svojim rukama nema baš ništa što bi potkrijepilo teorije o zločinačkom pothvatu i etničkom čišćenju Srba u Oluji. Pa s obzirom da Tužiteljstvo nema ništa, ništa im nije ni preostalo nego izmisliti novu priču i ponovno, kao već mnogo puta do sada ucijeniti hrvatsku Vladu. A Vlada kakva već je onda je takvim ucjenama vrlo lako podlegla i primila se prljavog posla. U samoj optužnici od početka postoji teza o «prekomjernom granatiranju Knina», koja je nakon raspadanja svih drugih točaka za Tužiteljstvo postala «slamka spasa». Nju je valjalo u zadnji čas podebljati pronalaženjem nepostojećih topničkih dnevnika iz Oluje. Ovaj posao pripao je hrvatskoj strani, budući da su u haaškom Tužiteljstvu bili dovoljno pametni da se sami ne kompromitiraju ovakvim radnjama. A hrvatska strana odlučila je naravno nastaviti svoju dosadašnju sramotnu politiku prema Haagu i zasukati rukave. A zasukati rukave značilo je u slučaju nepostojećih topničkih dnevnika ni manje ni više nego fabriciranje materijala, odnosno dnevnika kako bi «gospoda» u Haagu dobila nešto što ne postoji.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 20. veljače 2009.

Tri dana nakon Nove Godine potpisano je tzv. „Sarajevsko primirje" između Hrvatske vojske i JNA i srpskih paravojnih potrojbi. 04.02.1992. naš Samostalni izvidnički vod poslan je u Županju a tamo smo dobili upute za daljnje zadaće. S obzirom da je upravo stupilo na snagu primirje, zadaća nam je bilo isključivo izviđanje terena u šumi Spačva prema okupiranom selu Lipovac koje se nalazilo gotovo na samoj granici sa Srbijom Srbi su Lipovac zauzeli još u Listopadu 1991.g. i to tek tri dana nakon što su se naše snage povukle iz Lipovca. Zbog čega su se naši povukli iz Lipovca bez borbe ostavit ću drugima da razmatraju.(uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 18. veljače 2009.

Valjda inspiriran najnovijim izjavama jednog od čelnih ljudi Dinama, HRT je u ponedjeljak navečer na velika vrata uveo u medijski prostor ideju o osnivanju nogometne Jugo-lige. Prvo je u središnjem Dnevniku odrađen prilog o mogućoj Jugo-ligi koja bi donijela smisao navodno besperspektivnom klupskom nogometu u Hrvatskoj, a onda je cijeli prijedlog dobio razradu u obliku emisije Otvoreno Mislava Togonala. Štafetnu palicu nakon toga preuzeli su i drugi mediji, pa je recimo danas jedan dnevni list podijelio s nama informaciju "srpskog Markovića" da se i predsjednik UEFA-e Platini raspitivao o temi koja je "posljednjih dana zaokupila zanimanje cjelokupne športske javnosti". No, pojednostavimo malo stvari i pokušajmo ipak dati pravu dijagnozu trenutnog stanja. Dakle, nekoliko istaknutih hrvatskih nogometnih odličnika vezanih ponajviše uz zagrebački klub Dinamo i Hrvatski nogometni savez u svojoj beskorisnosti za hrvatski nogometni šport došle su na ideju jalovost u europskim natjecanjima skrenuti u balkanske vode. Pa su spomenuti smislili zbog svojih natjecateljskih neuspjeha vratiti nas u dragu im prošlost, i hrvatske navijače ponovo sukobljavati s navijačima iz Srbije, ne bi li na takav način ostali nezamjenjiva avangarda domaćeg nogometa. I to je manje više sva suština prijedloga o Jugo-ligi. Kada si nesposoban išta napraviti u europskim razmjerima vrati se na Balkan - tamo ćeš ponovo naći zajednički jezik sa sebi sličnima.(djl,mm)

Detalji

Objavljeno: 17. veljače 2009.

Prošloga ljeta jedna od najzanimljivijih priča bila je ona oko zabrane Thompsonova koncerta u Umagu. Svima je jasno da Thompson smeta svakome tko bi želio iskorijeniti domoljublje, poštivanje žrtava, abolirati sve partizanske zločine i u tu svrhu predimenzionirati sve ustaške, a sve u svrhu toga da se narod pretvori u raju kojom će se lijepo i lagano manipulirati i vodati kao ovce i učiti ih što i kako treba misliti i govoriti. Bilo kako bilo, podiglo se mnogo medijske prašine, hrvatski su intelektualci pisali peticije i pisma podrške, no Thompson u Umagu zapjevao nije, jer je pojedinim regionalnim političkim moćnicma neprihvatljivom bila njegova «simbolika». O kojoj je to simbolici riječ? Prije svega ustaška s kojom pjevač nema nikakve veze o čemu svjedoče brojni video zapisi njegovih koncerata širom svijeta.Zatim, vizualni motiv njegove turneje Bilo jednom u Hrvatskoj – mač koji je i simbol križa, a ujedno i simbol ratnika domoljuba. Konkretno, mač kralja Zvonimira, dakle, hrvatskih kraljeva. Uzme li se sve to u obzir, zabrane su zapravo logičan tijek događaja, s obzirom na činjenicu tko, što i kako u Hrvatskoj kroji pravdu i javnu svijest, ono što je poželjno i «politički korektno» i ono što nije. Ono što je ipak vrlo zanimljivo i znakovito jest koincidencija iz koje se puno toga moglo iščitati. Naime, baš u vrijeme otkazivanja Thompsonova koncerta u Umagu je na teniskom turniru i to kao vip gošća gostovala Lepa Brena koja je tom prigodom najavila svoju turneju po Hrvatskoj naglasivši kako pritom ne očekuje nikakve probleme ili ne daj Bože zabrane. Tko je i što je Lepa Brena, i nije potrebno previše razjašnjavati, pravim imenom Fahreta Jahić Živojinović, kraljica ex jugoslovenskog turbo folk šunda, koja je nakon raspada Jugoslavije naglo ostala bez velikog dijela tržišta pa je bila «prisiljena» u maskirnoj uniformi dizati moral četnicima na brojnim ratištima devedesetih.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 15. veljače 2009.

Ovaj vikend Večernji list objavio je ekskluzivni razgovor s Ljerkom Mintas Hodak, majkom ubijene Ivane Hodak. U razgovoru je Ljerka Mintas Hodak potvrdila kako sumnja da je uhićeni Mladen Šlogar pravi ubojica njezine kćeri, kao što smatra da službena priča ima puno rupa: "To ubojstvo je izvršeno tako savršeno da nema materijalnih tragova, da je gotovo nevjerojatno da ga je obavio beskućnik bez ikakve pripreme". Dakle, Ljerka Mintas Hodak izrekla je glasno ono o čemu cijela Hrvatska bruji. Dovoljno je pogledati internetske forume, razgovarati s ljudima na ulici, ili čuti neslužbena razmišljanja pojedinih hrvatskih političara, svi se slažu u jednom kako službena priča o motivima i načinu izvršenja zločina jednostavno vrlo čudna i neuvjerljiva. Štoviše, može se slobodno reći kako je slučaj Ivane Hodak, i sve ono što je iz njega uslijedilo, odagnalo i zadnje povjerenje u "institucije sustava" koje su građani imali.(mm,mmb)