Detalji

Objavljeno: 08. ožujka 2010.

Nedavno imenovanje gospodarskog savjetničkog tima Predsjednika RH, uz već postojeće slične timove Vlade, izazvalo je ovih dana veliko zanimanje ovdašnjih visokotiražnih medija, pa onda i svekolike hrvatske javnosti. Ponekad se čak stječe dojam da se birao miss ili mister Hrvatske, a ne da se radi o tako ozbiljnim stvarima kao što je prolaz Hrvatske kroz turbulencije svjetske gospodarske krize. Na taj način mediji po običaju skreću pozornost javnosti sa suštine na pojavnost, po tisućljetnom receptu - što manje kruha to više igara, a valjda i više novina. Kako se naše realne gospodarske teškoće samo množe, unatoč množenja savjetničkih timova, možda vrijedi pokušati izreći i nekoliko ozbiljnih riječi. Kao što obično biva, njihova kratkoća previše pojačava kontraste, ali zato možda daje sažetu sliku cjeline.(S.Barišić)

Detalji

Objavljeno: 08. ožujka 2010.

Hrvati su po odricanju postali svjetski prvaci. Cijelo desetljeće svake se godine odričemo dijela državnog dostojanstva. Godišnja odricanja postala su navikom, više se na njih nitko i ne osvrće, kamoli da postavlja pitanje njihove opravdanosti. Što su odricanja veća, to je veći i pad povjerenja u političke strukture i to se više nagriza veliko povjerenje koje živa Katolička crkva. Ne ću nabrajati čega smo se sve odrekli u tekućem desetljeću, ne zato što ponavljanje nije majka znanja, nego zato što sve ono čega smo se odrekli ne bi stalo u opseg teksta. Rang lista ovogodišnjih odricanja je dugačka. Da se razumijemo, odricanja o kojima je riječ nisu u svezi s korizmom i čišćenjem tijela zbog jačanja duha u očekivanju Uskrsa. Puno su prizemnijeg karaktera i u dosluhu su s iskušenjima i načelima „kneza ovoga svijeta“.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 08. ožujka 2010.

Hrvati su po odricanju postali svjetski prvaci. Cijelo desetljeće svake se godine odričemo dijela državnog dostojanstva. Godišnja odricanja postala su navikom, više se na njih nitko i ne osvrće, kamoli da postavlja pitanje njihove opravdanosti. Što su odricanja veća, to je veći i pad povjerenja u političke strukture i to se više nagriza veliko povjerenje koje uživa Katolička crkva. Ne ću nabrajati čega smo se sve odrekli u tekućem desetljeću, ne zato što ponavljanje nije majka znanja, nego zato što sve ono čega smo se odrekli ne bi stalo u opseg teksta. Rang lista ovogodišnjih odricanja je dugačka. Da se razumijemo, odricanja o kojima je riječ nisu u svezi s korizmom i čišćenjem tijela zbog jačanja duha u očekivanju Uskrsa. Puno su prizemnijeg karaktera i u dosluhu su s iskušenjima i načelima „kneza ovoga svijeta“.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 07. ožujka 2010.

Odlaskom prvo Ive Sanadera, a sada i Stjepana Mesića s vlasti Hrvatska je u neku ruku otvorila novu stranicu. Nalazimo se usred ozbiljne ekonomske krize, mnogi ljudi zaposleni u proizvodnji svakodnevno ostaju bez posla, seljački prosvjedi u punom su zamahu, dok novinske stupce ispunjavaju korupcijski skandali. Problemi s kojima se kao društvo suočavamo su vrlo ozbiljni, a ništa sustavno da ih se izbjegne sve ove godine nije ni poduzeto, ni napravljeno – upravo obrnuto. Hrvatska je cijelo vrijeme živjela kao da dugovi nikada ne će doći na naplatu, i kao da će svi politički promašaji na vanjskopolitičkom planu biti sutra nevažni i bez posljedica. Međutim, dugovi dolaze na naplatu, pa su tako i ovi hrvatski, a činjenica kako danas našu zemlju nitko više na međunarodnom planu ne uzima preozbiljno sada sigurno nije od pomoći.(mm)

Detalji

Objavljeno: 04. ožujka 2010.

Ovih su se dana na političkoj sceni i u hrvatskoj javnosti općenito lomila koplja treba li Republika Hrvatska dati jamstva koja su hrvatskom konzorciju Konstruktor-IGH-Tehnika potrebna kako bi se sklopio takozvani „posao stoljeća“. A taj „posao stoljeća“ značio bi gradnju autoceste u Crnoj Gori, koja zapravo spaja Srbiju s crnogorskim morem. Spomenuti ugovor s hrvatskim konzorcijem ukupno je trebao vrijediti 2,77 milijardi eura. Ali, kako uvijek i svugdje postoji neka zamka, pa ovoga puta od čitave priče na koncu ne će biti ništa jer je Vlada na čelu s Jadrankom Kosor na spomenuta jamstva Republike Hrvatske stavila veto.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 03. ožujka 2010.

Novi predsjednikov Ured bio je ovih dana predmet velikoga zanimanja javnosti i mnogih medijskih napisa. Nije ni čudno, tema je aktualna, a pored svega nije nedostajalo skandala. Naravno, novi sastav Ureda mnogi nisu pozdravili - za početak vjerojatno svi oni kojima se ne sviđa sam novi predsjednik, a takvih sudeći po izbornim rezultatima i nije malo. Tako zasigurno ne veseli mnoge što će treći predsjednik biti kontinuitet ponajviše Račanove i Mesićeve politike, ali što se tu može. Izbori su iza nas. „Desnica“ ih je izgubila kako ih je izgubila, odnosno Pravda ih je dobila kako ih je dobila, i tu se do sljedećih izbora promijeniti više nema što. Pa možda ni tada kako stvari na „desnici“ danas stoje, ali to je već i neka druga tema. Ipak, u svakom zlu ima i nečega dobroga, pa primjećujemo kako kadrovska križaljka na Pantovčaku ima i pozitivnih aspekata.(mm)

Detalji

Objavljeno: 02. ožujka 2010.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ili – pučki rečeno – Haaški sud, osnovan je – na temelju Izvješća Glavnog tajnika UN-a - Rezolucijom Vijeća Sigurnosti 827 (1993) od 25. svibnja 1993. Tada je prihvaćen i Statut tribunala kojime je određena stvarna, prostorna i vremenska nadležnost MKSJ. Izvješćujući 3. svibnja 1993. Vijeće sigurnosti o nastanku tog tribunala, glavni tajnik UN-a izrijekom je napomenuo kako je, sukladno zahtjevima Vijeća, pozvao zemlje članice i međunarodne organizacije da upute svoje preporuke, prijedloge i opaske o utemeljenju međunarodnoga kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju. Svoje je prijedloge i opaske uputilo 29 zemalja članica, jedna nečlanica (Švicarska) i mnogobrojne međunarodne organizacije i udruge. Među onima koji su primjedbe uputili bile su Jugoslavija i Slovenija, ali nije bilo Hrvatske! Oglasile su se mnogobrojne udruge odvjetnika i pravnika uopće, ali među njima nije bilo hrvatskih strukovnih udruga za kazneno ili međunarodno pravo, ni udruga sudaca ili odvjetnika! Neshvatljiva pasivnost i naivnost Hrvatske vjerojatno se može objasniti naivnim mišljenjem tadašnje političke vrhuške da će MKSJ suditi isključivo Srbima, a ne i Hrvatima, što se kasnije pokazalo netočnim.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 01. ožujka 2010.

Slučajno se dogodilo da sam ovih dana vidio jednu za drugom dvije predstave u kojima su glavni pokretači radnje urne s pepelom pokojnika, u „Alabami“ sina, u „Familiji u prahu“ oca i sina. Odgledavši obje predstave sama mi se nametnula sličnost između njih i pokušao sam joj naći razloge. Zaključio sam kako je sličnost između te dvije predstave tek čista slučajnost ili pak želja pisaca da dosegnu duh vremena koji su saželi u snažan kazališni znak - urnu s prahom pokojnika. Majka u prvom komadu, „Alabami“, ne želi se odreći sinovljeva praha i prisiljava sina na nemirno bivanje u čistilištu između života i smrti. Dramatičar to osjetljivo dramaturško pitanje rješava miješanjem stvarnog i nestvarnog, on otjelovljuje sina u lice na sceni nevidljivo svima osim majci. Ona mu ne da smirenje dok je sin preklinje neka raspe njegov prah i omogući mu mir, a obitelj oslobodi kletve. Žena u “Familiji u prahu“, beskućnica je, gubitnica, alkoholičarka, sa sobom nosi dvije urne s pepelom svojih pokojnika, muža i sina, s kojima vodi razgovor i pokušava dobiti odgovor na pitanje što joj/im se dogodilo. Oba komada se događaju danas i, evo opet podudarnosti, događaju se u Osijeku, oba su sumorne drame obitelji koje je razbio, materijalno i osjećajno osiromašio, uništio, nedavni rat.(M.Međimorec)