Detalji

Objavljeno: 28. travnja 2010.

Putopisi po Svetoj Zemlji imaju dugu tradiciju u hrvatskoj književnosti. Možemo ih podijeliti u tri skupine. 1. Putopisi po Svetoj Zemlji čija nakana nije literarna već vjerska. Nazivamo ih i hodočasnički putopisi. Unutar ove skupine zasebnu cjelinu čine hodočasnički vodiči. Može se govoriti i o konfesionalnoj obojenosti ovakvih putopisa. 2. Putopisi po Svetoj Zemlji koji uz hodočasničku nakanu sadrže i literarnu dimenziju. Mogu biti hodočasničko-literarni i literarno-hodočasnički. 3. Putopisi po Svetoj zemlji kao literarna ostvarenja. Javljaju se u dva vida: kao kombinacija hodočasničkih sadržaja i književne proze, te kao «čista» putopisna proza lišena hodočasničkih i biblijskih sadržaja. Naravno, među hrvatskim putopisima po Svetoj Zemlji najzastupljeniji su oni namijenjeni hodočasnicima. Prvi takav putopis na hrvatskom jeziku napisao je fra Jakov Pletikosa 1752. godine, pod naslovom «Putovanje k Jerusolimu». Rukopis ovog djela ležao je u arhivu sve do 2000., kada je objavljen zahvaljujući dr. Liscu i gradu Šibeniku.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 27. travnja 2010.

Prošloga tjedna, 21. travnja, u Barceloni je, u 90. godini života, preminuo dugogodišnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Juan Antonio Samaranch. U cijelom svijetu ostat će upamćen kao čovjek koji je postao predsjednikom Međunarodnog olimpijskog odbora u vrijeme njegove najveće krize, koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Samaranch je učvrstio olimpijski pokret, moderniziravši ga. Bio je i počasni član Hrvatskog olimpijskog odbora, a tu je čast zaslužio kako velikom ljubavlju za Hrvatsku i njene športaše, tako i odlučujućom pomoći koju je pružio tada mladoj Republici Hrvatskoj pri njenom uključivanju u međunarodni olimpijski pokret, a time i u cjelokupan međunarodni šport.(djl)

Detalji

Objavljeno: 27. travnja 2010.

Hrvatske podjele u travnju 2010. (hrvatska većina i orjunaška manjina uz koju je naravno većinska nacionalna manjina) ostvaruju se i na jezičnom području. Jedna strana ima stajališta, druga stavove. Bez obzira što su obje riječi više-manje dobre, s tim što je prva (stajališta) u političkom rječniku točnija, bez obzira što je riječ "stav" kolokvijalno proširenija, rečena je razlika uvijek simptomatična. Nakon realpolitičke "pomirbe" na relaciji Vlada – Pantovčak izrečeno je i to da njih dvoje mogu imati različita stajališta (stavove), ali moraju razgovarati. Vrlo nategnuta izjava i posve netočna, a govori o neozbiljnosti i ignoriranju hrvatske države. Naime, o ključnim pitanjima iz prošlosti, sadašnjosti i ciljevima u budućnosti, ne može i ne smije biti nikakve razlike između Banskih dvora i Pantovčaka. Razlike mogu biti u glazbenim ukusima i bojama tepiha, ali ne može ih i ne smije biti kada se radi o zločinima totalitarnih režima, ne može biti kada se radi o karakteru Domovinskoga rata (Deklaracija), ne može biti kada se radi o tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid, ne može biti razlike ni u čemu što je temeljni hrvatski interes i ( glede prošlosti) povijesna istina.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 26. travnja 2010.

Pišući pogovor za knjigu «Pašmanske elegije» suvremenog hrvatskog pjesnika Zlatka Tomičića, prvi put osjećam tijekom ovakvog posla tugu, tjeskobu i strah. Tugu zbog toga što je bard hrvatske poezije umro 16. lipnja 2008. godine, ne dočekavši objavljivanje ove zbirke. Tjeskobu osjećam zbog kašnjenja. Znao sam da je Zlatko ozbiljno bolestan, ali nisam računao da će smrt biti brža od naših nada. Želio sam ga obradovati, misleći da imam vremena, a na kraju pišem svojevrsni memento pjesniku i prijatelju. Posmrtno ulaženje u nečiji život ne može ostati bez posljedica, kako je jednom napisala Vera Horvat-Pintarić. Zbog toga strah. Više sam puta prilazio računalu namjeravajući započeti prikaz, no svaki me put «presjekao» početni stih: «Duša prodire u novo tijelo», a iza njega početak drugog stiha: «Njezina svijest treperi». Navedeni stihovi kao da su naviještali pjesnikovu smrt. Ali nisu jedini koje sam tako doživljavao. Dosta ih je u ovoj poemi. Navodim tek neke: (Đuro vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 26. travnja 2010.

U čije se ime Ivo Josipović u Sarajevu ispričavao? U ime svjetskih moćnika koji su dijelili i podijelili BiH? Bi li pobijedio na izborima da je u predizbornoj kampanji bio iskren i rekao kako će Hrvatsku odmah po ustoličenju na Pantovčak optužiti za agresorsku politiku prema BiH? Ili da je rekao kako je njegova politika prema regiji usklađena sa politikom organizacije jugoslavenskih nacionalista u Hrvatskoj, koju personificira Vesna Pusić? Poslije njegove sarajevske isprike/žaljenja/optužbe, jasno je kako Josipovića treba promatrati kroz prizmu ustavne odgovornosti. U njegovom konceptu hrvatska država je zamišljena kao preslika Socijalističke Republike Hrvatske, sastavnice SFRJ, koja je, da bi se držala u pokornosti, neprestano bila za nešto kriva, klečeći se ispričavala i pristajala na ekonomsko ropstvo, iseljavanje i trajne gubitke teritorija.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 25. travnja 2010.

Zadnji prosrpski potezi Ive Josipovića ponukali su čak i visoke dužnosnike Stranke demokratske akcije (SDA) reći kako su „stvari u BiH mogle biti puno gore da nije bilo Hrvatske". Nakon Ive Josipovića, koji je dok još traju haaška suđenja vlastitu zemlju pred međunarodnom zajednicom optužio za dijeljenje susjedne države, pravo je osvježenje bilo čuti da je Republika Hrvatska zbrinula mnoge izbjeglice iz BiH, te da su predsjednici dviju država Alija Izetbegović i Franjo Tuđman u srpnju 1995. godine u Splitu potpisali Sporazum o vojnoj suradnji dviju država, koji je omogućio završetak rata u BiH. Naime, upravo na to podsjetio je predsjednik SDA Sulejman Tihić nakon što se prošli tjedan sastao s Jadrankom Kosor. Očigledno su u vodećoj bošnjačko-muslimanskoj stranci procijenili što hrvatsko samooptuživanje i amnestiranje Srbije za ratove devedesetih znači, kao i koliko bi izgledna nova dominacija Beograda u „regionu" bila u skladu s interesima naroda koji SDA predstavlja.(mm)

Detalji

Objavljeno: 23. travnja 2010.

Bura oko govora hrvatskog predsjednika Ive Josipovića u Parlamentu BiH, kao i njegovog posjeta Ahmićima ni dalje se ne stišava. Dok bošnjački političari i mediji ovu gestu Ive Josipovića pozdravljaju, ogromna većina hrvatske javnosti u BiH, poglavito one u središnjoj Bosni, uopće ne skriva svoju ogorčenost i razočaranost istupom i većinom odaslanih poruka. Da među hrvatskom javnošću ima i drugačijih tonova svojim su porukama, odaslanim iz Zagreba, pokazali nekadašnji zapovjednik ZP Središnja Bosna Tihomir Blaškić i njegov Haški odvjetnik Anto Nobilo, što je sasvim dovoljan razlog za postavljanje pitanja: - Zbog kojih to razloga njih dvojica imaju različite stavove od većine svojih sunarodnjaka koji žive u BiH?(hrsvijet.net)

Detalji

Objavljeno: 22. travnja 2010.

Pod lavinom podataka i događaja, koje svakodnevno proizvodi politika, ostale su pokopane vijesti o stvaralaštvu dva hrvatska velikana duha i pisane riječi, klasika hrvatske književnosti, akademika Slobodana Novaka i Ivana Kušana. Novaku je ovih dana u „Matici Hrvatskoj" promoviran prvi dio „Sabranih djela", dok je Kušanu u HNK izvedena njegova danas najprovokantnija komedija „Čaruga". Oba događaja, u usporedbi s prolaznim književnim uradcima i kojekavim političkim pamfletima i promocijama neistina i konstrukcija, kojima prisustvuju najviši politički i ini uglednici, dobila su u hrvatskoj javnosti slab ili nikakav odjek. Ništa nije vrjednije i važnije od promocije i poznavanja djela dva velikana hrvatske književnosti, čija je književna vrijednost neosporna, i razlog za zanemarivanje leži u njihovoj opredijeljenosti za hrvatski jezik i kulturu, u umjetničkoj i građanskoj hrabrosti, ali ponajviše u njihovoj nedvosmislenoj podršci projektu slobodne i neovisne hrvatske države. Oba velika pisca hrvatski su domoljubi i rodoljubi koji su to mnogo puta jasno izrekli na dojmljiv umjetnički način, izravno i u svojim književnim djelima.(M.Međimorec)