- Detalji
Kristina Semenjuk cijenjena je pjesnikinja iz Novske. Ondje je rođena 1964. godine, provevši sretno djetinjstvo i mladost. Prezime joj otkriva ukrajinsko etničko podrijetlo. Na žalost, s 18 godina razboljela se i izgubila vid. Ta činjenica nije, na sreću, utjecala na Kristinin životni optimizam, a poglavito ne na njezinu potrebu za lirskim izražavanjem. Stoga knjiga koju predstavljamo nosi karakterističan naslov „I mogu srcem vidjeti", iz kojeg je evidentno da je mlada autorica očinji vid zamijenila vidom srca. U nadahnutom pogovoru ovoj knjizi novljanski književnik Duško Lončar skrenuo je pozornost na sintagmu navedenu u naslovu. On je ispravno zaključio da je srce u Kristininoj poeziji snažna metafora, te da je ono središte individualnosti i mjesto Božanskog djelovanja. Za svakog kršćanina je potpuno jasno što se misli ovom sintagmom. Srce je središte našeg bića i našeg susreta sa Stvoriteljem. Upravo ova činjenica objašnjava optimizam i radovanje svjetlu koji prožimaju pjesme ove mlade autorice. (Đ. Vidmarović)
- Detalji
Katastrofalnom položaju hrvatskog naroda danas u Bosni i Hercegovine uvelike je doprinijela hrvatska državna politika. Kako bi se uvidjelo na kojoj je razini rješavanja bosanskohercegovačkih problema službeni Zagreb dovoljno se sjetiti zadnjih Josipovićevih posjeta Mostaru, Sarajevu i Banja Luci. Tom prilikom restaurirale su se naveliko ideje o bratstvu i jedinstvu, a činjenično stanje i međunacionalni problemi su se jednostavno gurnuli pod tepih. Zato trenutne upravljačke strukture u Hrvatskoj uvelike podsjećaju ponašanjem na partijsku delegaciju iz Hrvatske kasnih osamdesetih, kada su se i pored već uvelike zahuktalog Miloševića do zadnjeg trenutka polagale nade u „ravnopravnost naroda i narodnosti" kao temelju avnojevske i federativne Jugoslavije.(mm)
- Detalji
U zadnjem broju Glasa Koncila od 27. lipnja 2010 na str. 10 gđa A. Tadić je objavila vijest uz podnaslov „Primjer, poticaj i opomena", kako su nakon šest i pol desetljeća na otoku Daksa, kraj Dubrovnika, u subotu 19. lipnja 2010. u prijepodnevnim satima, svoje posljednje počivalište u blagoslovljenoj grobnici dobili, posmrtni ostaci pedeset jedne osobe čiji je život na okrutan i nasilan način na tom mjestu prekinut u listopadu 1944. Predsjednik udruge „Daksa 1944/45" gospodin Mato Račević se među ostalim zahvalio vlasnicima ovog malog prekrasnog otočića, što su dopustili da tijela ovih svetih žrtava ostanu pokopana na mjestu njihovog mučeničkog stradanja, a koje su oni talko svojom žrtvom posvetili.(I.Lisac)
- Detalji
No, život se za sve nas bespovratno promijenio, Esther i ja smo dobili i kćer. Djeca su rasla i mi smo se mučili kako ih dignuti na noge. Bili su dobri đaci i sa školom nije bilo problema, završili su gimnaziju i fakultet, sin je postao građevinski inženjer, slijedio je tatu, a kćer je, po uzoru na mamu, studirala jezike. Jedno vrijeme radila je kao inokorespondent u nekoj firmi za vanjsku trgovinu, tu je i upoznala svoga prvog muža, Nijemca i s njim otišla u inozemstvo. No ja sam opet počeo kockati, uz kocku je išao i alkohol, ponovno sam se vratio starim navikama. Ljudi s kojima sam kockao više nisu bili isti oni s kojima sam se družio prije i za vrijeme rata, stari kartaši su osiromašili, nestali ili otišli u inozemstvo. Novi krug u kojem sam kockao sastojao se od obrtnika, sitnih funkcionera vlasti, bogatih poljoprivrednika, ponekog sportaša. Igrali smo poker za novac, isprva za male sume, a onda s povećanjem standarda za sve veće i veće iznose. Dobivao sam i gubio, uglavnom gubio.(M.Međimorec)
- Detalji
Prošla su već više od dva mjeseca kako nafta istječe iz bušotine British Petroleuma u Meksičkom zaljevu, i sve više zagađuje kako morski i podmorski svijet, tako i obale najmoćnije svjetske sile, Sjedinjenih Američkih Država. Posve je razumljivo da je to već tjednima glavna vijest u SAD, i izgledalo je kao da samo sam prestanak istjecanja nafte u more može ukloniti s tim povezane vijesti s naslovnica američkih medija. Taj incident, naravno, sve više šteti popularnosti i ugledu najmoćnijeg čovjeka najmoćnije svjetske sile, nobelovcu Baracku Obami. I, tko mu priskače u pomoć? Zločesti Rusi. Otkrivena je mreža od desetak ruskih špijuna u SAD, i sada je konačno najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD i svijeta stavljena u drugi plan. Važnije je naravno kako se Uncle Sam obračunava s ruskim špijunima. Što reći? Ništa, samo čestitati službi za odnose s javnošću nobelovca Baracka Obame.(djl)
- Detalji
U utorak preneseni komentar Dražena Kaspreka – Tysona s Portala udruge hrvatski dragovoljac 1991. izazvao je očekivano puno komentara. Nije ni čudno budući da sam predsjednik Republike svesrdno krivotvori noviju hrvatsku povijest, stavljajući znak jednakosti između hrvatskih branitelja i jugoslavenskih „osloboditelja", koji su 1945. počinili najveće poslijeratne masovne zločine u Europi, s izuzetkom Gulaga Josifa Visarionovića Staljina. Naravno, braniteljima poput Dražena Kaspreka – Tysona, dobrovoljca što je punoljetnost dočekao na istočno-slavonskom ratištu, hrvatski visokotiražni mediji ne će otvoriti svoje stranice, ali će zato otvoriti Ivanu Zvonimiru Čičku i još jednom skandaloznom zahtjevu njegova Helsinškog odbora za ljudska prava (HHO).(mm)
- Detalji
Ogranak Matice hrvatske u Novskoj u suradnji sa Župom sv. Tome u Rijiću, objavio je dugo godina zanemaren rukopis «Župa Jazavica i počeci župe sa sjedištem u Novskoj», profesora Vinka Proštenika uz Zagreba. Sve do prije nekoliko godina od javnosti su se krili njegovi rukopisi, nastali još u vrijeme prije Drugog svjetskog rata. Prof. Vinko Proštenik, kao i cijela obitelj Proštenik koja je dala nekoliko snažnih osobnosti u znanstvenom, intelektualnom i crkvenom životu Hrvatske, pao je u svome zavičaju u potpuni zaborav. Rođen je 4. travnja 1884. u Lipovljanima. Gimnaziju je završio u Požegi, a studij staroklasične filologije na Kraljevskom hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je 1907. godine grčki, latinski i hrvatski jezik. Od 1909. pa do umirovljenja 1941. godine radi kao profesor na Kraljevskoj velikoj realnoj gimnaziji, odnosno Prvoj muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Kao honorarni nastavnik predavao je latinski jezik na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1956. godine.(Đ. Vidmarović)
- Detalji
Nedavno četvrte usvojene ustavne promjene, kojima smo sve više udaljeni od sebe, ostavile su nedirnutima rigorozne odredbe o raspisivanju referenduma. Njih je vrlo teško dostići i postići. Strah od volje naroda, nositelja suvereniteta, više je nego vidljiv. Taj problem s voljom naroda nije bio na dnevnom redu ni godine 1945. U slučaju kad je trebalo povući granicu između Hrvatske i Srbije, međutim, imamo izuzetak. Priča počinje time što su Pokrajinska konferencija Komunističke partije Jugoslavije za Vojvodinu i Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine odlučili u travnju 1945. uključiti autonomnu Vojvodinu u federalnu Srbiju. Politbiro CK KPJ predložilo je 11. lipnja 1945. peteročlanu komisiju za razgraničenje. Stvorena je tzv. Đilasova komisija u kojoj je s hrvatske strane bio drug Vicko Krstulović. Komisiju je 19. lipnja imenovalo i potvrdilo Predsjedništvo AVNOJ-a i dalo joj ovlasti da postavi „unutarnje granice" komunističke Jugoslavije. (N.Piskač)
- Detalji
U subotu, dne 19. lipnja A.D. 2010. s početkom u 11 sati pokraj spomen-križa i spomen-obilježjâ na otočiću Daksi kraj starodrevnog nam Dubrovnika, u nazočnosti članova obitelji umorenih, prijatelja i poštovatelja te mnogobrojnih hodočasnika i velikog broja članova dvadesetak Udruga proisteklih iz II. svjetskog i naravno Domovinskog rata, na posve dostojanstven način pokopani su zemni ostatci nevinih hrvatskih (a čijih bi drugo, op. p.) žrtava umorenih u listopadu 1944. od strane predstavnika bezbožnog i totalitarnog jugokomunističkog režima – dičnih nam "osloboditelja" (čitaj – odmetnutih partizanskih bandi). Njihov jedini grijeh (mislim na žrtve) bijaše taj što su ljubili svog Boga, svoju Državu i svoj hrvatski Narod. Na Daksi su tog zlokobnog listopada 1944. (o čemu je dosta već pisano na dugo i široko!) pobijeni ugledni dubrovački intelektualci, svećenici, državni dužnosnici i obični građani. Naravno, svi su redom bili - Hrvati! (P.Vulić)
Potkategorije
H. Hitrec 1377
Ne zaboravimo 325
S. Barišić 35
M. Međimorec 100
Đ. Vidmarović 673
O. Barišić 336
D. Dijanović 792
D. Lovrić 282
N. Piskač 527
J. Novak 373
M. Bogović 28
O. Bašić 9
M. Ljubić 134
Potpora
Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.
Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

Telefon
Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.
AKT
Poveznice
Snalaženje
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".
Administriranje
HR kalendar
- 4. svibnja 1900. rođen Antun Augustinčić
- 4. svibnja 1921. rođen Edo Murtić
- 4. svibnja 1931. suđenje u Zagrebu
- 4. svibnja 1935. uhićen Ivan Mrakovčić
- 4. svibnja 1961. rođen Mladen Lončar
- 4. svibnja 1993. granatirani Zadar, Biograd i Šibenik
- 5. svibnja 1912. otvoren stadion u Maksimiru
- 5. svibnja 1935. uhićen svećenik Mate Rahelić
Pretraži hkv.hr
Kontakti
KONTAKTI

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Elektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

