Nalazi se u centru B.Manastira. Kao maksimalni broj zatočenika u jednom momentu je 300. ćelije su bile veličine 1.2 m x 1.8m u kojima je bilo po tri zatočenika, u ćelijama 3x4 m bilo je 9 zatočenika. Zatočenici su nepravilno hranjeni , tučeni, prisiljavani na teške fizičke poslove. Prema jednom izvješću nekim zatočenicima je odsječeno uho. (Hrvatskog društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Okučani se nalaze južno od Stare Gradiške i zapadno od Nove Gradiške. Bivša policijska stanica je služila Srbima kao logor koncem 1991. godine. Od 6 prosinca 1991 dovođeni su pojedinci koji su ovdje bili zatočeni. Logor su držali Srbi, samo što nije jasno da li su bile paravojne ili regularne formacije. Zatočenici su držani u malim ćelijama 1 x 1.8 m2, tako da nisu mogli sjesti svi u isto vrijeme jer ih je u jednoj takvoj ćeliji bilo 14 ljudi. Ćelije nisu imale prozore. Po dolasku u Okučane zatočenici su potpuno svučeni. Preko dana su tučeni različitim predmetima, a po noći su odvođeni u posebne sobe gdje je pet - šest srpskih vojnika tuklo jednog zatočenika. Prema izvješćima neki su podlegli batinama. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Nalazi se u RH nekoliko kilometaa jugoistočno od Vukovara. Selo je nastanjeno velikom većinom rusinske i ukrajinske nacionalnosti, a ima nešto Hrvata, Srba i ostalog stanovništva. Srbi i JNA su u devetom mjesecu okupirali selo i odmah otvorili logore, gdje su izdvajali nepodobne iz sela i sve ostale koje su zarobili oko Vukovara. Logor je smješten u više privatnih kuća u blizini centra sela, kao i u zgradi MZ i školi. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Nezapamćena stradanja na pragu 21. stoljeća od jeseni 1991.g. počevši od Vukovara, Pakraca ,Knina, Zadra, Šibenika, pa sve do Dubrovnika. U mjestima gdje je agresor slomio otpor branitelja ulazile su razularene individue u uniformama (JNA, četnici, šešeljevci, arkanovci, TO i dr.) Starce, žene, djecu, a posebice mlađe i vojno sposobne muškarce, bez obzira na to da li su sudjelovale u obrani ili ne, odvode u pripremljene logore pri mjestima i gradovima, koje su napadali, u tim logorima su vršena razdvajanja po spolu, nacijama, a potom izvode stravična mučenja i mučki ubijaju : noževima, sjekirama, palicama i vatrenim oružjem svih vrsta. Najmlađa ubijena osoba bila je samo šest (6) mjeseci stara, a najstarija osoba je imala 104 godine. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Prijavljeno je 20 slučajeva seksualnih zvjerstava u ovom dijelu studije. Sedam su vezanih za logor Velepromet u gradu Vukovaru, a dogodili su se u zadnjem tjednu studenog 1991. Logor je služio kao veliki sabirni centar za tisuće civila uhvaćenih nekoliko dana nakon okupacije Vukovara. Bio je pod kontrolom Srba i "četnika" ,a zatočeni su bili hrvatski civili. Muškarci su bili tučeni po genitalijama i kastrirani. U jednom slučaju srpski vojnici , navodi se, prerezali testise i penis Hrvatu. U drugom slučaju žrtva je prijavila da je uzastopce bila tučena po genitalijama i da je sa grupom zatočenih muškaraca bio poredan u vrstu, genitalije su im povezali žicom i tako su morali hodati u krug po sobi u kojoj su bili zatočeni.( www.hdlskl.hr)

Krajem srpnja 1991. vraćamo se kući s mora i sutradan ujutro počinje rat u Vukovaru Kuća nam se nalazi izvan grada, između položaja naše vojske i vojske JNA. U kući smo cijelo vrijeme mama, brat (14 godina) i ja (19 godina)., a otac svaki drugi dan odlazi na posao u bolnicu. Polovicom desetog mjeseca oca mi zarobljavaju na putu od kuće do bolnici niški rezervisti. Nakon nekoliko sati niški rezervisti dolaze u našu kuću i vrše pretres i pri tome saznajemo da su oca odveli na ispitivanje u Negoslavce i da će biti brzo vraćen. 15-20 rezervista pretražuju kuću govoreći da netko s naše kuće puca na njih i da su u blizini tijekom noći postavljene mine, te nas ispituju tko ih je postavio. U jutarnjim satima sljedećeg dana ponovno dolazi 15-20 rezervista i žele nas odvesti u sabirni centar u Negoslavce. Mama, brat i ja ne želimo ići. Tada nam kažu da imaju naređenje:”Sve što stoji sruši, sve što hoda ubij” i da im je puno lakše pobiti nas u podrumu kuće ako ne pođemo s njima. Rekli su nam da nas vode na sigurno, da uzmemo nešto od osnovnih stvari, te da ćemo se iz Negoslavaca moći javiti rodbini i da možemo ići gdje god želimo. Izlazeći iz kuće prijete nam da ako pronađu i jedan metak u kući znaju gdje će nas naći. (www.hdlskl.hr )

Naši i srpski položaji bili su vrlo blizu. Svaki na svojoj strani šume a između čistina, grmlje, visoka trava... Bila je to prva srpska crta na kojoj su branili koridor . I jedna i druga strana je bila dobro utvrđena na svojim mjestima. Oni su znali gdje su naši rovovi i zemunice a mi smo znali za njihove. Noćna pucnjava je uvijek počinjala oko 9 na večer. Nakon večere i litre rakije Srbi su postajali hrabriji. Ipak, prvo su nas dozivali njihovi mobilizirani vojnici koji su htjeli komunicirati ...hmm. Glasovi su sablasno odjekivali u noći dok nekome nebi dosadilo i dok netko nebi opalio rafal prema drugoj strani. Tada bi oni nasuprot odgovorili s 5 rafala, pa onda opet ovi sa tromblonima, e onda se uključuju minobacači ...pa rokanje do u jutro.( www.hvidra.net )