Šegrt Hlapić srušio džamiju u Zagrebu

Pola vijeka hrvatske umjetnosti - naslov je prve svečane izložbe održane 1938. u novootvorenom Domu likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca na istoimenom trgu u središtu Zagreba, koji živi Zagrepčani i danas zovu Džamija.

U svezi s ovim Meštrovićevim paviljonom moguće je postaviti nekoliko (retoričkih) pitanja, ali valja i istaknuti nekoliko činjenica. Dom je blagoslovio nadbiskup Alojzije Stepinac, u džamiju ga je preuredio dr. Ante Pavelić, a postolarski šegrt "Hlapić" je džamiju na Trgu Kulina bana srušio. Poslije oslobođenja obješen je ispred džamije prvi zagrebački muftija Ismet ef. Muftić , a nova vlast trg je preimenovala u Trg žrtava fašizma. Čak cijelo desetljeće tu je bio i Trg hrvatskih velikana.

Sajmište

1890. – gradsko stočno sajmište i tržište građevinskim materijalom preseljeno sa Sveučilišnog trga na istočni rub grada, istočno od Draškovićeve ulice, nazvan Sajmište. Već 1892. je Sajmište preimenovano u Trg D.

1925.

2011.

1927. – 1933., Trg kralja Petra I. Velikog Oslobodioca

Novi zagrebački trg obrubljen je stambeno-poslovnim zgradama zagrebačkih židovskih obitelji, primjerice Solomon-Benedikt, Rosenberg-Rosenstock (središnjica HDZ-a), Deutsch-Maceljski, Benedik-Maceljski...

1927. – novo ime trga: Trg kralja Petra I. (Karađorđevića) Velikog Oslobodioca

1927. – 1933.

1927. – 1933.

Studentski dom Ivan Meštrović (do 1990. Moša Pijade) izgradila je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti kao blok stanova za iznajmljivanje. U podrumu zgrade bio je starojugoslavenski, a potom i zatvor UNS-e.

2011.

1927. – 1933.

2011. Ulica hrvatskog kralja Zvonimira

1927. – 1933.

1934.

1932. – Zagrebački gradski zastupnik Lujo Thaller 14. listopada podnosi prijedlog skupštini Gradskog zastupstva grada Zagreba da grad oda počast srpskom kralju Petru I. (Karađorđeviću) Oslobodiocu tako da mu se u Zagrebu podigne spomenik. Dr. Thaller za tu namjenu ostavlja cjelokupni imetak.

1933. – Hrvatsko društvo umjetnika "Strossmayer" ostvaruje sporazum s Odborom za podizanje spomenika kralju Petru I. Velikom Oslobodiocu u Zagrebu da se taj spomenik umjesto u obliku statue kralja na konju podigne u obliku Doma likovnih umjetnosti na Trgu kralja Petra I. Velikog Oslobodioca.

1934. – u kolovozu počinje gradnja Doma likovne umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca u koji je ugrađeno 2500 tona kamena, što su ga klesali brački klesari iz Pučišća.

1938.

1938. – 1. prosinca završetak radova na spomeniku kralju Petru I. Velikom Oslobodiocu; zdanje spomenika posvećuje zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac i u njemu se deset dana poslije otvara prva izložba "Pola vijeka hrvatske umjetnosti".

Spomenik srpskom kralju, rotonda (kružni oblik zgrade), počiva na prstenu trideset i šest kamenih stupova, sa stakleno-betonskom kupolom koja je tada najveća izvedena konstrukcija te vrste u Europi. Meštrovićev kružni muzejsko-galerijski prostor dovršen je dvadeset godina prije poznatog Wrightova Muzeja Solomon Guggenheim (1959.) u New Yorku.

2011. Ulica kneza Mislava

2011. Ulica kneza Višeslava

1938. Beogradska ulica, pa Huseinbega Gadaščevića, Kovačićeva...

2011. Ulica kneza Višeslava (od Trga žrtava fašizma do Staljinova, a potom Lenjinova trga, danas Trg kralja Petra Krešimira IV)

1942. Pogled s tornja zagrebačke Prvostolnice

1941. – Trg kralja Petra I. Velikog Oslobodioca preimenovan u Trg Kulina bana;

–24. svibnja Zaklada Dom likovne umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca mijenja ime u Zaklada Dom hrvatske likovne umjetnosti u Zagrebu.

1941. – dr. Ante Pavelić odlučio preurediti Dom hrvatske likovne umjetnosti u džamiju:

"Ovaj hram umjetnosti nosi na sebi žig robovanja, jer se zove imenom „KRALJA OSLOBODIOCA". Ja ne mogu ovaj žig dostojnije izbrisati nego da iz ovog hrama učinim džamiju."

*U Hrvatskom državnom saboru za vrijeme NDH bilo je imenovano 17 zastupnika muslimana, a i doglavnik je bio Hrvat muslimanske vjeroispovjesti.

1912.- Družba Braće Hrvatskoga Zmaja potaknula pitanje izgradnje džamije u Zagrebu

1916. – u Zagrebu osnovana Muslimanska bogoštovna općina; 1917. za Zagrebačkog muftiju postavljen Ismet ef. Muftić.

1935. – Muslimanska bogoštovna općina broji 1250 muslimana.

1942. Trg Kulina bana

1941. – u jesen započela gradnja tri samostojeća minareta, visokih 45 metara.

1942. – počela pregradnja unutrašnjosti;

1943. – završeni glavni radovi na prvoj zagrebačkoj džamiji.

1944.

Svaki minaret imao je 190 stepenica, kružni balkon (šeref), i na vrhu znak (alem).

Prvi mujezin u povijesti Zagreba oglasio se (ezan) s minareta 14. siječnja 1943.

Mimber (glavna propovijedaonica) u džamijskom prostoru

Unutrašnjost džamije bila je obložena zelenim talijanskim mramorom, a orijentalna ornamentika s kaligrafskim arapskim slovima ajeta iz Kur'ana je bila utemeljena na starohrvatskim motivima pletera. Luster u sredini džamije obješen o kupolu imao je 140 žarulja i težio je jednu tonu.

1944. Džamija poglavnika Ante Pavelića

Pretprostor džamije sa strane ulice Račkoga uokviren je bijelim bračkim kamenim klupama i ukrašen vodoskokom u sredini.

1944. – 18. kolovoza džamija je bila otvorena prigodnom svečanošću uz nazočnost poglavnika, mnogobrojnih ministara i državnih dužnosnika, predstavnika vojske i policije, te predstavnika svih staleža i stranaka.

Džamija se službeno zvala Džamija poglavnika Ante Pavelića.

Kod ulaznih vrata u džamiju (gdje je stajao Meštrovićev mramorni reljef kralja Petra I. Velikog Oslobodioca na konju, uklonjen 1941.) postavljena je mramorna spomen-ploča sa natpisom:

"U slavu i u znak ljubavi spram Allaha Boga Jedinoga, te u znak pažnje prema muslimanima, podiže poglavnik Dr. Ante Pavelić ovaj velebni hram u glavnom gradu Zagrebu da odani sinovi vitežkog naroda hrvatskoga, iskreni sljedbenici uzvišene vjere Islama, skrušenom molitvom jačaju pregalačke snage u borbi za obranu i napredak lijepe svoje domovine Nezavisne Države Hrvatske, koja da bi vazda sretna bila."

1944.

Zagrebački muftija Ismet efendija Muftić bio je član privremene vlade koju je formirao Slavko Kvaternik (1941.), a u Hrvatskom državnom saboru, prigodom njegovog otvaranja 1942., održao je govor o "velikim i sudbonosnim vremenima obnavljanja velike državne misli najmoćnijih hrvatskih vladara".

Poslije oslobođenja obješen je ispred džamije, a nova vlast je Trg Kulina bana preimenovala u Trg žrtava fašizma.

1948. – nalog za rušenje minareta i preuređivanje džamije u Muzej narodnog oslobođenja potpisao je tadašnji potpredsjednik Predsjedništva Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, do rata postolarski šegrt Mika Špiljak. Minarete su demontirali njemački ratni zarobljenici.

*"Bio je neki mali postolarski šegrt... Zvao se Hlapić... Cijeli je dan sjedio u poderanim hlačama i crvenoj košulji... Cijeli je dan fućkao i pjevao kod posla... Hlapićev gospodar zvao se majstor Mrkonja, a bio je zao i strašan..." (Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića)

1949. – Muzej narodnog oslobođenja

1955. – Muzej narodne revolucije

1962. – Muzej revolucije naroda Hrvatske

2011.

1990. – Trg žrtava fašizma preimenovan u Trg hrvatskih velikana;

2001. – dolaskom nove vlasti vraćeno staro ime trga.

                                                                1929.                                                                                                  2010.

Ljubomir Škrinjar