Dok smo mi pokretali akciju za slobodu i nezavisnost Hrvatske, sunce mu Žarko aktivno je sudjelovao u stanovitoj udruzi ili što već zvanoj UJDI (Ujedinjeni jugoslavenski drukeri), ali je stvar propala, pa se vratio ne samo znanosti nego, zahvaljujući stanju u hrvatskim medijima poglavito poslije povratka partije na vlast – postao arbitrom političke elegancije, rado viđen na televizijama, pa i nacionalnoj. (H. Hitrec)

Plenković se pak nesumnjivo upisao u povijest kao jedini predsjednik Hrvatske Vlade kojemu se pod nosom prolijeva krv i upucavaju policajci na njegovu osiguranju. Nakon Matije Gubca, ovo je jedini čin s nakanom ubojstva na Markovu trgu. Tako Plenković uvjerljivo vodi, s ovim prolijevanjem krvi na trgu, još od daleke 1573. godine. Jer ne čuje bunu. A ni bilo naroda. (J. Novak)

Da je bilo koji desničar na sličan način napao Puhovskoga to bi se, dakako, smatralo desnim zasukanim primitivizmom. Hoće li nakon Milanovićeva prokazivanja Svjedoka Puhovskoga, a riječ je o prokazivanju sa samoga državnog vrha, ovaj i dalje ostati redoviti analitičar mainstream medija? To nam tek ostaje vidjeti, no poznavajući prilike u Hrvatskoj odgovor se nameće sam od sebe. (D. Dijanović)

Nakon posjeta kardinala Parolina opet je diplomatski, ali na jasan način, dano do znanja da će o Stepinčevoj kanonizaciji odlučivati – Srpska pravoslavna crkva (SPC), što je i kanonski i teološki nonsens. SPC u svojoj biti i nije crkva, to je etnofiletski paracrkveni organizam koji nije primarno u službi Evanđelja, već politike, i to velikosrpske. (I. Šola, SD)

Oni koji su malo pozornije pratili haaška suđenja znaju jako dobro koliku su nam štetu počinili lažni svjedoci iz hrvatskih redova. No, tek sad kad je SDP-ov predsjednik prozvao jednu od „moralnih vertikala“ u Hrvatskoj i svjedoka za haaško Tužiteljstvo, hrvatsko istraživačko novinarstvo otkrilo je u svojim arhivima svjedočenja protiv okrivljenika nakon sloma Hrvatskog proljeća.(hkv)

O aktualnim događanjima na političkoj sceni kratko smo razgovarali s novinarom i političkim analitičarom Eduardom Petranovićem. (D. Dijanović)

Od mitova nije imuna ni znanost. Među mitovima u znanosti svakako su najpoznatija tri slučaja vezana uz Kopernika, Galileia i Darwina. Ali to nisu jedini slučajevi koji govore o odnosu znanosti i religije, točnije Katoličke Crkve. (S. Kutleša)

Ja recimo nikad nisam bio na broju 9, iako sam u Slovenskoj često. I ja se ne bih imao zašto pjeniti i crveniti kao Milanović. Jedino ako bi me snimilo kako kao predsjednik primam lovu ili primam hostese. Onda bih se jako crvenio dok vičem na Uskok zato što me nije unaprijed upozorio da pripazim na svoje prstiće. Inače zašto bih se pjenio? (J. Novak)