Od Kamen(it)ih vrata do Palainovke i Jurjevskog groblja 

Sjećate li se kad ste zadnji put prošetali Gornjim gradom u Zagrebu? Jeste li ikada zapalili svijeću na Kameni(ti)m vratima, tom simbolu slobodnog i kraljevskog grada Zagreba, kroz koja se ulazilo i izlazilo iz Gradeca od 1266. godine? Jeste li znali da je "cijeli Zagreb" dva puta prešao preko Kipnog trga na Gornjem gradu, i da je prvi crnac u Zagrebu konobario u kavani "Kod crnog psa" u Dugoj ulici?

1864.

Kamen(it)a vrata, taj simbol starog Zagreba, ostanak su stare gradske utvrde kroz koju se od 1266. godine ulazilo i izlazilo iz Gradeca. Prilazni put iz savske nizine postupno se oblikovao u brdovitu ulicu čije ime se s vremenom mijenjalo: Šoštarska ili Njemačka ves (po naselju njemačkih obrtnika-postolara), Velika ulica, Kamenita ulica, Kipna ulica, Duga ulica i od 1928. godine Radićeva ulica.

1900.

U staro vrijeme bio je samo prvi kat kule nastanjen, a prostor nad njim, s puškarnicama u zidu, namijenjen braniteljima grada. Kula nad Kamenim vratima prvi je put obnovljena 1760. godine.

1928.

2011.   Trg Braće hrvatskog zmaja 

Trg ispred Kamenitih vrata dobio je ime povodom obilježavanja 90. obljetnice Družbe Braće hrvatskog zmaja (1995.) čije su prostorije na prvom katu kule.

Sv. Juraj (kršćanski mučenik iz vremena rimskog cara Dioklecijana) zaštitnik je i "Zmajevaca", pa je njegov spomenik (djelo kipara Kompatschera) zaslugom Družbe postavljen ispred Kamenitih vrata 1994. godine. Do tada je ovaj spomenik više od 50 godina stajao u vrtu vile Mažuranić u Jurjevskoj ulici.

 1910. Jedno od dva vozila zagrebačke "Hitne pomoći"

Na inicijativu Braće hrvatskog zmaja utemeljena je i zagrebačka služba Hitne pomoći (Društvo za spasavanje) 1909. godine.

2011.

Ljekarnik Nikolo, Danteov praunuk, je od 1399. radio i živio u kući kod Kamenitih vrata u kojoj se i danas nalazi ljekarna.

U prostoru današnje ljekarne bila je gornjogradska kavana "K crnom orlu" (arh. Felbinger).

Kavana "Kod crnog psa" (Bei schwarzen Hund) u Dugoj ulici ostala je zapamćena po prvom crncu u Zagrebu. Vlasnik Ladislav Beluš ga je doveo iz Zanzibara kao atrakciju za svoju kavanu!

2011.

Nakon velikog požara na Gradecu 31. svibnja 1731. godine, izgorio je i stan na prvom katu kule Kamenitih vrata. Prema zapisu iz onog vremena, u stanu je netaknuta ostala samo slika Blažene djevice Marije, pa je vlasnica slike iste godine o vlastitom trošku podigla kapelicu s baroknim oltarom u udubljenju prolaza Kamenitih vrata i uza nj postavila sliku.

2011.

Majka Božja od Kamenitih vrata je od 1731. najveće zagrebačko zavjetovalište. Kardinal Franjo Kuharić ju je 1991. proglasio zaštitnicom grada Zagreba, a njezin spomendan, 31. svibnja, prihvaćen je 1999. godine kao Dan grada Zagreba.

Barokno ukrašena kovana željezna vrata, koja i danas čuvaju sliku Majke Božje od Kamenitih vrata, izradio je zagrebački bravarski majstor Ivan Korta, 1778.

 Maketa sjevernog dijela Gradeca, Muzej grada Zagreba, 2011.

Maketa pokazuje arhitektonsko-urbanistički kompleks sjevernog dijela Gradeca: Popov turen (1247.), Zakmardijeva žitnica (1657.), Poljska ili Sjeverna vrata (nazivana su i "Frauentor" – Ženska vrata), samostan Reda sv. Klarise (1650.) i Reda sv. Ursule sa crkvom Sv. Ursule.

2011.

Nakon prestanka turske opasnosti probijena su na sjevernom kraju gradske utvrde Poljska vrata (na kraju današnje Opatičke ulice) koja su otvorila izlaz iz Gradeca put sjeverne okolice, prema brežuljku s kapelicom sv. Jurja koja se spominje 1377. godine.

Poljska vrata i dio samostanskog kompleksa sa crkvom Sv. Ursule srušeni su u razdoblju od 1839. do 1841. godine.

 1864. "Narodni dom" u Samostanskoj ulici (današnja Opatička ulica).

2011.

"Do g. 1837. stajala je na ovom miestu crkva sv. Ursule. Do crkve na jug bio je samostanski vrt. Na crkvenom gradištu sagradio je grof Dragutin Drašković palaču. Rodoljubni rad Ilira kupi ju g. 1846. i onda preudesi palaču u "Narodni dom". Ova sgrada ima ugledan lik, sagradjena je na jedan kat, nad kojim je nasadjen polukat, ima vrlo liepu dvoranu s galerijom i na pročelju balkon." (A.Hudovski, 1891.)

1890.

Uredbom cara Josipa II (28. veljače 1782.) ukinuti je i katolički Red sv. Klare, pa je u nekadašnjem samostanu klarisa, u prostorijama današnjega Muzeja grada Zagreba (na gornjoj fotografiji desno), uređena prva javna kazališna dvorana za svjetovne predstave (1791-1796.), a potom u palači Pejačević-Amadé (Amadéovo kazalište) koje djeluje od 1797. do 1834. godine.

2011.

U samostanu klarisa je od 1831. godine bio smješten Državni poštanski ured, a od 1848., odlukom bana Jelačića i Banskog vijeća 11. kolovoza 1848., prva nacionalna poštanska uprava u Hrvatskoj pod nazivom "Vrhovno hrvatsko-slavonsko upraviteljstvo pošta".

"U sgradi naproti ležeće sgrade (današnjeg Muzeja grada Zagreba, op.a.) je smješten katastarski arkiv i državna blagajna. U prizemlju sgrade namjestio je Dr. Ljudevit Gaj svoju "Narodnu ilirsku tiskaru", kada ju je podigao g. 1836, a bila je tu do g. 1840."

2011.

Gornjogradska dječačka pučka škola (današnja Zvjezdarnica) – "Ova je najstarija gradska školska sgrada, a rabila se je za školu jur u prošlom vieku. Do nje stajala su na sjevernom kraju gradske utvrde "Poljska vrata", koja su razrušena g. 1838, a tada je na školskoj sgradi podignut drugi kat. Ovoj sgradi pripada gradska kula, zvana u staro vrieme "Popov turen", jer ju je sazidao i neko vrieme posjedovao Kaptol zagrebački."

2011.

Dio dvorišta u obnovljenom spomeničkom kompleksu bivšeg samostana klarisa, danas Muzej grada Zagreba koji su utemeljila Braća Hrvatskog zmaja 1907. godine u prostorijama kule nad Kamentim vratima.

Nakon rušenja Poljskih vrata uređen je zapušteni obronak ispod Popovog tornja i okolnih zgrada u gradsko šetalište. Ovo se šetalište zvalo "sjeverno", kasnije nazvano "Vrazovo šetalište" na spomen pjesnika Stanka Vraza koji je do smrti živio u Samostanskoj ulici.

1864.

Materijal od srušenih gradskih vrata iskoristio je Matija Pallain, bivši upravitelj pošte u Samostanskoj ulici, za izgradnju svoje kavanice s terasom (arhitekt Felbinger) ispod Popovog tornja, koja je svečano otvorena 1847. uz "glazbu i pjesmu preporoditelja narodnih" i koja je dobila ime "Palainovka". Zatvorena je nakon "oslobođenja" 1945. godine.

1900.

2011.

2011.

Vinko Hotko obnovio je Palainovku sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Ubrzo je postala popularno okupljalište zagrebačkih studenata i "pecalište komada", osobito u večernjim satima. Mlađa generacija i današnji studenti ne znaju da je Palainovka bila jedini kafići sjeverno od Ilice!

1880.

Potres 9. studenoga 1880. "razklimao je i razpucao" dva metra debele zidine Popovog tornja.

2011.

1906.

Na Popovom tornju je dograđen treći kat s kupolom za teleskop zvjezdarnice, svečano otvorene 1905. godine.

2011.

Sredinom XVIII stoljeća postavljeno je kameno raspelo, kip raspetog Krista, u središtu križanju triju ulica, današnje Opatičke, Radićeve i Jurjevske. Ovaj mali trg ispod Popovog tornja nazvan je Kipni trg (1839.), a potom Ilirski trg (1928.).

2011.

Kapelica Sv. Križa na sredini Kipnog trga izgrađena je po nacrtima Herman Bollé 1892. godine.

2011.   Kameno raspelo u kapelici Sv. Križa

2011.

U Jurjevskoj ulici, koja od Ilirskog trga vodi prema Cmroku i Šestinama, živjeli su Antun Gustav Matoš, Ivana Brlić Mažuranić, Oktavijan Miletić ...

*Cmrok je dobio ime po šumi smreke, pa se već od 1492. naziva Zmrek.

2011.

Kroz Jurjevsku ulicu prošao je "cijeli Zagreb", prvi put to se dogodilo 1845., a drugi put 1873. godine.

Godine 1845. – sprovod "Nevinih žrtava Markova trga" (13 ubijenih Hrvata u Zagrebu 29. srpnja 1845., op.a.): „ ... 4.000 duša, potištenih, žalosnih, ali gnjevnih, nosili su lies za liesom i krene ogromna povorka od Harmice prema Dugoj ulici do groblja sv. Jurja, gdje su ih predali "materi zemlji" plačući i jecajući."

Godine 1873. – sprovod Ivana Dežmana: "...jedini sprovod, i najmasovniji u gradu, na čelu kojega je koračao jedan hrvatski ban, Ivan Mažuranić, od kuće u Mesničkoj preko Demetrove i Kipnog trga do Jurjevskog groblja."

2011.

Na raskrižju Jurjevske i Mlinarske postavljeno je poprsje Vatroslava Lisinskog.

Nakon raskrižja s Mlinarskom ulicom, sjeverni dio Jurjevske pun je vila. U jednoj od vila stanovao je do smrti i "radnički revolucionar" i "vojnik Titove Partije" dr. Vladimir Bakarić.

1864.

1377. – spominje se drvena kapelica Sv. Jurja na groblju „Kod kestena".

1729. – drvena kapelica zamijenjena zidanom, s kriptom i proširenim grobljem uz nju.

1826. – obnova kapelice i proširenje groblja na okolne vinograde; najveće zagrebačko groblje; izgrađena ograda oko groblja.

1876. – Jurjevsko je groblje zatvoreno jer su počeli prvi ukopi na Mirogoju.

Brojni su posmrtni ostaci ekshumirani iz obiteljskih grobnica, među njima i tijelo Ljudevita Gaja, i preneseni na Mirogoj.

1906.

Trijem na ulazu u Jurjevsko groblje izradio je zagrebački graditelj Bartol Felbinger 1826. godine.

Prema propisima groblje se nije smjelo dirati 30 godina, do 1906., kada se okoliš crkvice postupno uređivao u jedan od zagrebačkih perivoja – Jurjev perivoj.

2011.

2011.

Negdašnje Jurjevsko groblje i perivoj s kapelom Sv. Jurja, danas je Perivoj srpanjskih žrtava (spomen na žrtve Markova trga iz 1845. godine).

(Nastavlja se)

Ljubomir Škrinjar