Beram – "Krasna zemljo, Istro mila“  (2/2)

Beram – „Krasna zemljo, Istro mila“ (1/2)  

Južni zid s bočnim vratima i gotičkim prozorom

Na južnom zidu u gornjem redu lijevo počinje logičan slijed scena iz života Sv. Marije: »Rođenje Marije«, »Prikazanje Marije u hramu«, »Zaruke Marije i Josipa«… U niši prozora su starozavjetni proroci i mučenice, a u donjem redu je nekoliko scena iz života Isusa. Pučka jednostavnost i naivnost, kao i kasnogotičko šarenilo s naglašenom crvenom, bijelom i zelenom bojom, dominira ovim zanimljivim freskama.

Mali Isus podučava židovske svećenike u hramu, a oni trgaju stare svete knjige pod dojmom njegove mudrosti.

Kralj Herod (lijevo) je dokaz da ove slike nisu ostavljale žitelje ravnodušnima jer mu je neki beramski vjernik na slici iskopao oči, a netko pismen je dopisao na glagoljici što misli o njemu – "lopov i vrag“. A i ondašnji intelektualci (pismeni ljudi) su se međusobno "častili“ – na jednoj freski potpisao se jedan glagoljaš «1533. sie pisa Levac Križanić», a drugi je dopisao «Pijani osal».  

Dok Sv. Mihovil važe duše i nogama gazi đavla, netko od njegovih navijača je sitnim glagoljskim slovima ugrebao svoj komentar «Udri Miho».  

Zaruke Marije i Josipa (židovski svećenik odjeven kao biskup)

Među pričama na beramskim freskama nalazimo i priču o cijepljenju voćaka, ukomponiranu u fresku Zaruke Marije i Josipa: u sredini veliki svećenik drži za ruku Mariju i Josipa, dok Josip stavlja Djevici Mariji prsten. Iza njih stoji skupina hramskih djevica i skupina mladića koji preko koljena lome štapove (grančice).

Ova freska priča legendu, prema kojoj je mnoštvo mladića zaprosilo Mariju. Oni su u hramu ostavili svoje grančice, no propupala je samo Josipova, zato je on postao Marijin zaručnik i svetac na čiji je blagdan (19. ožujka) pogodno cijepiti voćke, jer će onda zasigurno propupati.  

  Sv. Apolonije, Leonard i Barbara (lijevo) — Sv. Martin (vitez) dijeli plašt siromahu (desno)

Među beramskim freskama iskače Sv. Martin (vitez) svojim tipično renesansnim pokušajem stvaranja dojma perspektive (dijagonalna mreža pločnika). Spomenimo da u vrijeme slikanja ove zidne slike još nije bila naslikana Leonardova Posljednja večera, a od slike Potopa Paola Uccella prošlo je tek nekoliko godina.

Europska martinska ikonografija posebice je motivirana Martinovim milosrđem i gestom davanja – polovicom svog ogrtača ogrnuo je siromaha koji je drhtao od hladnoće.

 Molitva u vrtu (Getsemanski vrt pod Maslinovom gorom)

Na ovoj freski je neobično postavljena ograda vrta: Isus i učenici su izvan vrta, a Juda (predvodi vojnike da uhite Krista) prekoračuje ogradu praznog vrta (lijevo gore)!

Iluziju dubine prostora na ovoj freski daje lik koji ispada iz okvira slike. To je sluga kojem je Petar odsjekao uho, i koje Isus drži u ruci da ga opet zalijepi.

  Svetište i starozavjetni proroci Danijel, Mojsije i Ilija (na lijevom zidu).

Prigodom barokne obnove srušen je svod u svetištu i postavljen ravni strop, ugrađena su dva polukružna prozora, a freske su prežbukane i uništene. Nakon Tridentskog koncila većina se zidnih slika u crkvama prekriva vapnom ili novim žbukama.

Fragment prežbukane freske iza oltara. 

  Turistička Info-tabla u selu Beram

Sve što trebate znati o crkvici Sv.Marije i njezinim freskama nalazi se na info-tabli u središtu Berma. Drugog pisanoga materijala nema, kao ni bilo kakvog natpisa ili oznake kod same crkvice. Naravno da nema ni onog poznatog znaka -"Zaštićeni spomenik…“  

Ruku na srce, ipak je to samo katolički i istarski sakralni, a ne antičko-rimski spomenik.

Spomenimo i Antona Gnusa, austrijskog konzervatora carsko-kraljevskog Središnjeg povjerenstva za zaštitu spomenika, koji je restaurirao freske i obnovio crkvicu 1913. godine. Od tada silno bogatstvo hrvatske sakralne baštine strpljivo propada.

Pogled na Beram iz pravca beramskog groblja. 

  Župna crkva Sv. Martina; pregrađena u neoromaničkom stilu početkom XX stoljeća

U hrvatskoj povijesti i kulturi kultu Sv. Martina pripada posebno mjesto. Samo u Istri je devet župnih crkava posvećeno ovom svecu koji je još za života bio posebno cijenjen kao izlječitelj i čudotvorac. Crkve Sv.Martina u sjevernoj Hrvatskoj obično su povezane s Templarima.

Velika slika Sv. Martina na pali glavnog oltara (Celestin Medović, 1912.) 

  Kameni reljef Sv. Martina na konju i freske (kraj XV stoljeća), na zidu iza današnjeg glavnog oltara.

Župna crkva Sv. Martina je građena 1431., i od nje je sačuvano gotičko svetište u koje se ulazi iza glavnog oltara.

U staro svetište je pospremljena kamena krstionica sa glagoljskim natpisom «be zidan Sveti Martin, beše pop Pilad, prošt Didak» po kojem se zna i točna godina izgradnje. 

Od fresaka iz vremena gradnje crkve očuvano je nekoliko fragmenata na gotičkom svodu, među kojima je i Sv. Martin kada daje dio svog ogrtača promrzlom siromahu, rad venecijanskog majstora.

Martinov veliki plašt (cappa) s kukuljicom postat će poznata relikvija koju su čuvali cappelanusi, od čega je nastala titula kapelana. I svečano misno ruho pluvijal je skrojeno po obliku Martinova plašta.

Na zaglavnom kamenu svoda je isklesan portret Boga.  

Staro svetište i oltar s reljefom Sv. Martina  

  Današnja župna crkva Sv. Martina je izgrađena 1910. Godine.

U današnje doba postmoderne su metafizičke kategorije nepoželjne i ozloglašene, a TV moli za nas!

STARA PJESMA

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

                                                Antun Gustav Matoš (Hrvatska smotra, Zagreb, 1909.)  

Ljubomir Škrinjar

{mxc}