Povratak u genitiv 

Valjalo bi na Trsatu potražiti zaboravljeni grob nezaboravne najveće hrvatske katoličke novinarke Smiljane Rendić i položiti na nj kiticu cvijeća diskretno povezanu vrpcom u bojama trobojnice. Ona je, naime, u Rijeci u doba slamanja Hrvatskog proljeća bila osuđena zbog članka “Izlazak iz genitiva”. Bila se oduševila što se je napokon posvojni genitiv počeo zamjenjivati posvojnim pridjevom. U godinama koje su slijedile posvojni pridjev je ipak pobijedio. Navikli smo imati Hrvatsko književno društvo mjesto Društva književnika Hrvatske. Počeli smo misliti da hrvatsko nije samo ono što je hrvatske krvi, nego sve što u Hrvatskoj živi i djeluje.

Ni državljani srpske narodnosti nisu se više ljutili ako bismo ih - kao i Nikolu Teslu - nazvali hrvatskim Srbima. No, sada je baš u Smiljaninoj Rijeci od više stranaka osnovana stranka koja se nazvala Ljevica Hrvatske, nipošto Hrvatska ljevica. To je njihovo pravo, ali je i znak vremena. Hrvatska se vraća u genitiv! Smiljana je svoj inkriminirani članak bila naslovila “Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod”. Znači li povratak u genitiv početak novoga umiranja?

Ne valja pretjerivati, ali moglo bi se pomisliti da opet zamjere hrvatski ponos, da neki koji u toj Hrvatskoj žele biti itekako važni ne vole spominjati da su Hrvati. I ono što u Hrvatskoj rade kao da ne mora biti hrvatsko. Moram napomenuti da je ovo ne samo političko nego i vjerničko pitanje. Blaženi Stepinac nas je zauvijek naučio da su rodoljublje i domoljublje kršćanske kreposti. Da bi čovjek bio građanin svijeta, mora najprije pripadati svojoj obitelji i svojoj domovini. Pobornici “povratka u genitiv” imaju pravo drugačije misliti, ali neka se ne ljute što se o tome usuđujemo promišljati na temelju teškog povijesnog iskustva.   

Živko Kustić
Jutarnji list

{mxc}