Po mađarskom receptu Hrvatska bi deficit mogla smanjiti za 6,2 milijarde kuna

Mađarska vlada premijera Viktora Orbana priprema novi udar na bogate. Nakon devalvacije forinte, ukidanja kredita u stranim valutama i poreza na aktivu banaka, ovih je dana Orban najavio i nove poreze usmjerene na dio korporativnog sektora čije su profitne marže više od prosjeka. Tako će Mađarska uvesti poreze na prihode velikih trgovačkih lanaca te na dobit telekomunikacijskih i energetskih kompanija, a usto će sve uplate u privatne mirovinske fondove sljedećih godinu dana biti prebačene u državni proračun. Cilj novih nameta je, kažu u Orbanovoj vladi, postići zadani cilj i deficit državnog proračuna smanjiti na ispod 3,8 posto BDP-a i od toga ta nominalno desna vlada ne želi odustati ni pod koju cijenu, ne ustežući se od poteza koji više podsjećaju na ljevicu nego na ono što inače čine konzervativne vlade.

Tim porezima i drugim potezima (privremeni transfer uplata u mirovinske fondove) Mađari bi trebali prikupiti 221 milijardu forinti (oko 5,8 milijardi kuna), što je nezanemarivo čak i za zemlju koja ima 2,5 puta više stanovnika od Hrvatske. I dok Mađari vuku kontroverzne poteze da bi konsolidirali proračun i time se zamjeraju krupnom kapitalu i državama iz kojih dolazi (uglavnom je riječ o ostalim članicama EU-a), u Hrvatskoj ne postoji politička volja ni za povećanje prihoda proračuna kroz nove poreze, niti se na drugoj strani, rashodovnoj, išta važnije napravilo da bi se do gospodarskog oporavka stiglo što prije. »U godinama koje su pred nama doći će do rasta poreznog opterećenja EU-a zato što većina zemalja Unije mora konsolidirati deficite. Oni su sada na razini 90 posto BDP-a (hrvatski javni dug iznosi oko 50 posto BDP-a), a kriteriji ugovora iz Maastrichta nalagali su da udio javnog duga ne bude veći od 60 posto. Dosad nezabilježeni deficiti razvijenih europskih država nastali su zbog ekspanzivnih antirecesijskih paketa (čitaj: upumpavanja novca u gospodarstvo od strane središnjih vlasti) u kombinaciji sa padom poreznih prihoda zbog globalne ekonomske krize«, objašnjava ekonomist i jedan od savjetnika premijerke Jadranke Kosor Željko Lovrinčević. Dodaje da je redovitom racionalizacijom državne blagajne moguće smanjiti deficit maksimalno za pola posto godišnje, dok su potrebe nekih vlada poput mađarske puno veće pa posižu za nekim dosad neuobičajenim rješenjima.

»Države kao što je Mađarska pribjegavaju porezima koji ne utječu na konkurentnost poput povećanja oporezivanja troškova rada, nego se ide prema tome da se oporezuju oni sektori koji imaju karakter monopola ili oligopola te ostvaruju iznadprosječne profitne stope«, objašnjava Lovrinčević vjerojatni ratio Orbanovih nameta. Što bi to značilo za Hrvatsku i mogu li se mađarski recepti prenijeti i kod nas? Katarina Ott iz Instituta za javne financije smatra da je ekonomska politka kompleksna, te se ne mogu preslikavati samo neki njezini dijelovi i očekivati da priča uspije. Također ističe i potrebu konsenzusa i povjerenja građana u ono što radi država. Na žalost, razmjeri krize u Hrvatskoj očito nisu toliki jer se ni oko jednog važnijeg Vladina poteza nije uspjela naći zajednička platforma oko koje bi se okupile političke stranke, sindikati i poslodavci. »Pojam pravednosti nije striktno ekonomski termin, no kod oporezivanja on ima važnu ulogu. Ako društvo percipira da postoji asimetrija u ekonomskom sustavu, onda nije teško opravdati nametanje većih poreznih stopa pojedinim djelatnostima«, smatra Lovrinčević. Ako se pogledaju rezultati poslovanja, vidljivo je da financijski sektor zajedno s telekomunikacijama uživa u profitima koji su puno veći od prosjeka hrvatskoga gospodarstva, te su vlasnici privatiziranih banaka i telekoma već odavno isplatili svoje investicije. Iako će mnogi reći da se time odvraća strane investitore, bilo bi pošteno i da te djelatnosti sada podnesu veći teret krize kao što su i u dobrim vremenima uživale u većim prihodima. Analitičari ističu da sve te mjere koje su ipak kratkotrajne (Orban kaže tri godine) nemaju smisla ako nisu input za provođenje strukturnih reformi. U Hrvatskoj ih zasad nema ni na vidiku.

Najveći bi profit donio porez na telekome

Mađari namjeravaju oporezivati trgovačke lance u postotku od ukupnih prihoda, i to stopama od 0,1 do dva posto. Deset najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj ima ukupne prihode od 28,5 milijardi kuna, što bi, ako se uzme neka srednja vrijednost (porezna stopa od jedan posto), značilo prihode od 285 milijuna kuna. Dva od tri hrvatska telekoma su prošle godine iskazala ukupnu dobit od 3,2 milijarde kuna, od čega bi polovica, 1,6 milijardi, po mađarskom receptu išla u državnu blagajnu. Energetske kompanije mahom su lani zabilježile gubitke tako da od ove vrste poreza hrvatski fiskus ne bi imao prihoda. Neki se zalažu za trošarine na energente, no oni su ionako u hrvatskoj socijalna kategorija. Svakoga mjeseca obvezni mirovinski fondovi prime oko 370 milijuna kuna uplata, te bi taj transfer ministra Šukera razveselio s novih 4,4 milijarde kuna. Ukupno bi primjenom mađarskog modela Hrvatska došla do poreznih prihoda od 6,2 milijarde kuna, što bi deficit proračuna poguralo na prihvatljivu razinu od 8 milijardi kuna.

Amir Kulenović
Vjesnik