„Moji povjesničarski osjećaji govore da je svijet u veljači 2022. ušao u desetljeće rata“

Jaroslav Gricak (1960.) poznati je ukrajinski povjesničar, doktor povijesnih znanosti i profesor na Ukrajinskom katoličkom sveučilištu u Ljvivu te ravnatelj Instituta za povijesne studije Nacionalnoga sveučilišta „Ivan Franko“.

Njegove povijesne knjige mahom su ukrajinske uspješnice, prevedene u inozemstvu. Objavio je, uz ino, knjige Ivan Franko i njegova zajednica; Ukrajina: Kovanje nacije; Ukrajina: biografija napaćene nacije; Eseji iz ukrajinske povijesti: stvaranje moderne ukrajinske nacije; Povijest Ukrajine od srednjeg vijeka do danas (talijansko izdanje, 2023.); Ukrajinski Božić.

Gricak je o trećoj godišnjici ruske agresije na Ukrajinu, 24. veljače 2025., u britanskom The Guardianu objavio kolumnu naslovljenu „Putin igra dugu igru. Kaznio je Ukrajinu – i tu ne će stati“.

Po riječima ukrajinskoga povjesničara nakon tri godine vođenja pravednoga obrambenoga rata protiv Putinove agresije, sada se Ukrajina s Donaldom Trumpom „suočava s nepravednim mirom“. „Ukrajina će izgubiti zemlju i ne će dobiti naknadu za svoje gubitke. Ratni zločini ostat će nekažnjeni, a Ukrajincima ne će biti pružena sigurnosna jamstva potrebna za zaštitu od budućih ruskih napada.“

Tvrdi kako to nije novi scenarij, treba se samo sjetite rusko-gruzijskoga rata, 2008.: „Rusija je napala susjednu Gruziju, ali je tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, čija je zemlja predsjedala Europskim vijećem, učinio sve kako bi umirio Rusiju, prisilivši Gruziju na ponižavajući mir. Ruski rat protiv Gruzije imao je još jednu, manje poznatu posljedicu. Nakon pobjede Rusije, Vladimir Putin je naknadno prihvatio planove za potpuni rat protiv Ukrajine. Slab odgovor Zapada na rusku agresiju u Gruziji dao je Putinu razlog da vjeruje da će slično reagirati i u slučaju Ukrajine. Baš kao što je njegov rat protiv Gruzije bio u velikoj mjeri reakcija na prozapadnu revoluciju 2003., Ukrajina je trebala biti 'kažnjena' za narančastu revoluciju 2004. koja je prijetila izbacivanjem Ukrajine iz ruske orbite“, napominje autor.

„Janukovič nakon sastanka s Putinom povukao kočnicu“

Po njegovim riječima Putinov plan je procurio, a njegovi detalji pojavili su se u novinskom članku iz 2009. godine koji su napisala dva vodeća ukrajinska stručnjaka za sigurnost, ali u to se vrijeme sve smatralo toliko fantastičnim da im je malo ljudi pripisalo zasluge.

U svakom slučaju, Ukrajina je 2010. godine, kada je na vlast došao proruski Viktor Janukovič, kako nastavlja u kolumni, ostala pošteđena sudbine koju joj je Putin namijenio. Godine 2013. Janukovič je iznenađujuće podržao ukrajinski put prema europskim integracijama. Ali u iznenadnoj nervozi, kada je te godine došlo do potpisivanja povijesnog sporazuma o pridruživanju s EU-om, povukao je kočnicu.

Do ove nagle promjene mišljenja došlo je, kako navodi, nakon sastanka s Putinom. Bilo je nagađanja kako je Putin prisilio Janukoviča prijetnjom da će pokrenuti rat protiv Ukrajine ako zemlja nastavi svoj pokret prema Zapadu. Janukovičevo jednostrano odbijanje da potpiše sporazum s EU-om pokrenulo je novi val prosvjeda koji su započeli u Kijevu, u studenom 2013. – i na kraju postali poznati kao euromajdan revolucija.

„Sukob se vukao mjesecima, a početkom 2014. postalo je jasno da je ruska invazija samo pitanje vremena“, napisao je.

„Znali smo da imamo vremena do kraja Zimskih olimpijskih igara u Sočiju“

„Govorim to iz vlastitoga iskustva: za vrijeme euromajdana radio sam u ad hoc think-tanku i bili smo informirani o Putinovim planovima. Znali smo da imamo vremena samo do kraja Zimskih olimpijskih igara u Sočiju. Odmah nakon što su završile, počela je aneksija Krima. Prema razmišljanjima u Kremlju, to je trebalo pokrenuti 'rusko proljeće' – ustanak ruskoga stanovništva u Ukrajini protiv Kijiva. Nije se to uspjelo ostvariti. Većina Ukrajinaca, bez obzira na to kojim jezikom govorila, nije željela pustiti rat u svoje domove“, tvrdi Gricak.

Umjesto građanskoga rata u Ukrajini, Putin je dobio, kako objašnjava, rat niskoga intenziteta u Donbasu koji nije mogao dobiti, ipak, znao je čekati.

„Oni koji dobro poznaju Putina kažu da je filozofija po kojoj živi slična onoj džuda – športa kojim se bavi od mladosti. U džudu, ostajete blizu svojega protivnika i iscrpljujete ga dok ne odustane. Unatoč neuspjehu u ostvarenju svojih ciljeva 2014., nije ništa napustio. Potpuna invazija 2022. to potvrđuje“, napominje.

Po njegovim riječima, Putin i njegovi spin-doktori više puta su inzistirali na tome da Rusija nije u ratu s Ukrajinom, nego sa Zapadom u Ukrajini, budući da Ukrajinu vidi kao umjetnu naciju koju je stvorio Zapad kako bi potkopao moć Rusije. „Neovisna Ukrajina kriva je samom činjenicom svojega postojanja. U takvom je ratu moguće primirje, ali ne i mir – kao što nije moglo biti mira u ratu između Rima i Kartage. Međutim, primirje bi riješilo vrlo malo, možda čak ništa. A za Ukrajinu bi to donijelo dodatni rizik. Ukrajinci od početka rata zahtijevaju pravedan i trajan mir. Sada će umjesto toga dobiti klimavo i nepravedno primirje“, smatra.

„Putinov je cilj bio u tri dana zauzeti Kijiv; ono što tada nije uspio, Trump će mu možda pomoći da postigne u sljedeće tri godine ili čak i prije“

Upozorava kako je „raskorak između visokih očekivanja i ponižavajuće stvarnosti jedan od najpouzdanijih pokazatelja predrevolucionarne krize“.

Smatra kako bi za razliku od 2004. i 2014., novu revoluciju mogli voditi ljudi koji su se vratili s bojišta i osjećaju se izdanima od vlastite vlasti.

„Eventualni građanski sukob dao bi Putinu savršenu priliku da ponovno napadne Ukrajinu – ovoga puta pod izgovorom uspostave političke stabilnosti“, ustvrdio je.

U veljači 2022. Putinov je cilj bio u tri dana zauzeti Kijiv, a ono što tada nije uspio, kako piše, Trump će mu možda pomoći da postigne u sljedeće tri godine ili čak i prije.

„A onda, cijeli svijet je pred njim. Stručnjaci kažu da će biti spreman napasti Zapad u sljedećih tri do pet godina. Mnogi na Zapadu sada ignoriraju njegove dugoročne ambicije, baš kao što su ih ignorirali 2008. No, ako nas povijest ima čemu naučiti, jedna od njezinih lekcija je sljedeća: ne možete umiriti agresora koji razmišlja dugoročno. Ukrajinci su to naučili na teži način. Prije sveobuhvatne invazije 2022. bili smo upozoreni na rat, ali nismo htjeli vjerovati. Vjerojatno je u ljudskoj prirodi mobilizirati se tek kad prijetnja postane stvarna“, napominje.

Zaključno ističe: „Volio bih da griješim, ali moj povjesničarski osjećaj govori mi da je u veljači 2022. svijet ušao u desetljeće rata. Izreka 'ako želiš mir, pripremi se za rat' ostaje jednako aktualna nakon tri godine rata u Ukrajini kao što je bila 2000 godina“, piše poznati ukrajinski povjesničar Gricak.

(mc, hkv)