Hoće li se na Zapadu izvući pouke?

Nakon jedne od najdužih i najprljavijih predizbornih kampanja, u kojoj su mnogi vodeći američki mediji i mnoge osobe iz javnoga života upregnuli sve svoje snage u sustav plasiranja dezinformacija i manipuliranja činjenicama, sve je gotovo. Donald J. Trump pobijedio ih je sve, i postat će sljedećim američkim predsjednikom.

Predsjedničku kampanju obilježila su dva pokušaja ubojstva, niz sudskih procesa usmjerenih na diskreditiranje Trumpa kao osobe, financijsko uništenje i pravne pokušaje da se njegovo ime uopće ne nađe na glasačkim listićima, upad FBI-a na Trumpovo imanje na Floridi s dozvolom za pucanje, političke i fizičke prijetnje članovima Vrhovnoga suda Sjedinjenih Američkih Država, posvemašnja cenzura, lažne vijesti i radikalizacija razlika... Moglo bi se nabrajati u nedogled.

Ipak, pored svega, većina američkih glasača odlučila je dati mu povjerenje, pa je tako Trump pobjednik ne samo po broju elektorskih glasova nego i po ukupnom broju glasova. Može se reći kako je ovo ozbiljan poraz establišmenta, većine vodećih medija, dijela korporativne Amerike kojoj koncept nacionalnih država nije po volji, istaknutih osoba iz ideološki moćne industrije zabave... To je isto tako poraz radikalne ideologije, koja si je uzela za pravo odstranjivati ljude s javne scene ako se usude reći očigledne činjenice suprotne ideološkom narativu, ili koja si je dala za pravo roditelje sprječavati i prijetiti im kako će odgajati svoju djecu.

Donald Trump održao je više od 900 predizbornih skupova ritmom od više skupova dnevno

Prve procjene govore kako Trump duguje svoju pobjedu najviše onom dijelu Amerike koji rano ustaje i ponekad radi više poslova kako bi spojio kraj s krajem. U neku ruku, uloge su se promijenile. Republikanci, koji su prije više zastupali krupni kapital, sada svoju snagu crpe iz malih ljudi, a američki demokrati postali su dio elitističkih krugova, čije su poluge moći u dubokoj državi.

Gubitak povjerenja

U komunizmu je bilo normalno ne vjerovati medijima, jer su praktički svi znali kakvu političku kontrolu podrazumijevaju. No komunizam je propao jer je na svjetskoj pozornici postojalo nešto što mu je konkuriralo i što je bilo uspješnije.

Ono što se sada događa na Zapadu sve više podsjeća na komunistička vremena jednoumlja. To u Hrvatskoj jako dobro poznajemo i proživljavamo, jer se hrvatski mediji zapravo ni nakon osamostaljenja nisu oslobodili ideološkoga okova i postali slobodni u pravom smislu te riječi. Hrvatsko zaostajanje, iseljavanje mladih i, općenito, opća primitivizacija javne scene u stanju u medijima ima dobar dio svojih uzroka.

Hoće li se na Zapadu izvući pouke iz svega što se dogodilo na američkim izborima, treba se nadati. Zapadni civilizacijski krug imao je upravo svoju prednost u slobodama pojedinaca, mogućnosti da se nešto javno kaže bez posljedica. Ta je prednost u mnogočemu u posljednjih desetak godina erodirala, nad čime bi se i elite trebale zabrinuti. Jer, za početak, američki izbori pokazali su vrlo zorno koliko mase više svojim medijima ne vjeruju.

Riječ je o vrlo opasnom nepovjerenju, jer bi upravo mediji trebali ti koji omogućuju komunikaciju između naroda i onih koji ih vode. Ako te komunikacije i razumijevanja nema, nema ni sposobnosti odgovora na krize. A one su za stabilnost Zapada sve veće i sve ozbiljnije. U globaliziranom svijetu dodatno zabrinjava i to što ako Zapadu krene loše, ne piše se dobro nikomu.

(hkv)