Portal  Hrvati AMAC objavio je zanimljivu analizu demokracije koju svojim građanima nudi sustav Europske unije, u zamjenu za parlamentarne izbore koji se u državama članicama održavaju u skladu s nacionalnim propisima. Iz ove analize izdvajamo: "Kad ministar na nacionalnom nivou želi nešto provesti u djelo, potrebna mu je podrška premijera te također i ministra financija. Potrebna je i podrška parlamenta te implicite i biračkog tijela. Prijenosom zakonodavnih ovlasti na supranacionalnu razinu Bruxellesa gdje zakone osmišljava 27 članova Vijeća ministara, već spomenuti ministar postaje članom oligarhije, najmoćnijeg komiteta zakonodavaca u povijesti, koji stvara zakone za pola milijarde stanovnika Europe. I što je najvažnije, tijela koje je kao grupu nemoguće smijeniti bez obzira što i kako radi... Ministri pojedinih država sebe doživljavaju sve više kao sudionike u procesu izgradnje europske države; kao arhitekte super-države u nastajanju. Kao takvi, oni svoju osnovnu dužnost vide u stvaranju ozračja u kojem biračka tijela pojedinih država podržavaju europski projekt integracije.". 

 

 

Za malo šale na našem portalu pobrinuli su se naši istočni susjedi. Što se može nama šaljivog pročitati u srbijanskom oglasniku donosimo u nastavku ove vijesti.

 

 

Kako javlja Hina, Tomislav Nikolić, zamjenik haškog optuženika Vojislava Šešelja, izabran je rano jutros (8. svibnja 2007.)  za novog predsjednika Skupštine Srbije. Nikolić je dobio glasove zastupnika svoje Srpske radikalne stranke, Demokratske stranke Srbije (DSS) "tehničkog" premijera Vojislava Koštunice i Socijalističke partije Srbije (SPS), dok su za kandidatkinju Demokratske stranke Milanu Milošević glasali zastupnici iz Demokratske stranke (DS) Borisa Tadića, G17 Plus Mlađana Dinkića, Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomira Jovanovića i Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, kao i predstavnici manjina.

 

 

Nakon vrlo zanimljive predizborne utrke, u kojoj nije nedostajalo ozbiljnih tema i rasprava o budućnosti Francuske, uz rekordan odziv na izborima završena je jučer predsjednička utrka za Elizejsku palaču pobjedom kandidata desnice Nicolasa Sarkozya. Osim s nenaklonjenošću većine medija, Sarkozy se morao nositi i sa činjenicom da se drugi kandidat desnice Francois Bayrou, koji je ispao u prvom krugu uz osvojenih 18% glasova, podržao kandidatkinju ljevice Ségolène Royal. Naime, on je par dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora izjavio kako ne će glasovati za Nicolasa Sarkozy, a na dan izbora bio je jedan od prvih koji se pojavio na glasačkom mjestu. Zanimljivo je primijetiti također kako je Jean-Marie Le Pen, predvodnik krajnje desnice pozvao svoje birače da ne izađu na drugi krug izbora. Neki analitičari procjenjuju da je izostanak Le Penove podrške spriječio prelijevanje glasova Nicolasa Sarkozy prema ljevici, a da su istovremeno glasači Le Pena ipak izašli na izbore birajući Nicolasa Sarkozya.

 

 

Kako javlja Hina, poljski konzervativni predsjednik Lech Kaczynski izrazio je u nedjelju svoju solidarnost s Estonijom koja se našla na udaru gnjeva Moskve i postala poprište unutarnjih nemira nakon premještanja spomenika sovjetskim vojnicima iz središta Tallinna. "Svi se grobovi moraju poštovati", rekao je Lech Kaczynski, i dodao "no svi spomenici i svi simboli komunističke diktature, elementi strani poljskoj tradiciji, trebaju nestati".

 

 

Europska unija na razini ministara pravosuđa dogovorila je zakon po kojem će javno poticanje na nasilje ili mržnju motivirano rasom, vjerom ili etničkom pripadnošću kažnjavati kaznom zatvora od jedne do tri godine. Ista kazna bit će propisana za one koji "javno odobravaju, niječu ili grubo relativiziraju genocide, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine", ali samo one koje su takvima priznati po statutu Međunarodnog kaznenog suda. Prevedeno u praksi, za nijekanje nacističkih zločina unutar Europske unije moći će se odležati tri godine u zatvoru, ali za nijekanje zločina raznih komunističkih poredaka ne će se moći odležati ni dana.  Mi ovdje primjećujemo kako bi se moglo reći kako su već tvorci ovakvog zakona u drugoj odredbi o zatvorskom kažnjavanju prekršili prvu. Naime, razlikovanjem zločina na osnovu toga pod kojom su ideološkom krinkom, odnosno nad kojim su narodom učinjeni, bi se lako moglo protumačiti kao "poticanje na nasilje ili mržnju motivirano rasom, vjerom ili etničkom pripadnošću".

 

 

Iz Glasa Koncila od 22. travnja prenosimo kometar Ivana Miklenića o tome kakvu sliku, služeći se lažima, konstrukcijama i ničim potkrijepljenim optužbama, mediji u Hrvatskoj stvaraju o papi Benediktu XVI: "Pojedini autori, dosljedni svojoj predrasudi od same mogućnosti da kardinal Ratzinger bude izabran za papu, a osobito od njegova izbora, ponavljaju svoje stereotipe pokušavajući na taj način hrvatskoj javnosti nametnuti što lošiju, što negativniju sliku sadašnjega Pape. Kad bi u tom svom nastojanju poštivali činjenice i samo iznosili svoja mišljenja, onda im nitko ne bi imao što predbaciti, no kad oni konstruiraju, iznose neistine i izmišljaju podatke, bilo iz neznanja bilo iz osobne ili svoje kolektivne averzije prema Katoličkoj Crkvi i prema svakome crkvenom službeniku kao takvome, onda na takvo postupanje treba javno upozoriti...  Katolički vjernici, kao i svi drugi građani ove zemlje, imaju neotuđivo pravo na objektivnu informaciju o svemu pa i o papi Benediktu XVI.".

 

 

Jutarnji list objavio je pismo koje im je uputio glavni tužitelj u suđenju Slobodanu Miloševiću pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), sir Geoffrey Nice. U ovom pismu on nedvosmisleno optužuje Carlu del Ponte za to što je unatoč njegovog protivljenja bez ikakve pravne osnove dozvolila Beogradu da "prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti". Sir Geoffrey Nice piše: "Motivi gospođe Del Ponte da pristane na takvu nagodbu meni ni dan-danas nisu jasni, ni poznati. Naime, Tužiteljstvo ne samo da nije ništa dobilo od tog "deala", nego je stvorilo nepoželjan presedan jer je poslije toga Beograd počeo primjenjivati iste uvjete za slične dokumente - i to s uspjehom, jer je gospođa Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda.". Mi se pitamo što se još treba dogoditi na sudu u Haagu, a da glavna tužiteljica Carle del Ponte napokon odgovara za svoje postupke. Ona je od Haaškog suda već davno napravila čistu političku a ne pravnu instituciju, o čemu sada već otvoreno svjedoče i njezini suradnici. Krivci su amnestirani a žrtvama se sudi, što samo otvora put u nove ratove.