Zavaravanje sebe i podcjenjivanje drugih

Blagdan Velike Gospe donio je u večernjim satima ispadanja nogometaša „Osijeka“ i „Hajduka“ iz trećega pretkola Konferencijske lige, kao i poraz „Rijeke“ koji ju je iz Europske lige gurnuo stubu niže, tamo gdje Osječani i Splićani nisu uspjeli doći – u četvrto pretkolo, ključno za prolazak u europsku jesen. Nažalost, siva je to slika i prilika hrvatskoga klupskoga nogometa, uz iznimku prvaka „Dinama“ koji će, neovisno o rezultatu dvoboja doigravanja za Ligu prvaka protiv azerbajdžanskoga Karabaga 20. i 28. kolovoza – igrati barem skupinu Europske lige.

Najveće razočaranje navijačima jamačno je i već tradicionalno „Hajduk“ koji, unatoč pompoznim najavama i papirnatom, odavno nevažećem favoriziranju, nije u dvije utakmice uspio ni proći ni postići gol momčadi slovačkoga Ružomberoka. (0:0, 0:1). Gosti su tako zahvaljujući jednom jedinom pogotku u dvije utakmice, i to tragikomičnom autogolu splitskoga braniča Zvonimira Šarlije, prošli poljudsko trnje i ostavili Splićane u mukama po ljetnim euforijama koje postanu depresija, a da se natjecanja još pravo nisu ni zakotrljala. Iskreno, i da je „Hajduk“ prošao preko „imena ruže“, odnosno osvajača slovačkoga kupa, da je uspio u jalovim napadima izboriti produžetke i(li) nekako slaviti, dojam bi ostao isti – nešto je duboko trulo u trećoj momčadi prošloga hrvatskoga prvenstva, nešto što se ciklički vraća s kolovozom, mijenjaju se tek imena predsjednika, trenera, igrača. Kada u tri europske utakmice ne postignete pogodak, uz medijsko pumpanje da ste bolji i od potencijalnoga protivnika, armenskoga Noaha, kada zaboravite da prethodno treba pobijediti Slovake, kada nemate igru otkako je na klupu sjeo proslavljeni i nervozni Gennaro Gattuso, kada ne uspije(te) stvari iz svlačionice i slučaj Ivana Perišića riješiti unutar četiri zida – pitanje je vremena kada će događaji kulminirati. Tužno je slušati velikoga igrača Gattusa kako njegova momčad nije kompetentna igrati na dvije fronte, kao da podcijenjeni „Ružomberok“ ima širi kadar igrača. Kako će Slovaci igrati domaće prvenstvo i potencijalnu Konferencijsku ligu – a nemaju u momčadi Rakitića, Livaju, Pukštasa... Snaći će se nekako.

Dobronamjerni hrvatski navijač razočaran je „Hajdukovim“ ispadanjem jer ono narušava ionako niski hrvatski europski koeficijent, uslijed kojega europski predstavnici (mimo prvaka) moraju igrati natjecanja od drugoga pretkola, odnosno, proći tri stube do skupine u Konferencijskoj ili Europskoj ligi. Dodatan je problem, naznačen u Perišićevu primjeru, što trener ne zna s kojom će momčadi igrati u rujnu. Ali upravo zato mora biti pripremljen za sve kolovoške zamke, ma kako popis igrača izgledao najesen. Možda je jedno od rješenja da trener Gattuso (ili tko god ga naslijedi) zabrani čitanje novina i uopće praćenje medija, jer oni očito uvjere igrače „Hajduka“ u potpuno pogrešnu sliku, nalijepljenu na rečeno podcjenjivanje protivnika. Glede igre, nju „Hajduk“ nije imao ni u jedinim dvjema pobjedama – protiv „Torshavna“ s Farskih otoka i protiv „Slaven Belupa“, utakmici dobivenoj zbog gruboga sudačkoga previda kojim je poništen čisti gol koprivničkim gostima. Na nesreću za „Hajduk“, sinoć nije bilo Zdenka Lovrića da proglasi Šarlijin gol nevažećim. Bilo je samo vrućine i jalovosti koja, neka bude ponovljeno, i s „Hajdukovim“ prolaskom ne bi skrila silne rupe, tako vješto krpane u izvještajima s priprema. Stigne se splitski klub čupati sada u Varaždinu i tepati da nije sve izgubljeno u Hrvatskoj nogometnoj ligi. No, ruku na srce, pokazano u šest dosadašnjih utakmica na terenu – iznimno je loše.

Riječka nelogičnost i osječka neambicioznost

Nogometaši „Rijeke“, objektivno, imali su najtežega protivnika u trećem pretkolu kvalifikacija Europske lige, švedski „Elfsborg“ i nakon 1:1 na Rujevici pokleknuli su u drugom poluvremenu uzvratnoga susreta te poraženi 2:0 golovima Baidooa i Quasema. Za utjehu, Riječanima ostaje susret doigravanja za Konferencijsku ligu protiv ljubljanske „Olimpije“ koju se također unaprijed medijski podcjenjuje. Ako smo već napisali da je nešto duboko trulo na Poljudu, bilo bi licemjerno preskočiti ili ne napisati isto za hrvatskoga doprvaka. Smijeniti trenera Željka Sopića dva dana uoči uzvrata s „Elsborgom“ (s četiri boda u prvenstvu i aktivnim euro-rezultatom) bio je nepotreban potez predsjednika kluba Damira Miškovića. Uz dužno poštovanje dojučerašnjega pomoćnoga trenera – Radomira Đalovića, ili citiranje poslovice o vezanju konja tamo gdje ti gazda kaže, takvi potezi pokazuju provincijalni karakter kluba kojemu je malo nedostajalo da nas predstavlja u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Umjesto zadržavanja konstante, unatoč prodaji ponajboljih igrača Nediljka Labrovića i Marka Pjace, „Rijeka“ je očito cijepljena od pravodobnosti mudrih odluka i kao takva osuđena na prosječnost. Stigne se popraviti europski dojam na obalama Rječine i Ljubljanice, no mudrost (ne) će donijeti ni jedna europska pobjeda, već kontinuitet i smisao za osjećanje trenutka. Toga u Rijeci kronično nedostaje.

Sve napisano za „Hajduk“ i „Rijeku“ vrijedi i za „Osijek“, ali za razliku od Splita i Rijeke, gdje se može mnogo toga opravdano prigovoriti, ambicija nikada ne će nedostajati. Kod kluba u vlasništvu mađarskoga poduzetnika i političara Lőrinca Meszarosa pitanje je odavno – želi li „Osijek“ ikada konkurirati za prvaka Hrvatske? Nakon što su mađarski vlasnici izgradili najljepši hrvatski stadion (stadioni su zasebna tema) osječki navijači pomislili su da će građevinski pothvati uz Dravu biti praćeni i onim športskima. Nenad Bjelica na vrijeme je shvatio da se vlasnici prelako mire s ulogom četvrtoga hrvatskoga kluba i sve što se događalo poslije odlaska uglednoga trenera – dalo mu je za pravo. Valja i pošteno priznati da je „Osijek“ u dva dvoboja protiv azerbajdžanske „Zire“ barem pokušavao igrati, i to nakon što je ostao bez najboljega igrača Ramona Miereza, prodanoga u veoma upitnom trenutku uoči prvoga dvoboja protiv „Zire“. Jest da je nogomet i posao, no športski direktor José Boto zasad se u njemu nije proslavio, uz osude onoga što mu se događalo izvan ureda na Pampasu (pucnjevi na njegov automobil, nap. a.). Još jedan talijanski trener u HNL-u, Federico Coppitelli, mora kuburiti s onim što ima, a ono što ima znat će tek u rujnu, jer šuškanja o transferima svakodnevno su podjednako glasna. „Osijek“ je od „Zire“ ispao bez poraza (1:1, 2:2), ali uz katastrofalno izvođenje jedanaesteraca i primljene pogotke u posljednjim minutama oba susreta. Mladom napadaču Antonu Matkoviću nije bilo suđeno da se proslavi pobjedničkim pogodcima, ni kod kuće, ni u gostima. Umjesto osamnaestogodišnjega Brođanina, junak je postao Brazilac Raphael Utzig ključnim golovima s bijele točke u oba dvoboja. Drama u Bakuu mogla je otići i na slavonsku stranu, vjerojatno bi zavarala još jedno pretkolo da na Pampasu stanuje europski konkurentna momčad. Azerbajdžanski nogomet poslao je poruku upozorenja i „Dinamu“.

Dvostruko ispadanje „Osijeka“ i „Hajduka“ iz Konferencijske lige, kao i „Rijekin“ poraz otvaraju i bolnu temu – koja je objektivna vrijednost Super Sport HNL-a? Dičimo se nogometom zbog reprezentativnih uspjeha, medijski podcjenjujemo mnoge europske lige (što istočnije, to ružnije), a svakoga ljeta iznova budemo svedeni na jednoga europskoga predstavnika. Tomu istomu „Dinamu“ spomenuta vožnja i euro-frontom oteža obranu domaćega naslova. I to je sva neizvjesnost. Ispadanje hrvatskih klubova u kolovozu odavno nije vijest. Vijest će postati kada klubovi prestanu zavaravati sebe, a mediji glavne struje prestanu podcjenjivati druge. Jer drugi su u ovom trenutku – bolji. Barem u kolovozu.

Tomislav Šovagović