U razgovoru za Večernji list rektor Zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš odaslao je dramatične poruke o budućnosti visokoga školstva u Hrvatskoj i budućnosti Hrvatske općenito. Iako sumnjamo da u današnjoj vlasti itko više sluša argumente i upozorenja, u nastavku prenosimo dio odgovora čelnika najjačeg hrvatskoga sveučilišta koji bi u normalnom društvu bili zvono za uzbunu. Ali Hrvatska je sad već miljama udaljena od normalnoga i zato ubrzano tone u sveopći kolaps.(hkv)

 Razgovor s rektorom Zagrebačkog sveučilišta Aleksom Bjelišom

Prvi čovjek najvećeg hrvatskog sveučilišta, onog u Zagrebu, prof. dr. Aleksa Bjeliš mjesecima upozorava na probleme koji se množe u njegovoj ustanovi, a koje, kako tvrdi, velikim dijelom generira ministar znanosti. Zanimalo nas je zašto je do sukoba, koji je postao javan, došlo i postoji li rješenje problema.

– Sve je češća percepcija da se politika Vlade udaljava od onog što je potrebno i istraživačkoj zajednici i zemlji. Hrvatska je na prekretnici, pred pitanjem smo kako će se zemlja razvijati, hoće li u gospodarskom i svakom drugom smislu biti među najnaprednijim zemljama u svijetu, s jakom proizvodnjom i kreativnošću ili ćemo se zadovoljiti samo činjenicom da smo lijepa zemlja i ograničiti se uglavnom na servisne segmente – turizam, trgovinu, promet. Mi kao sveučilište, koje je bilo i želi ostati istraživačko, znamo da nemamo puno prostora i svrhe u tom drugom konceptu. Međutim, i dalje smo uvjereni da se podudaraju temeljna sveučilišna misija i opći društveni interes da Sveučilište bude generator novih tehnologija i pothvata, gospodarskog i društvenog razvoja. Ako hoćemo, Sveučilište će imati svoju svrhu, ako nećemo, Sveučilište je u opasnosti. Ne brinemo se samo o Sveučilištu nego se i pitamo kakva bi to bila zemlja kojoj ne treba istraživačko sveučilište. I na tom tragu se generiraju svakodnevne nesuglasice.

Kažete da previše vremena trošite na ispravljanje pogrešaka ministra.

Pobliže, previše vremena trošimo da bismo umanjili, koji put i spriječili, štete zbog poteza, inicijativa i odluka Ministarstva i ministra. Sjetimo se samo epizode s Pravilnikom o napredovanju u zvanjima, problema Studentskog centra, zaustavljanja uvođenja programskih ugovora što nam onemogućava planiranje i realizaciju promišljenog proračuna Sveučilišta...

Jesu li u pozadini sukoba različite političke opcije?

Ne, jer ne pripadam ni jednoj političkoj opciji. Mogu ili ne moram dati svoj glas na izborima, ali to je osobna stvar.

Da, ali mnoge zanima zašto ste u sukobu s ministrom?

ŠtetaPobliže, previše vremena trošimo da bismo umanjili, koji put i spriječili, štete zbog poteza, inicijativa i odluka Ministarstva i ministra. Sjetimo se samo epizode s Pravilnikom o napredovanju u zvanjima, problema Studentskog centra, zaustavljanja uvođenja programskih ugovora što nam onemogućava planiranje i realizaciju promišljenog proračuna Sveučilišta...Zato što Sveučilište u Zagrebu zna da gubi svoju svrhu ako zemlja ne bude poduzimala političke korake prema onome što bi se moglo nazvati nalaženju svog mjesta u globalnom prostoru. Bez toga ćemo možda fingirati da postojimo, ali nećemo biti više od pukih poučavatelja, fragmentirat ćemo se, doći će do jedne divlje i neproduktivne privatizacije, slične onoj otprije dvadesetak godina... Već sad to možete naslutiti na primjeru Medijskog sveučilišta koje su pokrenuli Koprivnica i Varaždin.

To je tabu tema koju ni ja kao rektor našeg najvećeg sveučilišta nisam u stanju otvoriti. To je tema koja vrišti. To je privatizacija na hrvatski način kojoj je i aktualni ministar dao uočljiv doprinos. Kad se izgubi svrha istraživačkog sveučilišta, kad istraživanje prestane biti jedna bitna komponenta sveučilišta, stvari se stubokom mijenjaju, sve se može razrušiti bez puno skrupula, kao da nikada nije ni postojalo. Može, ali i ne mora ako se na vrijeme suočimo s takvim opasnostima. Treba govoriti i o njima.

Upućeni tvrde da ste bliski sa strujom u SDP-u koja želi Jovanovićevu smjenu.

Nikad nisam ništa imao sa SDP-om i njihovim strujama. Izraziti sam pobornik visokog obrazovanja kao javnog dobra, taj je koncept skup, teško ga je ostvariti, pogotovo održati, ali za mene neprijeporan. U ideološkim koordinatama to se može prepoznati kao socijalno osjetljiva koncepcija. U tom smislu možete me situirati uz određenu političku opciju. Ja jesam pobornik javnog dobra. I to branim. Jednako tako sam pobornik istraživanja kao sustava koji nosi zemlju i protivim se tome da ga zapustimo ili čak izgubimo.

Može ministar Jovanović govoriti da se i on za to zalaže, ali njegova politika govori drugo. Ako on ne vidi da ovaj čas njegova vlada smanjuje postotke izdvajanja za istraživanje i visoko obrazovanje i pritom se sve i sva difamira uzduž i poprijeko i daje se do znanja kako ništa ne vrijedimo, to je smjer s kojim se nemam namjeru miriti. Crna Gora ovaj čas izdvaja 1 posto BDP-a za istraživanja, za inovacijske centre izdvaja četiri i pol milijuna eura, a mi dajemo dva i pol milijuna kuna za centre izvrsnosti.

Srbija je s europskim fondovima uložila nekoliko stotina milijuna eura u nove istraživačke kapacitete... A mi? Kamo ide Hrvatska? Žao mi je što, čini se, Liniću nije drago kada na te stvari upozoravam i, kako on kaže, dijelim lekcije, ali moja je dužnost na njih upozoravati.

U što to ide Hrvatska?

To nije lako dokučiti, ali se pitam izmiču li nam na već spomenutoj prekretnici šanse koje smo dužni iskoristiti. Nije čak problem samo u tome što DojamPrije ili kasnije ćemo se oporaviti novčano, krenut će i proizvodnja i drugi prihodi, moći će se više izdvajati, ali dalekosežno je opasno što se javnost sustavno i sve više impregnira dojmom da se ovdje radi o zajednici u kojoj je gomila lijenčina, prevaranata koji troše novac, ništa ne rade i još su koruptivni.imamo sve manje i manje novca, problem je što uz to ide i jedan psihološki pritisak, da je to zato što kao istraživačka zajednica nismo zavrijedili jača ulaganja. Prije ili kasnije ćemo se oporaviti novčano, krenut će i proizvodnja i drugi prihodi, moći će se više izdvajati, ali dalekosežno je opasno što se javnost sustavno i sve više impregnira dojmom da se ovdje radi o zajednici u kojoj je gomila lijenčina, prevaranata koji troše novac, ništa ne rade i još su koruptivni.

Pokušavate li sa skupinom kolega profesora koji su istodobno i istaknuti članovi SDP-a srušiti ministra Jovanovića?

Ne i ne. Sam je ministar u nekom trenutku izjavio da radim na njegovoj smjeni. Ja sam pod sasvim drugačijim dojmom, pod dojmom da se iz dana u dan moram boriti za opstanak, ne osobni, za to je lako, nego za opstanak sustava. Svakodnevno smo pred pitanjem što će danas biti i kako spriječiti nevolju koja bi se mogla dogoditi. I onda živiš kao homo duplex, izvan zemlje ti čestitaju, tvoja je zemlja ušla u EU, sad ćemo zajedno još jače krenuti, otvaraju nam se programi, prilike i ja doista nastupam isto tako optimistično, a u sebi mislim – Bože moj, vratit ću se u ured i opet će me dočekati nekakav dopis kojeg se ne bi sjetio ni Gogolj u svom "Revizoru".

To je taj pristup gdje se gleda kako da te se diskvalificira zato što si iritantni rektor. A kakva je moja moć? Nikakva. Ponekad nas pozovu na saborski odbor, puste nas da otvorimo dušu i napričamo se pa naprave po svome...

Irena Kustura
Večernji list