Kako se pod krinkom navodne brige za prava homoseksualaca obračunava s institucijom obitelji

Ivo Josipović dao je intervju Jutarnjem listu u kojem je odgovorio i na pitanja vezana uz brak i obitelj. Ovo dvoje nalazi se na udaru vrlo moćnih krugova jer su rijetke od preostalih vrijednosti u ljudskom društvu koje se ne mogu kontrolirati politikom ili novcem. Zato ih umjesto toga treba razoriti - a to trenutno kulminira u Hrvatskoj. Odgovori predsjednika Josipovića pokazuju kako je odlično naučio svoju ulogu i kako se do istog cilja može doći bez glupih i sirovih političkih ispada koje imaju Milanović i njegov ministar Jovanović.

U nastavku iz Jutarnjeg lista donosimo Josipovićeve odgovore o tome kako ostvariti zacrtane ciljeve unatoč 700.000 prikupljenih potpisa za referendum i većinskoj volji hrvatskoga naroda za očuvanje obitelji kao osnovne jedinice društva. Razgovor s Ivom Josipovićem vodio je Mladen Pleše.(hkv)

Kakvo je vaše stajalište o referendumu kojim se traži promjena Ustava te da se u njega unese odredba prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene? Kako ste doživjeli odluku Ustavnog suda da se zaustavi uvođenje zdravstvenog odgoja u škole?

Upravo su ta pitanja sjajan primjer sukoba konzervativnog i modernog. Navedena pitanja su svjetonazorska, ali i politička. Prvo, smatram da nije dobro da se u Ustav unose svjetonazorski stavovi. Posebno nije dobro da se oni prenose iz etike određene vjere u ustav sekularne države. Ali, ako se tako odluči u postupku promjene Ustava, i to treba poštovati.

Kada govorimo o istospolnim brakovima, očito je da je zapadna kultura na razmeđi. U vrijeme kada sam studirao, homoseksualnost je bila kazneno djelo, za nju se išlo u zatvor. Očito, odnos prema homoseksualnosti dramatično se promijenio i jasna je tendencija izjednačavanja prava građanki i građana, bez obzira Što je referendumUpravo su ta pitanja (o referendumu, op. ur.) sjajan primjer sukoba konzervativnog i modernog. Navedena pitanja su svjetonazorska, ali i politička. Prvo, smatram da nije dobro da se u Ustav unose svjetonazorski stavovi. Posebno nije dobro da se oni prenose iz etike određene vjere u ustav sekularne državena seksualnu ili rodnu orijentaciju, pa i u pitanju zajednice života dvije osobe. I taj se trend ne može i neće promijeniti, čak ni promjenom Ustava.

Iako je više europskih zemalja 'ozakonilo' istospolne brakove ili barem legaliziralo partnerstva, Europski sud za ljudska prava je u nekoliko predmeta prepoznao evoluciju odnosa prema istospolnim zajednicama, ali i konstatirao da istospolni brak ne uživa konvencijsku zaštitu. Međutim, istaknuo je i da države u svojim zakonima mogu prihvatiti istospolni brak i da je to dio širenja ljudskih prava koja se još nisu konstitucionalizirala. Ali, prema Europskom sudu, istospolni brakovi uživaju zaštitu obiteljskog života, a slično je odlučio i njemački Ustavni sud. Zato, unošenje u Ustav ograničenja koje bi trebalo spriječiti moguću evoluciju poimanja braka i odnosa prema istospolnim zajednicama nije dobro.

To kod mnogih vrijeđa osjećaj jednakosti građana, osjećaj pravednosti. Na žalost, umjesto da prepozna da je riječ o svjetonazorskom pitanju o kojemu treba voditi dijalog i na temelju dijaloga naći dobro rješenje, vlast je prihvatila rat. Ako Vlada svjetonazorski prihvaća izjednačavanje heteroseksualnog i homoseksualnog braka, u cijelosti ili u najvećoj mjeri, već je, bez puno rasprave, mogla relativno malom izmjenom zakona to i učiniti. Ali, to se nije dogodilo, nego se pravnim akrobacijama želi spriječiti referendum.

Što učiniti kako bi se izašlo iz, u ustavnom, političkom i ideološkom smislu, zamršene, a potencijalno i opasne situacije?

Potrebno je odvojiti pitanje uređenja referenduma, koje zaista otvara mnoga pitanja, od pitanja braka. Zapravo, cijeli slučaj prijeti da se pretvori u ustavnopravnu zavrzlamu u kojoj će, vjerojatno, važnu odluku imati i Ustavni sud. Osobno, odmah bih promijenio zakon i izjednačio u najvećoj mjeri u pravnim učincima brak i registrirano partnerstvo. Pitanje nazivlja najmanje je važno, važan je sadržaj. Termin 'brak' sada može ostati rezerviran za trajnu vezu muškarca i žene. S vremenom, možda će se i nazivlje promijeniti...

Tako bi Vlada potvrdila da je spremna u praksi provesti svjetonazor o kojemu toliko govori, a ne da se nepotrebno upušta u jalovu bitku sa svjetonazorskim i političkim oponentima.

Ostaje otvorenim pitanje o ulozi i načinu provođenja referenduma u nas...

O tomu bih otvorio stručnu raspravu. Sadašnje, i ustavne i zakonske, odredbe o referendumu šupljikave su, a otvaraju i važna pitanja političkog i pravnog sustava. Valjalo bi naći rješenje koje ne bi dovodilo do toga da se, s obzirom na afinitet vladajućih, u pojedinom slučaju mijenjaju pravila provođenja referenduma. To nije demokratska praksa čak i kada se želi postići neki prihvatljiv politički ili etički cilj. Upravo je procedura jamstvo demokracije. Zato, smatram, da s poštovanjem treba prihvatiti volju građana da se provede referendum, naravno, ako su ispunjeni svi zakonski uvjeti.

Ali, to ne smije spriječiti Vladu da provede svoju politiku i afirmira vrijednosti koje smatra ispravnima. Da je više dijaloga, da se poštuje procedura, da postoji spremnost sjesti za stol i s onima koji misle drukčije, možda bi ova priča s brakom, kao i ona sa zdravstvenim odgojem, bila drukčija. Ovako, ideološka ostrašćenost mnoge sputava da misle o vrijednostima drugih ili mogućem kompromisu. Sputava ih da razumiju da većina u demokraciji ne može gaziti prava manjine. Demokracija nije 'glasokracija', ona podrazumijeva poštivanje i onih koji su manjina, njihovih prava i sloboda, pa i interesa.